Paola Valić Bekić: Svaki dan je dar i prilika za neki novi početak
By Gordana Malašić Lazić On 9 ruj., 2018 At 05:09 PM | Categorized As Intervju, LifeStyle, Moda, Naslovnica, Reportaže, Vijesti | With 0 Comments

Intervju…

ZA SCENA.HR: Simpatična radijska voditeljica iskreno govori o karijeri, novinarstvu, slušateljima, ljubavi i greškama

Paola Valić Bekić

Paola Valić BekićPaola Valić Bekić za sebe kaže da je umjetnička duša. Bez glazbe i pisanja ne može zamisliti život, a tu negdje je i ljubav prema glumi. Kao djevojčica pjevala je u dječjem zboru Zvjezdice, okušala se i u profesionalnoj glazbi, glumila u ZKM-u i zagrebačkom kazalištu Žar ptice, a u djetinjstvu je snimila veliki broj radio drama. No ipak je sve te ljubavi zaokružila u novinarstvu. I dalje pjeva, i dalje piše, planira izdati knjigu, ali trenutno su joj najvažniji njezini slušatelji na radiju Laganini FM. Paola je iskrena, pričljiva, zaraznog glasa, vedrog i optimističnog duha, pa je brzo osvojila srca slušatelja. Obožava svoj posao radijske voditeljice i sretna je što može raditi ono što voli. Radijska voditeljica dodaje da živi dan po dan, svjesna da se u svakom trenutku sve može promijeniti. Ističe da svaki novi dan doživljava kao dar i priliku za novi početak. Jedino što u životu planira je zadržati optimizam i nikad se ne predati. Paola je sretna jer joj je obitelj velika podrška u karijeri te kaže da je njezina najvažnija uloga u životu, uloga majke.

Scena: Prije tri godine počeli ste raditi na radiju Laganini FM.
Vrijeme munjevito leti. Sad već ulazimo u treću godinu kako sam na Laganini FM. Puno toga se promijenilo od samih početaka do danas. Teorija je jedno, praksa nešto sasvim drugo. Kad se sjetim svojih radijskih početaka, najradije bih se sakrila u neku mišju rupu. Bilo je tu svega – straha, grešaka, treme, ali moram priznati da sam dosta brzo uhodala u taj radijski tempo. Mislim da mi radio leži zbog glazbe u kojoj sam cijeli život. Kad te glazbu naučiti voljeti Zdravko Šljivac, nema ti spasa. Volim svoj posao i zaista ga radim s golemim guštom. Kako kaže moj tata – konačno mogu govoriti, a da me nitko ne prekida. I uvijek sam u pravu.

Scena: Što ste naučili kroz posao?
Stekla neka nova prijateljstva, obnovila čak i neka stara zahvaljujući radiju. Puno toga lijepog, Paola Valić Bekićmoram priznati. Kroz ovaj posao još bolje sam upoznala sebe, shvatila da se ne možeš svima svidjeti i da je to sasvim u redu. Puno sam naučila i o korporativnom komuniciranju, o samom programu, svaki dan naučim nešto novo. Dug je put do dobrog radijskog voditelja, to uopće nije jednostavno kako se čini. Znam da moram još puno raditi na sebi da budem u eteru onakva kako sam si to zamislila. Guram, svaki dan u svakom pogledu sve više napredujem. Volim učiti, volim upijati nova znanja, svjesna sam da svaki put ima uspone i padove. Nekad si dobar u eteru, nekad jednostavno zakaže kreativnost, sve je to dio procesa na koji jednostavno moraš biti spreman. Puno sam naučila o ljudima, i o međuljudskim odnosima. Oni su promjenjivi, ništa nije konstantno. Svaki dan se sve mijenja, mi ljudi i okolnosti oko nas…

Scena: Kako je to izgledalo na početku vaše karijere na radiju Laganini, a kako to izgleda danas?
Jako se razlikuju ta dva perioda. Danas nemam treme, nemam straha. Stvorila sam taj radijski mind – set. Dakle, uvijek imam neku zamišljenu osobu kojoj se obraćam. Na početku sam nosala neku reklamnu/kartonsku repliku čovjeka sa sobom u studio i znala sam obraćati baš njemu. Dok nisam stvorila taj odnos – slušatelj – DJ. Duga je priprema za jedan dan etera. Moraš se zaista potruditi kreativno, osmisliti sadržaj i način prezentacije i sve to za samo dvije minute govora. Prenijeti neku poruku, osjećaj na ljude, razvući im osmijeh, a to nije nimalo lako kako se čini.

Scena: Zašto ste se zaljubili u radio?
Od svoje dvanaeste godine sam u glazbi. Prvo sam pjevala deset godina u zboru Zvjezdice, zatim sam kao nedovršeni adolescent uletjela u glazbu. Snimila prvi album sa samo 19 godina, tako da mislim da je tu ključ. U glazbi. Skroz sam zaluđena tom umjetnošću i to je moja strast. Vjerujem da je to prvi razlog, a odmah do njega je i to što sam zaista većinu svog života provela radeći u medijima – od Nove TV, Nacionala/Extre. Sjećate se Story Super Nove za voditelja 2002. godine, tako da… Nakon magisterija na Fakultetu političkih znanosti, radio je bio logičan slijed događanja.

Scena. Vedra ste osoba, puna optimizma. Pomaže li to u radijskom poslu?
Jesam, i ja samu sebe tako doživljavam. Ako ste po prirodi pesimist, mislim da to nije dobro za slušatelje. Živimo u suludom svijetu gdje sve jako brzo napreduje. Puno je informacija, previše pak onih iz crne kronike. Gazi nas vrijeme i onda je zaista bitno da je netko s druge strane mikrofona optimističan i da to prenese slušateljima. Naravno nije mi svaki dan možda izuzetan jer imamo svi neke loše dane, ali trudim se biti što optimističnija; i u životu, i na radiju. Što imaš od nerviranja? Ništa.

Scena: Možete li nam ispričati neku anegdotu koja se dogodila usred emisije…
Bilo je toliko toga. Od toga da sam izvalila potpune gluposti u eteru, dogodi se – čovjek nekad zaboravi da je u eteru. U takvim trenucima sama sebi se nasmijem i peglam dalje. Dogodilo mi se da sam zvala nekog sugovornika, a onda greškom predstavila nekog drugog, pa krivi izgovor, pa joj, nemojte da se više brukam. Ali prihvaćam i svoje greške. Greške su često dobre. Čovjek ne može naučiti ništa, ako ne griješi. Isto je i sa životnim iskustvom. Volim svoje greške. One su me formirale u osobu koja sam danas. Zahvalna sam na svemu, pa i na greškama.

Scena: Tko su vaši najvjerniji slušatelji?
Najvjerniji slušatelji su moji roditelji, suprug, sin i moje dvije najbolje prijateljice, Eva i Josipa. Oni su mi i inače veliki oslonac, ne samo za radijski život. Moram spomenuti i svoju šeficu Mariju, da samo znate kako ona tek sluša? Najbolje čuje greške. Ali neka, volim raditi na sebi, dobro da je imamo.

Scena: Kako gledate na današnje novinarstvo?
Paola Valić BekićO tome bismo mogli jako dugo pričati. Nisu ni novinari što su nekad bili. Jako je teško, vjerujem da novinarstvo nikad nije bilo pred većim izazovima novog doba. Konvergencija je učinila svoje i danas imamo sve više video novinara i ljudi koji rade sve sami. Dakle, IN su video novinari. S druge strane, vlada senzacionalizam. To je nešto što me osobito smeta jer su ljudi skloni osuđivati i onda generalizirati da ‘su svi novinari takvi’. Nisu. Čvrsto vjerujem da nisu jer poznajem mnogo ljudi iz struke. Borimo se, nije lako opstati na tržištu i onda ljudi pristaju na bilo kakve poslove. Šteta. Ja sam mišljenja da novinar uvijek mora misliti na etiku i moral, tek onda na sve ostalo. Treba vladati načelo reciprociteta. Općenito u životu, pa i u medijima.

Scena: U novinarstvu ste zaokružili ljubav prema glazbi, ljubav prema glumi, ali i pisanju. Možemo li očekivati nešto novo?
Da, kad me baš vole te umjetnosti. Nisam ja odabrala njih, one su mene. Pa, pišem svoj blog već pet godina – počelo je sasvim slučajno i to na fakultetu. Ponosna sam da traje i danas, tako da ću morati obilježiti tih pet godina nekom vrstom knjige, pa se zabavljam time i nadam se da ću vam uskoro prezentirati svoju prvu knjigu blogova. Što možete još od mene očekivati, to ne znam. Jedno je sigurno – nepredvidljiva sam i svakim danom se mijenjam, tako da je sve moguće. Opušta me pisanje, pjevanje, gluma, glazba, imitiranje, sve što ima veze s ludom umjetničkom dušom, pa je sve moguće.

Scena: Planovi?
Više ništa ne planiram na neke duga staze. Živim dan po dan. Stalno imam neke nove ideje, ali kao što sam rekla, idem polako i mirno. Svjesna sam da se u svakom trenutku sve može promijeniti. Evo, recimo nisam planirala da ću sudjelovati u showu Tvoje lice zvuči poznato. Dogodio se kad je trebalo. Tako da sve puštam u Njegove ruke i sigurna sam da će me odvesti tamo gdje i trebam biti. Svaki dan je pravi dar i nova prilika za neke nove početke. Treba ponekad samo živjeti. Previše smo okupirani svim nebitnim stvarima i nekako je sve sivo u državi Hrvatskoj, pa jedino planiram zadržati optimizam i nikad se ne predati. Iskreno to mislim. Ali moja najvažnija uloga je uloga majke. Vjerujem da ću u budućnosti sigurno snimiti singlicu, ako ništa drugo, sebi za dušu, a ostalo – samo neka bude zdravlja, sve ćemo lako…

Foto: Paola Valić Bekić priv. album

comment closed