Ekskluzivno: Velika ispovijest

Nikolina Ivošević, umjetničkog imena Nikita, na sceni se pojavljuje krajem 80-ih, no pravu ekspazniju doživljava 90-ih, kad Hrvatsku diže na noge kao seks-bomba s Kvarnera te započinje period dance ludilo zahvaljujući njoj, grupi ET i Dini Dvorniku. Tada uživa status velike zvijezde, no sve se naprasno mijenja nakon 1995. godine. Čini se kako se Nikiti gubi svaki trag i njezina karijera završava. Ili se uistinu samo tako čini? U razgovoru za portal Scena.hr zanimljiva umjetnica specifičnog modnog i glazbenog izričaja, za mnoge jako ekscentrična i nedokučiva otkrila je svoje najveće životne borbe, ali spoznala je i najljepši osjećaj majčinstva. U vrtlogu životnih nedaća Nikita je otkrila svoj put te se posvetila svom djetetu. Ipak, malo tiše, ali dovoljno snažno ostala je vjerna prvoj ljubavi – umjetnosti. Nikita sad radi na novom sedmom albumu kojim želi vratiti svoje mjesto pod estradnim suncem za koje smatra da joj pripada.

Scena: Prošlo je dosta vremena od vaših zadnjih intervjua za medije. Zašto?
Da, zadnji novinski intervju za časopis Arenu bio je na četiri stranice i to zahvaljujući priči o meni kao učiteljici Kama sutre, što je bila fora za medije, a zapravo sam najavljivala svoj samostalni projekt ‘Kraljica noći’ – (op. a. svjetski poznati cabaret, mjuzikli i operne arije) s gostom kolegom Ervinom Baučićem i Draganom Pekom, uz plesnu skupinu The Hot Dancing Mix. Još sam imala par intervjua prošle godine na radio Rijeci, gdje sam predstavljala svoje pjesme, u emisiji kod Alberta Petrovića i Saše Vuksana te gostovanje kod Davora Garića, u vrućim kuglicama. Ali sve je to premalo, da bi se kompletno došlo do publiciteta. Sve se dosta promijenilo u medijima. Ako pogledamo, primijetit ćemo da se najviše vrte jedne te iste osobe, kako od njih doći do medija, danas je jako teško! A to sve govori da je borba velika, a tržište malo!

Scena: Estradna ste umjetnica, tijekom karijere ste dobili i priznanje statusa umjetnika i glumice. Nastupali ste u mjuziklima i surađujete s kazalištem Komedija od ranih 90-ih do danas. Možete li nam pobliže objasniti na čemu ste sve radili posljednjih godina i što mislite zašto nije medijski popraćeno, kao recimo neke druge zanimljivosti iz estradnih života i rada drugih umjetnika?
Tako je, to su moja dva najdraža priznanja, znam da moj trud, moja volja, snaga, energija i prvenstveno ljubav prema glazbi, glumi i plesu imaju svoj pečat! Osim mog djeteta, to je moj život, moje sve! Tako da mi ta priznanja daju snagu za naprijed, za daljnje stvaranje, otkrivanje i proučavanje… Umjetnička duša… Prvi mjuzikl koji sam radila je ‘Crna Kraljica’, jedna od najzahtjevnijih uloga od svih mjuzikala koje sam radila i najdraža. Uloga kćeri Kraljice – Maldore gdje sam plesala, glumila i pjevala. Poseban je zato sto je to hrvatski mjuzikl te je rađen pod palicom svestranog, kreativnog genija Ivice Krajača (4M) i Zlatka Tanodija koji je zapakirao glazbeno aranžmanski svojim virtuoznim prstima. Nakon njega slijedi uloga Marije Magdalene u Isus Krist Superstaru, poznatog svjetskog mjuzikla u režiji dragog Vlade Štefančića koji je u meni također uz Ivicu Krajača prepoznao veliki talent, energiju, kreativnost i kvalitetu, te me uključuje i u mjuzikl Kosa (Hair) s kojim smo gostovali čak van kazališta i van Zagreba. U Sloveniji, Ljubljanskim križankama i Puli u Areni, nezaboravan doživljaj mase ljudi u deliriju, prekrasna mlada ekipa glumaca i pjevača, neponovljivo. Uz mjuzikl ‘Kosa’ radila sam i ‘Kraljicu labirinta’, mjuzikl Myth of Labyrinth, projektu Ivice Krajača, koji je doživio svoju premijeru u Dubrovniku. Hrvatski mjuzikl na engleskom! Prekrasni songovi raznih izvođača, od Dine Dvornika, Ervina Baučića te Jacquesa Houdeka, stiže i ‘Mali dućan strave’, svjetski mjuzikl koji se dugo godina izvodio u Komediji te ‘Skidajte se do kraja’ i ‘Ruže na asfaltu’.

Scena: Medijski je prilično odjeknuo vaš ponovni povratak na scenu. Odnosno pokušaj. Čini li nam se ili vi svakih nekoliko godina imate ‘povratke’?
Nakon 2006. godine kad sam rodila, jednostavno su me nekako mediji počeli izbjegavati, ne znam gdje je problem, ali imala sam samo ponude tipa Kama sutra učiteljice pa da budem cura od jednog 20 – godišnjaka, naravno lažna. Tražilo se čak gostovanje u emisiji da ga dočekam s izbivanja u jednoj kući poznatoga show programa, što meni nikako nije odgovaralo zbog toga što nisam pozvana doći i otpjevati svoju pjesmu, nego se samo na njega koncentrirati, zato sam odbila. Htjela sam pjevati i doprijeti do publike jer moja glazba liječi dušu i srce te uzdiže sa seksualne razine na više.

Scena: U međuvremenu ste postali majka. Doživljava li vas sin kao javnu osobu, te kako na vas reagiraju drugi roditelji djece s kojima sin ide u školu?
Da, doživljava me, ima ga i u spotu pjesme ‘Dajem ti’. Kad sam snimala u studiju Križevci kod kolege Krune Matuša, išao je sa mnom, čak je i rekao u mikrofon riječ za jednu pjesmu ‘Sretan Božić’, bez srama hrabro, junačina mamina. Vodila sam ga i u kazalište, sve prati, upija, pjeva, voli plesati, svirati klavijature pa čak me kopira i u tretmanima, ima neki svoj način. Svjetlost moja i po suncu i po mraku, dio moje duše, moja krv, moj nasljednik, moje sve, Antonio. Inače je blago autističan, imala sam težak porod i komplikacije nakon pa sam mu se skroz posvetila. Uz njega sam svaki dan i u školi, pazim ga, učim ga biti samostalan, da je svjestan sebe, to je najvažnije… Ima sreću da njegova mama ima iscjeliteljske sposobnosti te sam mu puno pomogla od samih početaka. Djeca su ga lijepo primila, a tko i ne bi kad je sav nježan i drag. A i roditelji druge djece su nas primili super, komuniciramo, družimo se. U tu istu školu sam i ja davno išla, jedna od najboljih škola u Rijeci.

Scena: Kako je biti majka?
Uvijek me bilo strah majčinstva. Kako ću ja nositi dijete u sebi, pa ajme kako ću roditi. Jedan od mojih najvećih životnih strahova. Međutim, kad sam ostala sa Antoniom noseća, čudno sam se osjećala, željela sam ga, bila sam najsretnija na svijetu što je u meni, čak i kad sam osjetila da me energetski u drugom mjesecu htio duhovno papati, sjela sam u auto i odvela sam nas na moje mjesto za mir, Veli Vrh… i raširila sam ruke i rekla sam mu evo ti sine, papaj energiju … Najljepše blago koje nam je Bog podario nama ženama, je dijete, i biti majka, to sam shvatila, i nimalo nisam marila za ništa, dok je moje dijete bilo nejako, još malo pa će osam godina, raste mili, i ‘gušt’ ga je gledati kako se razvija kao mladica kad se razgrana…

Scena: Najgora životna borba?
Posao kojim se bavim je stvarno težak, ima dosta zavidnosti, ljubomore pa čak sam doživjela od nekih kolega fizički napad pa vrijeđanja, što sve ne. I baš u tom nekom periodu, nije samo bilo sa poslovne, nego i ljubavne strane, nekako se sve nakupilo i navalili na mene. Toliko mi je bilo teško, da sam rekla Bogu: Bože učini nešto, ja ne mogu više, i odjednom u kuhinji mi se pojavila svjetlost, a sunce je bilo skroz na drugoj strani, još sam i oči trljala, ne vjerujući …i kako sam otišla u drugu sobu ugledam kroz prozor dugu prekrasnu, prkosno i čvrsto vidljivo prštala je u mene, za nekih pola sata, sat, me nazvao gazda kuće pošto smo bili podstanari, i javio da je prodao kuću da se moramo odseliti. Jao, bila sam presretna, nisam ni čekala, odselila sam se i sve pustila, sva sranja iza sebe, što je stvarno bilo nepodnošljivo. Trebalo mi je dosta vremena da se oporavim, ali s obzirom na moje znanje o raznim duhovnim tehnikama i vjeru u sebe i prirodu, došla sam brzo k sebi, i posvetila se djetetu. Sunce mi je pomoglo da se uzdignem pa i šuma u kojoj sam svaki dan hodila…Veli Vrh naravno …. Obožavam sunce!

Scena: Prije nekoliko godina išli ste u glazbenu školu?
Još odmalena me jako zanimalo sviranje klavira i opera pa sam odlučila ići u jednu privatnu školu koja je primala odrasle, odabrala sam solo pjevanje te ušla dublje u operne arije, sakralne, te solfeggio, harmoniju, povijest glazbe, sviranje klavira, toliko sam bila oduševljena, da sam upijala, učila, imala odlične profesore koji su se prema meni prilagodili, mom prethodnom znanju i tako se ophodili. Kod solo pjevanja kad sam otkrila koliko sam se bespotrebno kreveljila kao i mnoge estradne pjevačice, nisam znala da se ne koriste usta nego žice, smijala sam se do suza, a tek o disanju da ne pričam. I eto, završila sam skoro prvi srednje jer sam imala u prvoj godini I i II pripremne s obzirom na moj napredak, no Ministarstvo kulture je tražilo dodatnu papirologiju te su me morali ispisati. Ajme, bila sam jako nesretna, ne mogu vam opisati, još se ne mogu oporaviti od toga. I zamislite, niti jedna glazbena škola u Hrvatskoj ne podržava odrasle osobe sa smjerom solo pjevanje, klasično, i nema certifikata. Mislim si kud baš sad’, kad imam više vremena za sebe, snađe me tako nešto. Tako da apeliram ovim putem da učine nešto povodom toga! Ne, nisam odustala, zapravo sam zagrizla taj kolač i dalje ću ga jesti. Nema te sile da me zaustavi!

Scena: Radite i na novom albumu. Demo pjesme su već on-line. Mislite li da će postati svojevrsni hitovi i koji su vaši planovi za promociju?
Yes, sedmi album je u pripremi, nova ekipa zdrava i zrela: Darko Johnny Zveržina, autor glazbe iz Švedske te aranžer iz Novog Sada, Igor Kiš, skoro su na svim pjesmama prisutni, onda Ivan Mikulić iz Čakovca, kao autor jedne i aranžer druge skladbe te kolegica iz devedesetih mi je napisala pjesmu; Zorana Šiljeg. Novost je da na albumu imam i čak šest tekstopisaca, dugogodišnji stalni suradnici Sanja Kokotović i Robert Pilepić te novi Alen Orlić, Ananta Vučemilo, Neda Čuleta, Danijel Radočaj. Na tri skladbe sudjelujem kao tekstopisac, što mi je drago i sretna sam kao’ malo dijete. Promociju radim preko Facebook stranice i osobnih profila, a za službene promocije sam dogovorila suradnju sa divnom mladom ženom, prvenstveno prijateljicom mi, a potom i poslovnom suradnicom, Ivanom Bartolović. Iz raznih gradova smo – Pula, Bjelovar, Rijeka, Osijek, Zagreb. Stvarno je internet super stvar! Pitate se kako na taj način funkcioniramo? Johnny mi pošalje demo koji poslušam te kažem da ili ne, uglavnom je bilo više puta – da. Otpjevam u studiju te se šalje na ukrašavanje i miksanje Igoru. Prošle sam godine bila na Dubrovačkom festivalu sa pjesmom Loverboy, te na Marko Polo festivalu u Korčuli sa pjesmom ‘Daj se javi’. Pjesme su na YouTubeu, tako da je naš rad počeo lagano izlaziti na vidjelo. Za sad je izmiksano i gotovo sedam pjesama. Cilj nam je doći do publike, a dalje će sve teći svojim tokom.

Scena: Što mislite o Dance partyju vaših kolegica Ivane Banfić, Minee i Elle?
Jako mi je drago da su to potegle jer otvaraju put za našom glazbom koja je nekad harala žešće, no mislim kako nije u redu od njih da me ne pozovu makar reda radi. Ipak sam ja bila prva ‘dancerica’ u Hrvatskoj, a i dan danas ostala. Definitivno ne razumijem što Minea radi s njima, bit će zalutala. No znam da je situacija u Hrvatskoj loša pa treba kruh zaraditi. Čudno mi je za Ivanu – ona je ipak uvijek bila zabavnjak, komercijala pa se mijenjala nešto nakon toga, kao hoće biti ‘dancerica’, pa malo narodnjak, pa svašta nešto, pa sad kao povratnica te je počela s novim pjesmama. A kopa, radi… valjda se pokušava prilagoditi? Neka joj je sa srećom. E da i malo mi je smiješna njena izjava da je s mužem pet puta na dan. Samo ne znam što je s njim to radila, možda je kupus sadila! Baš sam se slatko nasmijala na tu izjavu!

Scena: Savjet kolegicama?
Definitivno nove pjesme, pronaći sebe, slušati srce. Kako bih ja rekla: jedna je seks-bomba, jedna je Marilyn Monroe, pa tako i jedna jedina i originalna Nikita, a ostalo su sve loše kopije.

Foto: Privatni album