Udruga iz Dubrovnika ‘Sve ostalo je glazba‘ publici se predstavila scenskim kolažem Weltschmerz.
U atriju Kneževa dvora u subotu 7. rujna 2013. dogodio se spoj glazbene, scenske i likovne umjetnosti, čiji su koncept osmislili osnivači Udruge ‘Sve ostalo je glazba’ Ivana Jelača, Frana Marija Vranković i Damjan Bučić.
Publika je u Kneževom dvoru imala dojam da dolazi na koncert klasične glazbe, no već na samome početku glumica Mirej Stanić, u ulozi kustosice, informirala ih je kako se nalaze na otvaranju izložbe. Inspirirane skladbama Beethovena, Brahmsa, Schuberta i Schumanna, koje su se nalazile na koncertnom repertoaru, mlade dubrovačke slikarice Ivana Miloglav Ivanković, Ivona Bura i Nikica Pavlović, naslikale su svaka po dvije slike. Tako se za svake od šest skladbi otvarala po jedna slika, čime je svaka skladba dobila svoj vizualni identitet. Prijelazi između skladbi ostvareni su interpretacijom književnih djela njemačkih romantizma.
Posebno dojmljiv prijelaz ostvaren je nakon Brahmsove Sonate za violinu i klavir u A-duru, u izvedbi Ivane Jelače i Dore Kamber, kad je Mirej Stanić interpetirala stihove iz Goetheovog Fausta “Ja mira više nemam, pri srcu teško mi je, naći takvog neću nikad više…“ koju su se pretopili sa zvucima Schubertove pjesme Ständchen iz ciklusa Schwanengesang u interpretaciji Damjana Bučića i mlade perspektivne sopranistice Laure Hladilo. Stihovi su dali uvod u atmosferu, koju je Laura upotpunila svojim glasom i scenskom pojavom.
Scenski kolaž završio je Schubertovom Fantazijom za klavir četveroručno u izvedbi Stefani Grbić i Ivane Jelače te okretanjem zadnje slike, na kojoj su se nalazili croquisi publike koje je Nikica Pavlović slikala za vrijeme cijele izvedbe.
S predstavljanjem zadnje slike, nazvane Weltschmerz, završio je scenski dio događanja te je počela zakuska, za vrijeme koje se mnogobrojna publika imala mogućnosti družiti sa svim izvođačima.
Scenskim kolažem Weltschmerz, na primjeru njemačkoga romantizma, pokazano je kako se o umjetnosti mora razmišljati cjelovito.
