HTV – The Voice…
Ali ušla sam u natjecanje jer sam htjela napraviti nešto dublje i značajnije, kaže Nina
Moram se zahvaliti svima koji su glasali i na prekrasnoj podršci koju dobivam, rekla je Nina Kraljić. Sjajnom izvedbom Nina je oduševila publiku i mentore u prvoj emisiji uživo showa ‘The Voice – Najljepši glas Hrvatske’. U razgovoru za portal Scena.hr Nina je otkrila svoja očekivanja te kako se osjeća na sceni.
Scena: Jeste li imali velika očekivanja u showu?
Tko se ne nada što daljem prolasku – laže. Ako ništa drugo, onda zbog uloženog truda. Normalno je i prirodno da želiš što više napredovati i upijati iskustvo. Posebno u ovako visokoj produkciji. Svaka izvedba i svaka pjesma te može naučiti nešto novo. Oba solo nastupa, koja sam izvela, bila su otpjevana na moj način s pjesmama koje neizmjerno cijenim. Što se tiče očekivanja, ona su u ovakvim situacijama opasna stvar isto kao i negativni, pa i pozitivni komentari jer se možeš uplašiti. Pokušavam se distancirati od toga i koncentrirati na sljedeću pjesmu.
Scena: Idete li po pobjedu?
Moram priznat da sam o finalu počela razmišljati tek nakon prvog livea. Da, definitivno bih voljela. Nema smisla lagati. Ali još uvijek stojim pri onome što sam govorila na samom početku. Ušla sam u natjecanje jer sam htjela napraviti nešto dublje, smislenije, značajnije. Probuditi neke emocije, napraviti nešto drugačije. Možda čak i nekome glazbom pomoći jer to me najviše usrećuje. I po komentarima koje dobivam od ljudi, to sam već uspjela.
Scena: Zašto se želite baviti pjevanjem?
Moram priznati da je željeti kriva riječ. Koliko god zvučalo otrcano, rodila sam se takva i od malena sam osjećala da je to moj poziv, moj najprirodniji način izražavanja, moja terapija. Jednom je moj prekrasan mentor rekao da mu je glazba najveća radost i najveća frustracija i slažem se u potpunosti. Ljudi misle da je to samo dođeš i pjevaš, a to je toliko više i traži od tebe da se oslobodiš ljudima koji te ne poznaju, da otključaš emocije koje inače izoliraš. Pjevanje je za mene čista psihologija. U stanci od dvije godine između prekida s Muzičkom akademijom i Voicea, ljudi su mislili da sam radila puno na glasu i zato napredovala. Zapravo uopće nisam pjevala, nego sam radila na sebi. Išla razmišljati tko sam zapravo, što želim postići i koji stil je najbliži mome duhu.
Scena: S kime biste voljeli surađivati u budućoj glazbenoj karijeri?
Mogu vam reći koga volim. Obožavam Urbana. Kad bih pjevala s njime, mislim da bi pala u nesvijest i probudila se sljedeći dan. Apsolutni sam njegov obožavatelj. Obožavam neobične projekte, ukusno miješanje stilova, eksperimente u neistraženo, alternativni zvuk, ambijentalnu, etno glazbu, filmsku glazbu, improvizacije. Hrvatska se sve više otvara prema drugačijem i to mi je sjajno. Trebamo proširiti vidike definitivno jer imamo sjajne glazbenike, a glazba bi trebala biti široka, raznolika, kreativna u raznim bojama i oblicima. Iz toga samo treba izabrati koje boje ti kao individua voliš slušati.
Scena: Što kaže vaša obitelj za nastupe?
Klasika svakog roditelja. Ponos do neba i nazad i rečenice poput – “Mislim, ja se ne kužim u glazbu, ali meni je ovo zvučalo vrhunski“. Moj otac ima sjajno uho i osjećaj za umjetnost.
Scena: Kako izgledaju pripreme?
Iskreno, na faksu sam i radim, pa budem sretna kad znam riječi. Šalu na stranu, mentor, Marina i Tihomir su tu za probe i konzultacije. Ali ono najvrjednije je da su melem za psihu, a meni je to važnije od proba. Kad mogu biti svoja kraj onih s kojima surađujem, već je 70 posto toga riješeno.
Scena: Imate li tremu prije nastupa?
Imam ogromnu tremu prije nastupa. U prošloj emisiji uživo sam se tresla kompletna, ali mi je i pomogla. Ali ne bojim se nastupa, koliko pričanja pred kamerama.
Scena: Kad ste zavoljeli glazbu?
Hehe… nisam imala izbora. Prvo sam propjevala, onda propričala i nakon dvije godine prohodala. Bilo mi je draže sjediti i pjevušiti sve dok se nisu zabrinuli zašto me hodanje i puzanje ne interesira. Volim plesati, ali sam odlučila da ću ići težim putem. Samo glas i emocija. Ne možeš se sakriti pokretom ni zabavljanjem publike.
Scena: Okušali ste se u mjuziklu Footloose…
Mjuzikl je specifičan jer je brza i vješta kombinacija plesa, glume i pjevanja. Zaista te istrenira. Pjevala sam i jazz s Lelom Kaplowitz, studirala operu… Svjesna sam da sam u Voice mogla ući s potpuno drugačijim izborom pjesama i stilom, ali mislim da je ovo što sam do sada pokazala u showu najbliže mojoj osobnosti. Radije ću se svidjeti troje ljudi kao svoja osoba, nego svima kao nešto što mislim da bi prošlo kod publike.
Scena: Najveća ljubav…
Čokolada.
Scena: Kako biste opisali osjećaj na sceni?
Teško je objasniti. Nikada ne vidim publiku, isključim se. Odlutam negdje gdje je lijepo.
Foto: Arhiva HRT, Nina Kraljić priv. album