Kolumna…

Piše: Jelena Orešković

Pored državnih praznika, u stajliš agendi Parižanke rukom podcrtan crveni se prvi dan rasprodaja jer sniženja su za Parižanku više od povoljne kupnje. Ona su kao liturgijska slavlja – dani unaprijed bilježeni u kalendarima, poput svetkovina.
Premda tipična Parižanka uvijek voli reći kako je ‘o la la très occupée’, a istina je, barem kad je riječ o dobrostojećim damama iz osmog ili šesnaestog arrondissamenta, da se zapravo radi o ručkovima, posjetima kozmetičarki, klafranjima u teretani s preplaćenim privatnim trenerima koje one nazivaju sportom, tih rasprodajnih dana u godini ona će u svoj simpatično prebukiran raspored ipak utisnuti i pomno razrađenu šoping strategiju.

“Ako je u modi panterin uzorak, za Parižanku to ne znači da mora izgledati kao da je pobjegla iz ZOO-a”
Otkriće da Parižanke, iako modu nose nonšalantno, šopingu prilaze vrlo planski, dogodilo se sasvim slučajno kad je moja frendica Chloé bilježila svoj treći po redu after šoping ručak za četvrtak (zaista, obaveze u agendama Parižanki mogle bi poslužiti za kakav dobar, komičan roman), a bacilo je jedno sasvim novo svjetlo na naizgled neopterećen imidž Parižanki. Iza njihove ležernosti zapravo se krije čitav niz trikova o tome kako istovremeno biti u trendu, a ne potrošiti sulude novce na to.
Parižanke uspijevaju, urođenim okom za lijepo, biti ikone decentnog stila bez basnoslovnih svota muževih crnih para na računima zahvaljujući kojima svoj stil posljednjih nekoliko desetljeća, što uspješno, što manje uspješno, svakako vrlo pretenciozno, bildaju žiteljke nekih ‘nouveaux riches’ zemalja.
Parižanka ne robuje trendu. Robovati trendu za nju je ne trendi ili kako je to u svojoj knjizi “La Parisienne“ Ines de La Fressange slikovito pojasnila: “Ako je u modi panterin uzorak, za Parižanku to ne znači da mora izgledati kao da je pobjegla iz ZOO-a.”
U praksi to izgleda tako da će imućnije Parižanke biti prve na listi za mid boots s potpisom Laurence Dacade, no neće ih to isto popodne isfurati na ručku u ‘Marketu’ uz Fendi Micro Peekaboo torbu i još nekoliko must detalja sezone. Parižanka će samo jednim IT detaljem dati do znanja da je itekako dobro informirana o trendu. Sve ostalo će, uglavnom, nabaviti na rasprodajama opremljena zavidnim talentom da visoku modu nosi nonšalantno kombiniranu s ostalim komadima iz ormara.
Stoga, neovisno o materijalnom statusu, sniženja su blagdan svih Parižanki, imućnijih i manje imućnih, modnih ovisnica i potpunih modnih neznalica. Svaka od njih tih dana u godini nalazi svoj motiv za šoping. Pa ovisno o stupnju osjetljivosti na cijenu i trend, razlikujemo tri osnovna tipa Parižanki koje srećemo rasprodajama: prvo, drugo i treće rundašicu.

Prvorundašica
Kupnju obavlja u prvom krugu rasprodaja, kad su cijene niže 30-50 posto, s posebnim naglaskom na najhrabrije među njima – Xene princeze ratnice – koje se upuste u avanturu kupnje već prvi dan rasprodaja.
Najavljivan tjednima unaprijed, prvi dan rasprodaja sa sobom nosi značajnu konkurentnu prednost u odnosu na svaki idući dan – najveći izbor snižene robe, no sve ostalo isključivi je rizik:
– rizik od višesatnog gubljenja vremena pred kabinama za presvlačenje
– rizik od ozbiljne ozljede gležnja zadobivene uslijed pokušaja da do kabine stigne prije rasne crnkinje koja joj na oči otima zadnji par totalnog IT – a sezone
– rizik od daljnjeg gubljenja dragocjenih minuta šopinga u redu pred blagajnama
– rizik da bude ‘olakšana’ za svu likvidnu i kartičnu imovinu u novčaniku zbog koje se sniženjima vesele i pariški lopovi, savršeno umaskirani u kupce …
Svakako, previše je tu rizika. Prvu rundu valja izbjeći.

Drugorundašica
Racionalniji je tip od potonje, no nju pak prati rizik da je puno stvari rasprodano budući da se cijene u drugom krugu sniženja spuste i do 70 posto. Dovoljno racionalna da joj je cijena važnija od trenda, drugorundašica neće žaliti za kojim ‘propuštenim’ komadom.
U ovoj kategoriji, nađu se one, meni posebno zabavne, kojima je cijena ispred svakog drugog kriterija. Takve se uglavnom zatiču oko kabina gdje se, potpuno iscrpljene od velikog broja pokušaja i promašaja, bezuspješno utiskuju u neke sulude 36-ice koje su još ostale na policama, a u koje se nisu utisnule od srednjoškolskih dana. No sada i ovdje, one podvrgavaju svoja bedra riziku potpunog prekida cirkulacije, a sve zbog lude opsesije da kupe nešto sniženo. One svoju šoping maniju obično prenose i na treću rundu.

Trećerundašica
Najzanimljivija kategorija. Skupina žena kojoj je jedino važno kupiti nešto jeftino. Bilo što.
Eventualno bi se kakvom dobrom hipnozom mogli naći racionalni motivi da osoba ide u kupnju nečeg što joj uopće ne treba samo zato što je sniženo. Nemoguće je biti vođen ikakvom suvislom logikom osim te budući da na policama, u trećem krugu sniženja, ostanu dva do tri primjera negledljivih odjevnih komada kojima čak ni sniženje 70-80 posto nije pomoglo da nađu svoje mjesto u nečijem ormaru.
S pravom bi se to doba godine u životu Parižanki moglo nazvati histeričnim, čak i zaraznim i potpuno neizbježnim.
Uz svu dobru volju, nema se tih dana kuda ni pobjeći pored izloga okićenih velikim, šarenim slovima “SOLDES“, interijera dućana prekićenih bojama od koje svaka nosi različit postotak za koji je roba snižena, pozivnica na sniženja koje stižu na kućne adrese, kataloga i uličnih plakata s kojih blješti: “Soldes d’été” ili “Soldes d’hiver “(ovisi o tome je li ljeto ili zima).
Nalikuje ta atmosfera atmosferi božićnih i novogodišnjih blagdana, pa se šetajući rasprodajnim fantazijama, čovjek lako zezne i osluhne neće li negdje čuti nezaobilaznu ‘All I want for Christmas’.
Čak se i minute do prvog dana sniženja u domovima Parižanki odbrojavaju s entuzijazmom ravnim onom pred no što će otkucati Nova godina, možda i većim jer, za razliku od Silvestrovog, sniženja nude bar neku uštedu. Uštedu na, doduše, najčešće sasvim nepotrebnu potrošnju, opravdanu samo jednom univerzalnom logikom – logikom žene u šopingu!