Stojan Matavulj, popularni Stipe iz serije Ruže vjetrova ekskluzivno za Scenu ispričao je zanimljive situacije sa snimanja serije. Otkrio nam je kako se snašao u ulozi mutnog poduzetnika, ali i svoje nove projekte.

Scena: Iza vas je niz uloga, što vas motivira?

Rijetki ljudi na svijetu imaju tu sreću da rade posao koji vole, a još ih je manje kojima je posao zapravo hobi. Meni je moj posao hobi i omogućio da se igram kako dijete i stalno imam nove igračke s kojima ću se igrati.

Scena: Kako se pripremate za uloge?

Nemam neki poseban način. Ne volim mistificirati svoj posao. Jednostavno pokušam zamisliti kako bih se ja ponašao u situacijama u kojima se nalazi lik.

Scena: Što vam je teže glumiti, uloge u serijama ili kazališne uloge?

I jedno i drugo mi pruža veliko zadovoljstvo. Jednostavno se igram. Razlika je u tome što je u kazalištu ipak živa publika koja diše zajedno s vama, inspirira vas. Zato je zadovoljstvo igre puno veće nego na filmu ili televiziji.

Scena: Možete li izdvojiti neki lik koji vam je bilo posebno drag i lik koji je bio jako karakterno težak?

Teško je izdvojiti neki poseban lik, ali ako baš moram, onda je to ‘Liliom’ Ferenca Molnara, Ilija Kuljaš, pa recimo, Jurica u ‘Volim Njofru’. A od ovih drugih, recimo, Kristofor Kolumbo Miroslava Krleže, Edip… Izuzetno mi je draga uloga u filmu Gospodin Kolak i gospođa Mirković, koji sam prošle godine snimio s Nikolom Ivandom. Nažalost, bio je to njegov posljednji film. Preminuo je nedugo nakon završetka snimanja, tako da taj film za mene osim umjetničke ima i posebnu sentimentalnu vrijednost.

Scena: Jeste li imali neku smiješnu anegdotu na snimanju ‘Ruže vjetrova’?

U dvije sezone snimanja bilo ih je bezbroj, ali jedna mi je bila istovremeno i smiješna i mučna. Jednu scenu smo zamislili tako da ležerno razgovaram s Tomislavom Čubelićem, koji mi je igrao sina, i u isto vrijeme jedem čokoladne kekse s mlijekom, međutim, scenu smo ponavljali toliko puta da sam na kraju pojeo skoro cijelu kutiju keksa i popio litru mlijeka. I naravno, bilo mi je zlo.

Scena: U seriji ste poduzetnik koji se bavi mutnim poslovima. Jeste li inspiraciju pronašli na Hrvatskoj poduzetničkoj i političkoj sceni?

Uloga Stipe Odaka je jedno opće mjesto Hrvatske realnosti. Dovoljno je pročitati dnevnu štampu i u njoj se svakodnevno pojavljuju situacije u kojima je bio moj lik. Tako da vjerujem da se dovoljan broj poduzetnika prepoznao u njemu.

Scena: Dogodi li vam se ponekad da ste i kod kuće lik kojeg glumite, kako izlazite iz uloge u ‘svoju kožu’?

Hahahaha. Trudim se da lik kojeg igram zaboravim čim izađem iz teatra ili studija. Opasno je povjerovati toliko u svoj lik da ga počnete živjeti.

Scena: Kako se nosi vaša supruga s time što ste stalno u društvu lijepih žena ?

To je kompliment mojim kolegicama. Hvala vam u njihovo ime. Moja supruga to prihvaća kao dio posla.

Scena: Što vam je najveći poraz u životu, a koja najslađa pobjeda?

Ne znam na što mislite kad kažete poraz? Još nisam doživio ništa što bi bilo toliko drastično da bih to mogao nazvati porazom. Ne doživljavam život kao bojno polje u kojem su porazi i pobjede, ali recimo da svaki uspjeh mojih najbližih i moj, mogu doživjeti kao recimo neku vrstu pobjede.

Scena: Imate tri sina, idu li oni vašim stopama ? Kritiziraju li vas ponekad i gledaju li serije u kojima glumite?

Moji sinovi, kao i svi mladi ljudi, imaju svoje interese. Zasad ih ti interesi više vuku na glazbenu stranu. Naravno da pogledaju i predstave i serije i znaju ponekad uputiti i neku kritiku.

Scena: Već ste dugo član HNK Varaždin, nedostaje li vam Split, more…?

Naravno. Nedostaju mi najviše mirisi mora, bure, juga, poznate ulice, prijatelji, ali sad sam dvije godine snimao u Splitu, tako da sam to nadoknadio.

Scena: S kojim glumcima najviše volite raditi?

Volim raditi sa svim kolegama, bez izuzetka. Svaki glumac s kojim radiš na novom projektu na neki način te obogati i proširi horizonte.

Scena: Sjećate li se vaše prve uloge?

Naravno. Bila je to uloga Lee Pretinca u predstavi ‘Amerikanska jahta u Splitskoj luci’ u režiji, nažalost prerano preminulog Marina Carića na Splitskom ljetu 1980 godine.

Scena: Imate li neki svoj projekt na kojem radite?

S kolegicom i prijateljicom, Arijanom Čulinom, napravio sam Stand up cabaret – Bluz guz, koji još uvijek igramo. Nedavno smo snimili i CD s pjesmama koje izvodimo. Igram svoj vlastiti stand-up, upravo se s njim spremam na gostovanje po Sloveniji. Osim toga, već neko vrijeme se bavim i režijom. Režiram, osim po Hrvatskoj i u zemljama regije – BiH i Makedoniji. Sad već imam dogovorene režije za slijedeću sezonu u Velikoj Gorici, Štipu u Makedoniji i Cetinju u Crnoj Gori.

Scena: Mogu li u Hrvatskoj glumci pristojno živjeti od svog rada?

Vremena su dosta teška za sve, pa tako i za glumce. Kriza koja nas je pogodila, I prvo se odrazila na kulturu. Tako da su glumci u jako nepovoljnoj situaciji i moramo sa snalaziti i raditi na više polja, ali kao i svi ostali i mi se nekako snalazimo. Biti će bolje. Bar su tako političari obećali. Hahahaha.

Scena: Što mislite o glumačkoj sceni u Hrvatskoj?

Mislim da je izuzetno kvalitetna i da se napokon pojavila jedna kritična masa, kako glumaca, tako i režisera, koji bi mogli glumište vratiti na stare putove slave.