Intervju…
Pretočila bih brojne teme iz emisije ‘Abeceda zdravlja’ u drugi medij. Bio bi to ujedno mali leksikon hrvatske medicine i zdravlja od glave do pete, kazala je urednica i novinarka
Urednica i novinarka, Sanja Kocijančić Petričević, dobila je priznanje Hrvatskoga liječničkog zbora za svekoliku potporu i doprinos hrvatskomu liječništvu u njegovanju dugogodišnje tradicije Hrvatskoga liječničkog zbora. Kocijančić Petričević u razgovoru za portal Scena.hr otkriva zašto se posvetila emisijama o zdravlju ljudi, govori o hrvatskom zdravstvenom sustavu, prisjetila se i najemotivnijih trenutaka u karijeri…
Scena: Jeste li očekivali priznanje Hrvatskoga liječničkog zbora?
Nisam očekivala, pomalo sam iznenađena, ali sam se u dubini duše možda tomu ipak i nadala.
Scena: Kako komentirate ovo priznanje?
Došlo je nakon 25 godina mojega neprestanoga rada na području medicinskih znanosti, a to je već dugi put, s mnogo, mnogo ‘prijeđenih kilometara’. Kad se pogleda unatrag, ima se o čemu pričati. Važno je da na tome putu nije bilo baš nikakvih mrlja, samo predani rad iz dana u dan. Nakon tih brojnih dana može se podvući neku crtu i doći do postignuća. Kad drugi ljudi postignuća procijene i ocijene tako da se dobije priznanje poput ovoga koje sam dobila od HLZ-a, dakle od struke i vrhunskih profesionalaca, za mene je to zaista čast. Zahvalna sam i radosna.
Scena: Već godinama pratite zdravstvo. Kakva su vaša iskustva kao novinarke i urednice kad je u pitanju naše zdravstvo, a kakva kao građanke?
Ne bih to razdvajala. Ja sam i jedno i drugo istodobno. Kad se god vlast mijenjala, potezi su u zdravstvu fenomenalni predizborni aduti, no poslije se zamisli lagano zaboravljaju, reforme zastaju… No, putujući svijetom, a sigurna sam da su mnogi drugi doživjeli to iskustvo i sami, na temelju općega iskustva jednostavno morate pomisliti kako smo često i nepravedni te jednostavno treba priznati i samima sebi kako smo mentalitetom uronjeni u kolektivnu preveliku kritičnost. Daleko od toga da ne treba imati pravo na reakciju i mišljenje, dapače u svojim emisijama upravo to promičem, međutim općenito smo gledajući skloni kritiziranju, uvijek i stalno. Kad se treba povisiti participacija od nekoliko kuna za zdravstvo, zna se da odmah slijedi opća pobuna. Mislim da je uvijek jako važno jednostavno prenijeti, objasniti, a važan je način. Upravo zbog toga kažem kako pratim najljepši dio zdravstva – domete i dosege – iako, naravno, ne mogu zatvarati oči pred sustavom. Živimo tu gdje živimo, važno je da svatko od nas pomogne čovjeku u nevolji, pogotovo kad je u pitanju bolest. Sustav je sustav, čovjek je pojedinac. Kad bi svaki pojedinac bio najbolji što može biti i sustav bi bio znatno bolji.
Scena: S obzirom na to da su vaši gosti stručnjaci iz svih grana medicine te pratite znanstvena dostignuća, koje medicinsko dostignuće biste izdvojili?
Bilo ih je zaista dosta u posljednjih 25 godina. Najradije čujem kako smo prvi put uspjeli operirati, npr. minimalno invazivnim načinom, rekonstrukciju trbušne aorte i bubrežnih arterija ugradnjom proteza, kako naš ugledni radiolog ubrzo postaje predsjednikom ugledne europske i svjetske udruge ili kako su naši studenti medicine osmislili radionice koje oponašaju druga sveučilišta diljem svijeta…
Scena: U svojim emisijama popularizirate medicinsku znanost. Kakav je vaš stav, ima li medicinska znanost u Hrvatskoj dovoljnu podršku vladajućih struktura, posebno kad se zna da je hrvatski zdravstveni sustav u velikim problemima?
Već sam u prethodnim pitanjima odgovorila kako mi se temeljnim problemom čine naši opći stavovi. Nepobitna je istina da je manjak novca uvijek veliki problem, ali još ima dovoljno poleta i volje u mnogih osoba iz zdravstvenoga sustava. Često ćete čuti da mladi liječnici koje je ova država obrazovala ne odlaze u inozemstvo nužno radi plaća, pa u čemu je onda problem? Tko će prvi kriknuti, što je prava istina ? Koga je strah o tome jasno progovoriti? To su sve moja pitanja na koja čekam odgovor….
Scena: Na što ste posebno ponosni kad su u pitanju emisije o zdravlju?
Ponosna sam na sve nove podatke za koje još nismo čuli, a mogu biti presudne za ozdravljenje. Kad potaknemo gledatelje na razmišljanje o vlastitu zdravlju, pa to je najbolji vid prevencije. U tome smislu dajemo medijski obol najvećemu čovjekovu dobru – zdravlju!
Scena: Koje vam je teme emotivno najteže obrađivati?
Uvijek ću pamtiti posebno emotivne teme iz naših humanitarnih televizijskih emisija Uz nas niste sami. Zamislite koliko se duboko emotivno javljati iz Onkološkoga odjela za djecu, no tamo je bio dječak bez kosice, prikopčan na pokretnu infuziju koji je bio tako veseo i raspoložen te nam je nesvjesno uputio najsnažniju poruku kako gleda na svijet i svoju budućnost rekavši da jednoga dana želi biti vatrogasac. I ne samo to, kad su već svi pozaspali, on je jedini na Odjelu ostao budan i za naše treće javljanje kad smo predstavljali dragovoljce koji čitaju priče za laku noć… Junak je bio i tad, a svi smo mu poželjeli da to bude i u budućnosti.
Scena: Kako vi gledate na zdravlje?
Zdravlje je naše najveće dobro, a trudim se živjeti i raditi kako tu istinu ne bih i sama izgovarala paušalno.
Scena: Kad je u pitanju zdravlje ljudi, iznimno ste angažirani, i to ne samo kroz svoj posao.
Svi već znaju kako mi se i privatno mogu obratiti za savjet. Pokušavam biti najbolja što mogu biti. Ne treba trgovati uslugama ni u kojemu slučaju, ali ne mogu se oglušiti na zdravstvene tegobe bilo kojega stupnja. Nekad se previše dajem, na što mi mnogi oko mene znaju ukazivati, ali čovjek teško može protiv sebe. Šalim se, pa često kažem kako moja ordinacija radi 24 sata dnevno. Na kraju krajeva, priznajem, to me ispunjava i najsretnija sam kad mogu pomoći.
Scena: Planovi i projekti…
Uvijek ih imam. Rado bih napisala knjigu, zapravo pretočila već dosad brojne teme iz emisije Abeceda zdravlja u drugi medij. Bio bi to ujedno mali leksikon naše hrvatske medicine i zdravlja od glave do pete. U tempu se, koji sam dosad imala, profesionalno i privatno, nisam uspjela organizirati, no to mi je u planu….
Foto: Press