Larisa Lipovac Navojec: Danas ljudi bolje artikuliraju svoju seksualnost

Intervju – Larisa Lipovac Navojec

Mislim da su se žene izborile da nose ravnopravno i hlače i suknju, da artikuliraju svoju seksualnost. Da li su to i muškarci napravili, to je pitanje. Ima tu jako puno prostora za pomake, kazala je Larisa Lipovac Navojec za portal Scena.hr

Osnivačica i direktorica Plesnog centra Tala, Larisa Lipovac Navojec i umjetnička voditeljica Tamara Curić ove godine obilježavaju 20 godina djelovanja umjetničke organizacije Tala. Iza Plesnog centra Tala je 40-ak izvedenih plesnih predstava koje obrađuju tabu teme u društvu, kao što su kulturno politički dril, tjelesnost i seksualnost. I upravo zbog toga, Plesni centar Tala je od izuzetne važnosti za kulturnu scenu Hrvatske. Jedna od najpoznatijih predstava Plesnog centra Tala je predstava ‘Muškarci u suknjama, a žene – isto!?’, koja je prvi put izvedena prije 15 godina, a 2005. godine nagrađena je priznanjem Hrvatskog glumišta. Predstava je tada predstavljala veliki iskorak po pitanju tematiziranja seksualnosti, ravnopravnosti spolova i kulturnih paradoksa, zbog čega se autorica povodom obilježavanja 20 godina djelovanja PC Tala odlučila baš za rekonstrukciju te predstave. Cilj predstave je preispitati promjene koje su se dogodile na društveno-političkoj i umjetničkoj sceni od trenutka prve izvedbe do danas. Premijera ovogodišnje izvedbe ‘Muškarci u suknjama, a žene – isto!?’ bila je 30. listopada. Larisa Lipovac Navojec u intervjuu za portal Scena.hr priča o 20 godina PC Tala, karijeri te predstavi koja je prije 15 godina uzburkala duhove.

Larisa Lipovac Navojec

Scena: Povodom 20 godina vašeg Plesnog centra Tala postavili ste nagrađivanu predstavu “Muškarci u suknjama, a žene-isto!. Kako ste se osjećali?

Osjećala sam veliko uzbuđenje, strah i poštovanje prema vremenu koje je prošlo, unutar kojeg smo pomaknuli i promijenili mnoge stvari kao umjetnici i individualci. Kolege koje sam okupila oko projekta dio su originalnog autorskog tima. Ušli su u projekt vrlo odgovorno i progovarali o svojim promjenama kroz intervencije, koje su se događale u sklopu izložbe u prvom dijelu događanja. Uz to, uključila sam i mlade plesače koji su utjelovili materijale i nadogradili ih svojom interpretacijom. Velika mi je čast bila biti s njima u procesu. Mislim da smo napravili divnu slojevitu predstavu, koja govori puno više od same tematike. Govori o jednom djelovanju svih nas umjetnika.

Larisa Lipovac Navojec

Scena: Je li se promijenilo značenje plesne izvedbe nakon toliko vremena?

Mislim da je ova izvedba bila puna detalja koji su proširili dramaturgiju. Pokazali smo koliko je naša plesna scena raznovrsna, profesionalna i široka. Svatko je pronašao svoj autonomni prostor, unutar kojeg su se desile fantastične izvedbe. Da, mogu reći da je predstava dobila na još većoj vrijednosti i da je dobila jedan novi kontekst.

Scena: Koliko smo se kao društvo promijenili u smislu plesnog pokreta u proteklih 15 godina?

Ples je imao tada, a ima i danas publiku koja prati i razumije plesnu umjetnost. Publika voli gledati plesne predstave. Danas je ona bolje informirana o plesnoj sceni jer su informacije dostupnije. Tako da mogu potvrditi da su i društvo i publika s nama rasli. Imamo vrlo zahtjevnu kazališnu publiku koja ima kritičko mišljenje i zna kako gledati plesne izvedbe.

Scena: Koliko se društvo promijenilo po pitanju seksualnosti?

Seksualnost je tema koju svakako treba propitkivati. Moja želja je da ljudi slobodno žive po svojim svjetonazorima, a ne onim nametnutim. Treba prihvatiti svoje tijelo i dobro se osjećati u njemu. Bavljenje plesom to svakako omogućava. Vjerujem da danas ljudi bolje artikuliraju svoju seksualnost i to je svakako napredak.

Larisa Lipovac Navojec

Scena: A koliko po pitanju ravnopravnosti?

U ovom dijelu bi društvo zajedno trebalo poraditi na podržavanju i prihvaćanju različitosti. Izostaje podrška sustava i trebalo bi raditi na većoj vidljivosti, kad govorimo o osjetljivim temama. Ugrožene skupine trebaju veću sigurnost i podršku, razumijevanje okoline. A to vrlo često izostaje. Odnosno ovisi o individualnoj borbi i inicijativama pojedinaca, koji moraju nalaziti nemoguće načine kako bi ukazali na probleme koji postoje. Ja sam za slobodu mišljenja i djelovanja i nadam se da kroz svoje umjetničke projekte to pokazujem.

Scena: Jesu li, prema vašem mišljenju, žene ikada bile ravnopravne kad je u pitanju seksualnost?

Žene su puno napravile kroz povijest, kad govorimo o ženskim pravima ili zauzimanju važnih pozicija. Imamo žene u svim strukturama društva. Puno rade po pitanju ravnopravnosti i bore se za vidljivost unutar društva koje je dosta muški orijentirano. Mislim da su se žene izborile da nose ravnopravno i hlače i suknju, da artikuliraju svoju seksualnost. Da li su to i muškarci napravili, to je pitanje. Ima tu jako puno prostora za pomake.

Scena: Koje su se promjene dogodile u umjetničkom izražavanju u posljednjih 15 godina?

Danas možemo gledati raznovrsne umjetničke estetike i izražaje. Odgojili smo inteligentnu publiku svojim upornim i predanim radom. Umjetnici se usude riskirati, pomicati granice, izazivati i provocirati. To i je naš posao. Zato smo tu. Da se pitamo, propitujemo, istražujemo i otvaramo vlastite, ali i tuđe prostore. Da zajedno rastemo.

Larisa Lipovac Navojec

Scena: Koliko se ova teška, sumorna atmosfera života preslikava na ples i plesnu scenu? Ima li grča u pokretu?

Hahaha… grča svakako ima, ali mislim da se on ne nalazi u pokretu, nego u društvu. Ples i pokret pokreću, pomiču i tjeraju na razmišljanje. Naravno da se situacija preslikava na naš umjetnički rad jer je osnova plesne, ali i svih drugih umjetnosti osluškivati i aktualizirati situacije i okruženje unutar kojih djeluješ. Ja se nadam da ljudi dolaze u kazalište bez grča i bez očekivanja. Da mogu dozvoliti da ih umjetnost dotakne, utješi, nasmije, oraspoloži, da djeluje kao terapija. A naše društvo treba terapeutsku metodu jer kad prođe kroz to iskustvo, društvo postaje kvalitetnije i bolje.

Scena: Koje projekte biste izdvojili u ovih 20 godina Plesnog centra Tala?

Sve koje smo radili jer smo ih radili s vjerom i ljubavlju. Promijenili smo puno života i onih umjetničkih, ali i onih privatnih. Gledam sve ljude koji su prošli kroz našu umjetničku organizaciju i s veseljem gledam kako su razvili predivne projekte, realizirali se. Sigurno smo oplemenili njihove živote, a oni su oplemenili naš.

 Navojec

Scena: Koje suradnje su obilježile vašu karijeru?

Sigurno je to edukacija u New Yorku i Berlinu, rad na domaćoj i inozemnoj sceni, strukovne nagrade, suradnje kroz festival Platforma HR, kojeg organiziramo dulje od dvadeset godina, svi mali i veliki plesači i polaznici, njihovi roditelji, suradnici i prijatelji, koji nas podržavaju i prate već godinama. Sve to puni srce i obilježi te kao čovjeka i umjetnika.

Scena: Koliko je trebalo snage i volje za opstanak?

Kao i u svakom poslu imaš uspone i padove. Imaš trenutke kada bi odustao, a opet dobiješ nevjerojatnu snagu da nastaviš i ideš dalje. Nikada mi nije nedostajalo snage i volje jer sam znala da će se moj trud i rad dugoročno sigurno isplatiti. Sve što radim, radim otvorena srca, bez kalkulacija, s puno vjere u ljude koji me okružuju. Bez tih ljudi sam nitko i ništa!

Larisa Lipovac Navojec

Scena: Planovi…?

Plesni centar Tala ide dalje. Okrećemo novu stranicu. Trenutno je u pripremi novi prostor, kojeg s partnerima otvaramo početkom iduće godine. Kroz njega ćemo moći realizirati projekte koji već neko vrijeme čekaju u ladici. Dakle čeka nas vrlo zanimljiva 2021. godina kojoj se jako veselim. Ne mogu vam sve otkriti, ali mogu vam reći da ćemo ponuditi inovativan i još neviđen prostor za stvaranje umjetničkih projekata i kreativnih industrija.

Scena: Citat s kojim biste zaključili ovaj razgovor…

“We dance for laughter, we dance for tears, we dance for madness, we dance for fears, we dance for hopes, we dance for screams, we are the dancers, we create the dreams.” A. Einstein.

Foto: Press – Slavica Subotić – MacCormick, Maja Kljić