Iva Leko: Majčinstvo je najteži zadatak u životu
By redakcija On 25 velj., 2014 At 06:50 PM | Categorized As Iva Leko, Kolumne, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Ekskluzivno…

Kolumna: Iva Leko

Iva LekoVeliki pozdrav svim dragim mamama i onima koje će to tek postati. Prije svega voljela bih još jednom napomenuti da mi je izuzetna čast pisati o najljepšem razdoblju svoga života – majčinstvu kad mi se, u najmanju ruku, život doista okrenuo naglavačke, ali u pozitivnom smislu. S obzirom da je tema toliko opširna, ne znam odakle bih točno počela pa sam nakon kraćeg razmišljanja odlučila da je najbolje početi od samog početka, a to je trudnoća. Razdoblje u kojemu se i sama (opet) po drugi put nalazim. Inače, ponosna sam majka dvogodišnjeg sina te sam upravo zakoračila u zadnje tromjesečje svoje druge trudnoće. Kao prvo moram priznati da primjećujem jako puno trudnica oko sebe, ne znam je li to zbog toga što sam i sama u blaženom stanju ili je jednostavno ova godina bila zaista plodna. Uglavnom kako god bilo, ja se moram pohvaliti kako trudnoću podnosim odlično bez obzira na aktivnog sina koji je od jutra do mraka u punoj snazi. Koliko god mi je to ponekad teško, mislim pozitivno i  tješim se da mi se kilogrami ne primaju tako lako kao u prvoj trudnoći jer sam stalno u pogonu. Mislim da je jako bitno kretati se, odlaziti u šetnje, piti puno vode i hraniti se zdravo jer sve to utječe na nas, a samim time i na dijete koje nosimo. Bez obzira što se trudnoća naziva blaženim stanjem uvjerena sam da ste se i vi kao i ja mnogo puta uhvatile kako vam je teško i kako odbrojavate dane do poroda, pogotovo pred sam kraj trudnoće. Uz aktivnog sina koji me moli da mu cijeli dan pucam na gol i slažem autiće duž cijeloga stana, dok mi druga beba svojim blagim udarcima daje do znanja da je već prisutna uz nas i skakuće u mom trbuhu, ja ponekad zaista padam s nogu. Trudnoća je divna, ali ponekad ima ona i svojih nekoliko negativnih strana. Koliko god to može ružno zvučati, mislim da je to sasvim normalno i da svi zapravo jedva čekamo da naši mališani dođu na svijet kako bi mogli u njima u potpunosti uživati. Naravno, ipak prevladavaju one ljepše stvari koje zapravo i ostaju u našim sjećanjima dugoročno, poput neizmjerne ljubavi prema malenome biću koje donosimo na svijet, povezanosti s malenim stvorenjem kojega još nismo ni upoznali te same činjenice da u sebi nosimo jedan novi i čisti život. Isto tako smatram da je trudnoća, kao i porod i odgoj vlastitoga djeteta u potpunosti individualan i različit pa tako ne treba slijepo pratiti ono što čujemo ili pročitamo. Uvjerena sam da svaka žena zna sama što je najbolje za nju pa tako kasnije i za njeno dijete. Ja sam se osobno oduvijek vodila isključivo vlastitim mišljenjem te svojim instinktom te intuicijom i mislim da je to najbolji savjet koji mogu nekome dati, a to je da slušate sebe i svoje osjećaje jer svaka mama najbolje zna potrebe svoga djeteta. Kad usporedim svoju prvu i drugu trudnoću vidim koliko su bile različite. Ali zaista u potpunosti. U prvoj sam mogla puno više odmarati i čitati te čim bi me nešto zaboljelo ja sam panično ‘googlala’ što bi to moglo biti i odmah sama sebi postavljala dijagnozu, dok sam u drugoj puno opuštenija, znam što me čeka, i na kraju krajeva, nemam ni sekundu vremena da bih se malo odmorila, a samim time i vrijeme mi puno brže prolazi. Izvesti svoje dijete na pravi put, pokazati mu današnji okrutan svijet u najboljem mogućem svijetlu te istovremeno mu pružiti svu ljubav ovog svijeta i biti najveći oslonac u životu. Ja doista mislim da je to najteži životni zadatak koji sve nas čeka.

Vaša Iva!

Piše: Iva Leko
Foto: Privatni album

comment closed