fbpx

Dnevnik Maje Paole Sestrić: Jesmo li spremni za dijete?

Maja Paola_1I tog jutra sam se ustala iscrpljena jer sam još jednu noć provela budna. Vrtoglavice i mučnine trajale su već dosta dugo. Prije dva mjeseca sam se počela osjećati loše i odmah sam krenula na liječničke pretrage, ali liječnici nisu našli uzrok niti je išta dalo naslutiti da sam trudna. No meni je i dalje bilo loše pa sam otišla u ljekarnu po test za trudnoću. Kad sam stigla kući napravila sam test. Nakon par minuta vratila sam se u kupaonu i mogu reći da me tada lagano počelo hvatati uzbuđenje. Razmišljala sam: “Pa dobro, bilo bi lijepo da sam trudna.“ Pažljivo sam uzela taj štapić i pripremila se za ono što slijedi. Bile su dvije crte su  i to je značilo samo jedno. To je to! TRUDNA SAM!

– Bebo, dođi dolje – povikala sam budućem suprugu Andriji koji se nalazio na katu stana. Moj uzvik iz kupaone dao je naslutiti da se nešto događa. Andrija je brzo sišao, a ja sam mu samo tiho rekla: “Mislim da sam trudna“.

Bio je tako simpatičan dok je panično uzimao kutiju i čitao upute. Nakon što je shvatio da sam trudna, zagrlio me i rekao:“Biti ćeš mama“. Plakali smo oboje od sreće, ali nakon toga šok. Otišli smo do dnevnog boravka i odjednom smo se uhvatili čišćenja. Trebalo nam je par minuta tišine. Iako je to najdivnija vijest, koju jedan par želi čuti, u isto vrijeme nam se nametnulo tisuću pitanja: Još nismo vjenčani, a beba je na putu?! Je li nam financijska situacija povoljna za tako veliki korak u životu?! Što je s planovima koje smo krenuli ostvarivati? I ono najvažnije, jesmo li sigurni da možemo biti dobri roditelji i brinuti se o djetetu?

Koliko god da nam je to bila sretna vijest počinje strah i nesigurnost jer je to vrijeme za velike promjene. Imamo neka mala iskustva sa djecom, ali je li to dovoljno. Naši psi su nas samo gledali kao da su i oni znali da se sprema nešto veliko i da se sada moramo pripremiti na toliko toga.

Kako se situacija s vremenom smirila dok smo tako stajali jedan uz drugog jednostavno smo shvatili: Jesmo! Spremni smo! Osjećaj je bio neopisiv. Počelo me obuzimati toliko emocija. Bila sam sretna, radosna, blagoslovljena malim bićem koji raste u meni, a ja nisam ni znala. Nisam znala koliko sam trudna i jedva sam čekala da odem na pregled. Zavoljela sam i vrtoglavicu i mučnine. Odmah smo javili roditeljima i prijateljima koji su bili iznenađeni, ali presretni zbog nas i i naše sreće, tada je postalo jasno da dolazi naše najljepše vrijeme.

Nastavak mog trudničkog dnevnika čitajte svaki tjedan na portalu Scena.hr.

Piše: Maja Paola Sestrić