Za nekoliko dana spisateljica, pjesnikinja i dobitnica brojnih književnih nagrada Sanja Pilić predstavit će svoju novu knjigu ‘Vidimo se na fejsu’. Knjiga je oduševila tinejdžere, ali i roditelje. Sanji je inspiracija za novu knjigu bio, naravno, Facebook. U ekskluzivnom razgovoru za Scenu književnica je rekla kako ju je uhvatilo romantično raspoloženje pa je željela napisati nešto romantično u ovom neromantičnom vremenu. Osim toga, zavirili smo malo dublje u virtualni svijet književnice pa smo saznali koliko je često na društvenoj mreži, tko joj je pomogao otvoriti profil, a otkrili smo i što najradije lajka, čita i koje statuse dijeli.
Scena: Knjiga ‘Vidimo se na fejsu!’, govori o zagrebačkoj tinejdžerici, koja se s prijateljima druži preko Facebooka, ali sve se mijenja kad odluči upoznati svog virtualnog sugovornika intrigantna imena Nick Kane. Tko ili što vas je inspiriralo da napišete knjigu?
Facebook je postao dio naše paralelne stvarnosti, a čini mi se, i mnogih dječjih života tako da se sam nametnuo kao tema. Djevojčica Ana koja, zapravo, pripada nekom drugom vremenu (voli čitati knjige i slušati klasičnu glazbu, zanima je umjetnost, ne prati modu), na Facebooku otkriva kakvom se treba prikazivati da bi postala popularna, prihvaćena od ostalih. Ali otkriva i da je preko ‘fejsa’ lakše pronaći i srodnu dušu, samo za to treba imati hrabrosti…
Scena: Tko je Nick Kane?
Hm, najbolje je pročitati knjigu da bi se saznalo. Ima u njoj i anđeo imena Blistava Anemona, koji također ima svoj profil jer i anđeli su se modernizirali, he, he… A i Anina mama je na Facebooku.
Scena: Što mislite o društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera… ?
Nisam se bavila s drugim društvenim mrežama, ali čine mi se površnije. Meni je Facebook od početka bio simpatičan. Htjela sam se povezati s raznim prijateljima, koji sam negdje pogubila, a i steći nove. Ima toplinu, svoj zid doživljavam kao moderni spomenar, foto-album… S druge strane, komuniciram i saznajem mnogo toga što ne bih mogla pretražujući internet na slijepo.
Scena: Koliko ste i sama aktivna na Facebooku? Prema vašem mišljenju koje su kvalitete društvenih mreža, a koje su mane?
Prilično sam aktivna, dopisujem se s mnogim ljudima, a društveni život mi je još raznovrsniji nego prije. Rado čitam razne duhovite komentare i statuse prijatelja pa se smijem kao ‘luda’. Otkrila sam bezbrojne dobre umjetnike, stalno sam u kontaktu s onima koje volim. Kako su moji prijatelji vrlo, vrlo različitih uvjerenja, godišta i zanimanja volim tu različitost, te drugačije temperamente… Mane su mu što je lako nekoga ocrniti preko Facebooka. Pogotovo se to događa između mladih osoba, djece… Stavljaju kojekakve fotografije, ogovaraju se međusobno, nasilni su… Osnivaju grupe u kojima se izruguju svojim vršnjacima i slično. Meni je to strašno.
Scena: Što najradije lajkate, pratite i jeste li na društvenim mrežama imali neko neugodno iskustvo?
Najradije lajkam nečija osobna mišljenja, dobre fotografije, duhovite statuse, priče o Zagrebu, spontanost, kakvu mudrost ili glazbeni broj koji odgovara mojem trenutnom raspoloženju, nostalgične zapise, ma svašta… Nisam imala neugodna iskustva.
Scena: Što mislite o tome da je među mladim djevojkama jako popularno fotografiranje ispred ogledala u raznim situacijama?
Mislim da se u pravilu osjećaju vrlo usamljene pa privlače pozornost, a nisu ni svjesne da im to ne treba. Mlade su i previše čitaju žutu štampu, priče o slavnima i bogatima.
Scena: Jeste li ikad naišli na neku fotografiju na ‘fejsu’ da neka mlada djevojka ili mladić čita knjigu i to stavi na profil?
Ha, baš i nisam. Ali često mi se u inbox javljaju djevojčice i mlade djevojke slične mojoj junakinji iz knjige koje imaju različite interese, vole knjige i nisu impresionirane površnostima koje serviraju mediji. Katkad to budu i velika povjeravanja, traženje savjeta i slično.
Scena: Prema vašem mišljenju, može li Facebook ipak pomoći književnosti?
Facebook sasvim sigurno može pomoći, ali ga treba znati koristiti. Mnoge književne tekstove pročitala sam zahvaljujući nekom linku, a da nije bilo Facebooka ne bih ni znala da postoje. Koristan je pravim čitateljima, ali i piscima, koji su katkada po prirodi posla, izolirani. Kreativnost je čudna biljka, a može izrasti uvijek i svugdje.
Scena: Imate li već povratnu informaciju kako djeca i roditelji reagiraju na novu knjigu?
Najbolja povratna informacija je ta da je do sada prodano prvo izdanje. Što znači naklada od tri tisuće primjeraka, a knjiga je izišla prije šest mjeseci, nije u lektiri, a školske knjižnice baš i nemaju novaca za kupnju knjiga. Volim brojke jer su važne i konkretne, he, he… Javile su mi se neke djevojčice, a i mame lijepo reagiraju. Zbilja često primam pisma, čak i starinska s markom…
Scena: Što mislite, čitaju li se lektire zbog interneta manje te služe li se djeca više skraćenim sadržajem kojeg mogu pronaći na internetskim tražilicama?
I jedno i drugo. Ima djece koja ne vole čitati, a onda je dobro da se barem informiraju preko tražilica o čemu se u knjizi radi. Ali najvažniji su tu učitelji, nastavnici i profesori, koji vrlo lako mogu provjeriti je li knjiga pročitana ili nije. Kod mene se klinci ne bi uspjeli prošvercati. Internetska tražilica nam s druge strane može poslužiti da i proširimo svoje znanje o nekom književniku i književnom djelu.
Scena: Kako ste se vi prilagođavali novim tehnologijama, tko vam je pomogao otvoriti Facebook, kako je išao taj razvoj?
Prvi učitelj oko računala bio mi je Kašmir Huseinović, nakladnik i susjed. Zatim sin, koji nije baš imao živaca dok sam instrukcije zapisivala na papiriće. Kćerkina prijateljica Maja otvorila mi je Facebook profil. Onda sam nju neko vrijeme zivkala za svaku sitnicu. Poslije je išlo lako.
Scena: Gdje vidite svijet s obzirom na razvoj tehnologija za, recimo, 20 godina?
Ne znam. Nisam baš oduševljena pretjeranim tehnološkim razvojem. Možda ćemo se vratiti nekoj jednostavnosti. Usporiti ritam tako da život ne bude stalna utrka s vremenom. Trebalo bi zapravo razviti tehnologiju ugodnog življenja…