Čekaonica – film koji vas neće ostaviti ravnodušnima!
Posljednjih godina u hrvatskom javnom prostoru sve se više priča o teškim temama, naročito onima koje se tiču žena. Dostupnost pobačaja, rodna nejednakost, femicid i obiteljsko nasilje pojmovi su sada već poznati svima, no zahrđali kotačići dobro podmazanih sustava sporo se okreću, stoga brojni smatraju da ne činimo dovoljno kako bismo osigurali jednak tretman svima u društvu. Kako bi nam svima bilo bolje, još uvijek se oslanjamo na hrabre pojedince i pojedinke koji pričaju svoje priče i svima ostalima poručuju – nisi sama!
Jedna od takvih osoba je režiserka Katarina Zrinka Šarić koja je zamijenila hrvatsku adresu češkom i kratkim filmom ‘Čekaonica’ opisala iskustvo dijagnosticiranja endometrioze, bolesti reproduktivnog sustava koja zahvaća otprilike 10 posto žena na svijetu. Film je svjetsku premijeru doživio na međunarodnom festivalu kratkometražnog filma In The Palace u Sofiji, prikazan je i na Austin Film Festivalu u SAD-u, a na Košice International Film Festivalu je dobio nagradu za najbolji studentski film. U Hrvatskoj će biti premijerno prikazan ovog tjedna na Studentskom filmskom festivalu u Rijeci.
Ukratko, protagonistica filma Čekaonica nosi se s neizdrživim bolovima zbog kojih u konačnici odlazi liječniku. S uputnicom čeka da dođe na red kod ginekologa u čekaonici punoj žena koje dijele njenu sudbinu. Iako je došla s određenim očekivanjima, doživjela je nešto potpuno drugačije, a s njenim se iskustvom mogu poistovjetiti žene diljem svijeta.
U stvaranju ovog filma sudjelovali su glumci Sofia Katela, Zdeňka Goričev Hrdličková, Theo Jacques i Marta Falvey Sovová. Direktor fotografije bio je Antoine Bruch, montažer Eero Lehtinen, a producentica Simona Soukalová. U nastavku doznajte više o ovoj fascinantnoj temi i ženi koja ju približava publici.
Kako si odlučila snimati film o endometriozi, i zašto u Češkoj?
– Upisala sam magisterij filmske režije nakon što sam završila filozofiju i hrvatski jezik i književnost u Rijeci. Upisala sam FAMU u Pragu, a škola me privukla jer ima slavnu povijest, naročito bivših jugoslavenskih režisera poput Lordana Zafranovića, Emira Kusturice, Rajka Grlića itd. Bila mi je velika želja iskusiti obrazovanje kakvo su oni iskusili. –
– Film se bazira na osobnom iskustvu u čekaonici bolnice gdje sam upoznala žene s istim problemom. To je bila prekretnica u vremenu mog liječenja jer sam shvatila da neće biti kratko i jednostavno kako sam mislila. Dugo mi je trebalo da uopće otkrijem dijagnozu, a taj dan u bolnici sam shvatila da to nije kraj, već da postoji jako dugi put liječenja.
– Smatram da je ‘Čekaonica’ realan prikaz, ne samo za Češku ili Hrvatsku nego globalno realan. Razgovarala sam s mnogo žena koje imaju endometriozu i shvatila da svugdje u svijetu žene imaju istu situaciju. Kada dođu kod doktora ili na hitnu, pri bilo kakvim doticajem sa zdravstvenim sustavom, problem je što se one žale na bol, a nitko im ne vjeruje. To je jedan od razloga zašto treba u prosjeku 7 do 10 godina da se endometrioza dijagnosticira.
Je li se nešto promijenilo od kada si započela svoj put s endometriozom?
– Rekla bih da se situacija definitivno mijenja nabolje, mnogo više doktora je svjesno endometrioze tako da se može lakše dijagnosticirati iako je i dug put do tamo. U Hrvatskoj konkretno je u svibnju 2020. godine otvorena Ambulanta za endometriozu u Klinici za ženske bolesti i porode te se potiče ginekologe da pacijentice sa simptomima endometrioze pošalju tamo.
– S druge strane, razgovarala sam i s mladim doktorima ili friško s medicine ili koji studiraju i tu je još uvijek u upotrebi zastarjela terminologija. Vjeruje se da je endometrioza kada tkivo endometrija počne rasti izvan maternice, no prema novim saznanjima, radi se o tkivu sličnom endometriju.
– Još jedna velika stvar je osnivanje udruge za žene koje boluju od endometrioze ‘Ja sam jedna od deset’ koja nastoji podržati žene i liječnike, ali i proširiti informacije o bolesti. Mislim da ćemo na put ka boljoj situaciji tek krenuti kada shvatimo da ovo nije samo ginekološka bolest, već bolest cijelog tijela za koju je potrebno timsko liječenje i suradnja različitih specijalizacija.
Kako je teklo snimanje filma Čekaonica?
– Bilo je teško jer smo snimali u bolnici u Pragu koja je u vrijeme snimanja radila, što znači da su tamo bili pacijenti, liječnici i sve se odvijalo normalno, kao i inače. Dozvolu za snimanje uspjeli smo dobiti samo uz dogovor da su pacijentiprioritet, znači ako mi postavimo rasvjetu, kamere i glumce u određenoj prostoriji, svejedno moramo izaći ako je pacijentu potrebna ta ista prostorija. Bilo je jako teško snimati, ali mislim da smo to dobro izveli.
– Atmosfera na setovima je uvijek zanimljiva jer čak i kad se bavimo teškim temama smo uvijek toliko fokusirani na tehnički aspekt. Nismo imali trenutke u kojima nam je bilo teško snimati zbog sadržaja filma, vjerujem da su glumice to drugačije iskusile, ali mislim da nam je svima više bilo drago da smo potpunosjedinjeni u tom trenutku da prikažemo priču. Nažalost, bila je situacija u bolnici zbog koje smo odlučili prekinuti snimanje jedan dan.
Kako biti dobar saveznik ženama koje se bore protiv endometrioze?
– Definitivno je najbitnije da ih se sluša, da ih se razumije, ili da se bar trudimo razumjeti ih i da ne umanjujemo njihovu bol. Smatram da je jako dug put da bi se zdravstveni sustav prilagodio ženama. Postoji nešto sociološki čudno u tome kako se društvo odnosi prema ženi koja boluje, jer je nekako intrinzično „dogovoreno“ ili se uzima zdravo za gotovo da žena osjeća bol, pa se to nekako umanjuje i odbacuje.
Tu nije riječ samo o ženama koje imaju endometriozu nego ženama koje su trudne, koje rađaju, koje boluju od bilo kakve bolesti. Brojne žene su pretrpjele jako teške porode tako da ponekad i žena ženi nije najbolji saveznik. One ponekad znaju odgovoriti npr. „Pa nije to ništa, i ja sam imala jako velike bolove“ ili „I meni je bilo jako loše“, a njima zapravo također treba netko tko će ih razumjeti. Trebamo se međusobno slušati i shvatiti da možemo kreirati bolji svijet za generacije žena pred nama, i koristiti naše iskustvo da bismo poboljšali situaciju.
Što ti je sljedeće u planu?
– Trenutno sam u pred produkciji svog diplomskog filma koji snimamo u siječnju sljedeće godine, a radim i na dva dugometražna scenarija za koje se nadam da ću ih snimiti u Hrvatskoj. Planiram se vratiti u Hrvatsku nakon što diplomiram i nadam se da ću pronaći dobre kolaboracije, producente i financijsku podršku da se ti projekti mogu realizirati.
Katarinin film Čekaonica možete pogledati na Studentskom filmskom festivalu u Rijeci 24. studenog u sklopu dijela programa ‘Otkucaji/Beats’, a mi na Sceni joj želimo sreću s budućim projektima i još jednom čestitamo na dosad postignutom uspjehu, ali i hrabrosti koja je bila potrebna za ostvariti ga.
Ukoliko primijetite simptome poput neizdrživih bolova tijekom mjesečnice, bolova u zdjelici izvan mjesečnice, bolova tijekom pražnjenja crijeva, neobjašnjivog umora, mučnina, bolova tijekom spolnog odnosa i problema s neplodnošću – javite se u Kliniku za ženske bolesti i porode, Ambulanti za endometriozu, ili potražite više informacija na stranicama organizacije ‘Ja sam jedna od deset’ te Nancy’s Nook of Endo.
FOTO: Promo – Katarina Zrinka Šarić/FAMU
