U potrazi za ljubavlju…
Meni je u ovom tekstu jako dirljivo ispričano koliko mi ljudi radimo na tome da ljubav koju osjećamo, blokiramo, kazala je glumica Jelena Miholjević za portal Scena.hr
Premijerna publika jučer je uživala u izvedbi predstave ‘Ponovno ujedinjenje dviju Koreja‘ u zagrebačkom kazalištu Gavella, autora Joëla Pommerata u režiji Paola Magellija. Pod snažnim dojmom očaravajuće predstave, publika je ovacijama nagradila Kseniju Pajić, Barbaru Nolu, Natašu Janjić, Tenu Nemet Brankov, Petru Svrtan, Janka Rakoša, Enesa Vejzovića, Igora Kovača i Jelenu Miholjević.
– Meni je u ovom tekstu jako dirljivo ispričano koliko mi ljudi radimo na tome da ljubav koju osjećamo, blokiramo, da ne pokažemo koliko nas toga svega jako strah i što smo stariji to više. Oduševio me tekst jer su rijetki suvremeni tekstovi koji toliko govore na taj pristupačan način, ali i na mističan način o stvarima koje nas jako bole – ispričala je Jelena Miholjević nakon predstave za portal Scena.hr. Dodaje da joj je velika čast igrati takvog autora, s tako dobrim redateljem i s tako divnom ekipom. Predstava je na momente radikalna, a u isto vrijeme humana, teška i razorna, ali i pitka i oslobađajuća. Predstava je doslovno ogolila čovjeka, i tu vječnu potrebu za ljubavlju – lijepom, razarajućom, strastvenom, destruktivnom, poniznom, zabranjenom, osuđujućom, neuzvraćenom, iskrenom, problematičnom, samotnom, opsesivnom… Priča se bavi ljubavlju u svim njezinim oblicima, odnosno izostanku ljubavi i o tome kako je teško voljeti. A kroz ljubav, predstava propitkuje o smislu života, mržnji, frustraciji, potisnutim emocijama, strahu, boli, starenju, smrti, uništenoj obitelji, žudnji i ljudskoj naravi. Razotkriva trivijalnu stvarnost čovjeka uronjenog u laž. Dojam te katarzične predstave pojačava scenografija. Glumci igraju na crvenoj mekanoj vati koja dočarava koliko smo krvavi ispod kože, odvodi i glumce i publiku na jedan užareni planet ljubavi. Naslov predstave je metafora za očajni pokušaj dvoje ljudi da prežive u toj ljubavi i postanu jedno, a to je jednako teško kao i ujedinjenje dviju Koreja koje bi trebale biti po svemu jedno, no nisu.
– Predstava ima jednu iscjeljujuću notu jer je autor, koji je inače veliki depresivac, uspio ispričati takvu jednu priču o ljubavi danas gdje se dotaknuo svih tema – roditeljstva, velikih intimnosti, starenja, bolesti, smrti, nerazumijevanja. I da je to učinio kroz jedan humor – naglasila je Jelena za portal Scena.hr.
Prevoditeljica: Vanda Mikšić Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Scenograf: Lorenzo Banci
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Autor glazbe: Ljupčo Konstantinov
Oblikovatelj svjetla: Zdravko Stolnik
Izrada videa: Lorenzo Banci, Žad P. Novak i Tamara Damjanović
Asistentice redatelja: Tamara Damjanović i Žad P. Novak
Asistentica scenografa: Ana Pulić
Vizualni identitet predstave: Vanja Cuculić / Studio Cuculić
Foto: Scena.hr
Fotogalerija:
[ngg_images source=”galleries” container_ids=”748″ display_type=”photocrati-nextgen_basic_thumbnails” override_thumbnail_settings=”0″ thumbnail_width=”91″ thumbnail_height=”68″ thumbnail_crop=”1″ images_per_page=”0″ number_of_columns=”5″ ajax_pagination=”0″ show_all_in_lightbox=”0″ use_imagebrowser_effect=”0″ show_slideshow_link=”0″ slideshow_link_text=”[Show as slideshow]” order_by=”sortorder” order_direction=”ASC” returns=”included” maximum_entity_count=”500″]