fbpx

FOTO: One su atraktivne plesačice koje će nastupiti s Kurbašom!

Habibi plesačice

Plešu na orijentalnim večerima, proslavama vjenčanja i na djevojačkim večerima. Čak su plesale i na proslavama krštenja, ali nikada ne plešu na momačkim zabavama. Trbušne plesačice plesne skupine ‘Habibi’ u ekskluzivnom razgovoru za Scenu ispričale su sve o tom egzotičnom plesu. Dobitnice su brojnih nagrada, a jako se vesele nastupu u predstavi ‘Mistična noć sevdaha‘ s Elmom BurnićRobertom Kurbašom u zagrebačkom kazalištu Komedija.

Scena: Koji je osnovni položaj u trbušnom plesu?

Osnovni položaj tijela u orijentalnom plesu podrazumijeva lagano savijena koljena kako bi pokreti kukovima bili maksimalno opušteni. Zdjelica mora biti podvučena, kako ne bismo opterećivali kralježnicu/donji dio leđa – uspravno držanje, podignuta prsa i spuštena ramena. Iz tog položaja izvode se različite varijacije ovisno o poziciji ruku ili na kojoj je nozi je težina tijela.

Scena: Je li trbušni ples najbolje sredstvo zavođenja?

Mi trbušni ples ne doživljavamo kao sredstvo zavođenja. Kroz svoje nastupe nastojimo na publiku prenijeti pravu sliku orijentalnog plesa kao prekrasne umjetničke plesne forme kroz koju ljepota pokreta izaziva divljenje i poštovanje. Publika se iznenadi koreografijom i tehnikom izvođenja. Publika najbolje reagira kad plesačica uživa u plesu i kad na publiku prenese emociju pokreta i glazbe. Što se tiče samih pokreta, i žene i muškarci reagiraju na složene pokrete koje je vrlo teško izvesti, kao što su izolacije pojedinih mišića, te nas uvijek podrže pljeskom.

habibi3

Scena: Zašto je trbušni ples tako čaroban?

Ljudi orijent doživljavaju magičnim, pa time i sami ples. Važnu ulogu ima i glazba koja ostavlja takvu impresiju. Možda i zbog toga što kod nas u Hrvatskoj nije toliko rasprostranjen pa ga se baš ne može tako često vidjeti.

Scena: Kako se postaje trbušna plesačica?

Kao i u svemu, najvažnija je volja za učenjem i kontinuiranim radom. Svatko može postati trbušna plesačica ili plesač (postoje i muški trbušni plesači), ako se tome posveti i uči od pravih učitelja. Plesačicu ne čini kostim, šminka niti izgled već ljubav prema onome što radi.

Scena: Koje predispozicije žena mora imati za trbušni ples?

Nema određenog pravila niti postoje predispozicije koje bi netko trebao imati da bi se bavio orijentalnim plesom. Kao što smo već spomenule, potrebno je puno vježbe, upornosti i ljubavi. Pravilno izvedeni pokreti lijepo će izgledati na svakoj figuri. Pokrete može naučiti svatko, iako su za neke pokrete potrebne čak i godine da se savladaju i da ih tijelo uspije izvesti, ali plesati ne može svatko. Pravom plesačicom postaje se i uz razumijevanje arapske glazbe i ritmova, poznavanje kulture, povijesti i tradicije plesa.

Scena: Tko vam šiva kostime za nastupe?

Kostime naručujemo preko interneta od dizajnera iz Egipta i Turske, specijaliziranih za izradu kostima za trbušni ples.

Scena: Gdje nastupate?

Najviše volimo plesati u kazalištima na orijentalnim večerima, a često plešemo i na različitim proslavama – proslavama vjenčanja, domjencima, pa čak i na proslavama krštenja i različitim eventima, otvorenjima… Nikada ne plešemo na momačkim večerima, ali smo nekoliko puta plesale na djevojačkim večerima.

Scena: Najluđi nastup?

Najluđi nastup u nam je bio na nedavnoj školskoj produkciji naše plesne škole Bastet, gdje smo plesale dvije predstave zaredom. Sve je moralo ići po planu i nije bilo mjesta za kašnjenje i odstupanje, tako da smo doslovno imale dvadesetak sekundi za presvlačenje u druge kostime.

Scena: Anegdota s nastupa…?

Preko ljeta smo imale gaže u jednom klubu gdje smo plesale na otvorenom, a zbog tehničkih problema muzika je stala. Unatoč tome publika je nastavila pljeskati u ritmu, a mi smo otplesale grupne koreografije usklađeno i bez greške prateći ritam koji nam je davala publika pljeskanjem.

Scena: Opišite nam kako izgledaju vaše probe?

Probe za nastup izgledaju kao i svaki trening – počinjemo sa zagrijavanjem i uvježbavanjem pokreta. Zatim slijedi isprobavanje koreografija i usklađivanje te na kraju istezanje i opuštanje. Probe najčešće traju do dva sata, a ako se pripremamo za neki veći projekt, onda i po nekoliko sati dnevno. U ovom plesu rijetko dolazi do ozljeda jer su pokreti potpuno prirodni za ljudsko tijelo, ali kao i u svakom sportu, česte su upale mišića, a znalo je biti i padova. Tako imamo jednu koreografiju u kojoj plesačica treba iz okreta kontrolirano pasti na pod, međutim na jednom nastupu to nije ispalo baš tako i Romana je zaradila čvrgu na sredini čela koja je izbila odmah tijekom nastupa. Unatoč svemu, ona je otplesala kao da se ništa nije dogodilo. Što se tiče pokreta, u početku je najteže izolirati pokrete, a kasnije raditi više pokreta da istovremeno jedan dio tijela radi jedno, a drugi nešto potpuno drugo.

Scena: Što kaže okolina za vaše nastupe?

Imamo apsolutnu podršku od cijele okoline, a dečki nas prate na svakom nastupu.

Scena: Imate li svoje obožavatelje?

Ne bismo ih nazvale obožavateljima, ali imamo vjernu publiku koja nas godinama prati kroz sve naše projekte i svake godine ih je sve više i više. Nama je najveći dar pozitivni dojmovi i pohvale ljudi koji se prvi put susreću s orijentalnim plesom. Kad nam kažu kako smo im zaista uspjeli dočarati taj ples kao umjetnost. Tako smo nakon nedavne predstave dobile pjesmu inspiriranu našim plesom, pisma zahvale i pohvale, a prije smo dobivale i cvijeće i tortu.

Scena: Planovi u karijeri?

Prije dvije godine smo ostvarile suradnju koja je bila ključna za napredak naše plesne karijere. Naime, pridružile smo se plesnoj školi Bastet gdje treniramo i stvaram nove projekte i planove. Trenutno se jako veselimo zajedničkom nastupu u predstavi ‘Mistična noć sevdaha’ s Elmom Burnić i Robertom Kurbašom u zagrebačkom kazalištu Komedija. U skoroj budućnosti u planu su nam putovanja na različite međunarodne plesne festivale i natjecanja.

Scena: Jeste li nastupali u inozemstvu?

Kako smo već spomenule, kao dio plesne škole Bastet bile smo na festivalima u Švedskoj, Italiji, Austriji, BiH, Sloveniji, itd… U sklopu takvih festivala održavaju se natjecanja, radionice poznatih učitelja, druženja na orijentalnim večerima i slično. Tako smo na internacionalnim natjecanjima u Veneciji osvojile drugo mjesto, u Beču treće, a u Banja Luci prvo. Takvi nas nastupi najviše vesele, ne samo zbog plesa već i zbog zajedničkog putovanja i druženja.

Prekrasne trbušne plesačice pogledajte u fotogaleriji:

[nggallery id=128]