fbpx

Hrvatska kuturna senzacija u New Yorku!

Svijet otkriva kipara Branka Vlahovića…

U New YorkuUvrštenje čak šest radova hrvatskog kipara Branka Vlahovića (1924-1979) u postav nastavka kultne izložbe minimalističke skulpture Primarne strukture (Primary Structures, 1966, New York) naziva Druge primarne strukture (Other Primary Structures, 15. ožujka – 3. kolovoza 2014, New York) izvanredan je uspjeh za Hrvatsku kulturu i svjetska afirmacija genija samozatajnog autora čiji je rad napokon izašao iz sjene u kojoj je bio preko trideset godina. Vlahovićeve gipsane skulpture nastale u razdoblju od 1960. do 1965. godine predstavit će se u prvom dijelu izložbe – Others 1, koja će se moći razgledati od 14. ožujka do 15. svibnja 2014. godine. Drugi dio izložbe, Others 2, predstavit će minimalističke skulpture nastale od 1965. do 1970., među kojima se nalaze radovi hrvatskog umjetnika Ivana Kožarića.
Na uvrštenje skulptura Branka Vlahovića na izložbu Druge primarne strukture osvrnuli Branko Vlahovicsu se Ariana Kralj – ravnateljica Gliptoteke HAZU iz čijeg su fundusa posuđeni radovi Branka Vlahovića Židovskom muzeju u New Yorku te Tihomir Milovac – muzejski savjetnik i voditelj eksperimentalno istraživačkog odjela Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Oboje su suglasni oko iznimne važnosti predstavljanja radova Branka Vlahovića na Drugim primarnim strukturama u New Yorku. Kralj stoga tvrdi:
– Uvijek sam smatrala da će s uključenjem tzv. tranzicijskih zemalja u Europsku uniju doći do relevantnog obogaćenja kulturnog identiteta Europe i cjelokupne svjetske likovne umjetnosti. Hrvatska u tom obogaćenju zauzima posebnu poziciju jer je tijekom proteklih stoljeća bila otvorena prema saznanjima novih umjetničkih poetika te istovremeno dovoljno zaklonjena pa je umjetnik u potpunosti mogao razvijati autonomnost likovnog izričaja. Branka Vlahovića smatram iznimnom umjetničkom osobnošću čija se relevantnost tek sada valorizira kao  neprijeporna vrijednost primarne umjetnosti. Nakon što je prošlogodišnja zagrebačka retrospektiva dala naslutiti elitnu umjetničku razinu Vlahovićevog opusa, uvrštenje njegovih djela na veliku izložbu Druge primarne strukture tu je razinu potvrdila.’
Branko VlahovicMilovac se nadovezuje izjavom o Vlahoviću kao izvanserijskom umjetniku:
– Međunarodna je to potvrda umjetniku izuzetne intuicije, odvažnosti i dosljednosti čiju umjetnost u vrijeme nastanka šezdesetih godina kritika i publika nije prepoznala na pravi način. Vlahović je svoj koncept oblikovno radikalnog redukcionizma razvio bez doticaja s američkim minimalizmom premda su sličnosti zavidne. Njegova je umjetnost sve donedavno bila izvan fokusa hrvatske stručne i šire javnosti. Ovaj nastup kontekstualizira ga s globalnim zvijezdama američke minimalističke umjetnosti kao što su Frank Stella, Sol LeWitt, Carl Andre ili Donald Judd te postavlja u društvo svjetskih suvremenika kao što su Lygia Clark, Stanislav Kolibal ili Hélio Oiticica. Ovakav tretman neminovno će doprinijeti internacionalizaciji rada Branka Vlahovića ali i redefiniranju statusa na hrvatskoj umjetničkoj sceni druge polovice 20. stoljeća.’

O Branku Vlahoviću

Branko Vlahović rođen je 1924. godine u Bjelovaru, umro je 1979. u Zagrebu od posljedica prometnog udesa. Smrt je naprasno prekinula iznimno intrigantan opus ovog ‘čovjeka krhkog zdravlja i kipara odlučnog reza’, umjetnika samotnjaka koji je diplomirao 1951. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je pohađao specijalku kod profesora Frana Kršinića do 1953. Po završetku Akademije boravio je na tromjesečnom studijskom boravku u Parizu, gdje se ponovo vratio na dvomjesečni boravak 1979. godine. Nakon što je neko vrijeme radio kao učitelj, krajem pedesetih godina odlučuje se na isključivo umjetničko djelovanje – kiparstvo i život od kiparstva.
Ranu razvojnu fazu obilježava figurativno kiparstvo koje u kasnijim fazama u potpunosti napušta te se okreće apstraktnim oblicima. Prvu samostalnu izložbu Branko Vlahović imao je 1967. godine u Likovnom studiju Moderne galerije u Zagrebu. Na toj izložbi više nije bilo ni traga figuri niti asocijaciji. Izložio je apstraktne drvene skulpture i reljefe, pravilne, četvrtaste, geometrijske konstrukcije koje su podsjećale na arhitektonske makete što je i sam potvrdio izjavom da se arhitektonsko-estetsko iskustvo u njemu sublimiralo u skulpturu. Objektiviziranjem forme, Vlahovićevi su radovi poprimali industrijske oblike, što ga je posljedično odvelo i dizajnu, no nije se rado njime bavio, već mu je pribjegavao iz egzistencijalnih razloga.
Monografska izložba u Tehničkom muzeju 1975. godine donijela je Vlahoviću puniji odjek. Od te izložbe Branko Vlahović je bio znatno učestalije zastupljen na značajnijim, tematskim i problemskim, izložbama. Vlahovićeva posljednja samostalna izložba skulptura i crteža održana je u zagrebačkoj galeriji Karas 1978. godine, dok je Gliptoteka HAZU, u Zagrebu 1981. godine priredila posthumnu retrospektivu Branka Vlahovića. Izložbom Minimalizam u Jugoslaviji, 1983. godine, teoretičar i kustos Marijan Susovski je definirao umjetnost Branka Vlahovića. Izborom u tu problemsku izložbu, kao i tekstom u predgovoru, ali i s pet biranih reprodukcija, Susovski je jasno vrednovao tog kipara te odlučno potvrdio njegovu minimalističku pripadnost.
Tridesetak godina nakon posljednje samostalne izložbe, lik i djelo Branka Vlahovića u punom se sjaju prikazalo na retrospektivnoj izložbi priređenoj krajem 2012. godine u zagrebačkom Tehničkom muzeju. Izložbu Vlahovićevih skulptura i crteža uveličala je umjetnikova monografija autora Guida Quiena i Darka Schneidera u izdanju Art Studija Obzori. Izložbom i hvalevrijednim pothvatom izdavanja umjetnikove monografije otvorio se prostor za kritičku valorizaciju, jasniju kontekstualizaciju i afirmaciju lika i djela ovog ”umjetnika iz sjene”, kako ga često nazivaju kritičari i njegovi suvremenici. Samo godinu dana kasnije, čak šest Vlahovićevih gipsanih skulptura uvršteno je u postav svjetski relevantne izložbe minimalističke skulpture Druge primarne strukture (Other Primary Structures) koja će se održati od 15. ožujka do 3. kolovoza 2014. godine u Židovskom muzeju u New Yorku. Radi se o iznimno relevantnom činu priznanja rada Branka Vlahovića kao jednog od ključnih doprinositelja globalnom minimalističkom umjetničkom pokretu, te o velikom koraku ka internacionalizaciji njegovog rada i konačnoj revalorizaciji i afirmaciji na domaćoj umjetničkoj sceni.

Foto: Nina Đurđević