Damir Kedžo: 2017. bila mi je najteža godina, stao sam pred zid
By Gordana Malašić Lazić On 21 sij., 2018 At 01:43 PM | Categorized As Glazba, Intervju, Kultura | With 0 Comments

Sasvim iskreno…

Ekskluzivni intervju za portal Scena.hr

Damir KedžoDamir Kedžo snimio je novu pjesmu ‘Vojnik ljubavi‘. Pjesma je nastala u suradnji s autorom Mirom Buljanom koji je zadužen za glazbu, dok je za tekst zaslužna Sonja Buljan. Redatelj spota je Luka Sepčić. Glazbenik u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr otkriva uspone i padove u glazbenoj karijeri, a koju je započeo prije 14 godina. Otvoreno progovara o predrasudama, strahovima, unutarnjim borbama i razočarenjima. Priča i o ljudima koje je susretao na glazbenom putu. Prisjetio se svojih početaka i lijepih trenutaka s publikom. Glazbeniku je prošla godina bila izuzetno teška. Kaže da je doslovno imao osjećaj da prolazi kroz oluju iz koje nema izlaza. No ističe da ga ljubav i strast prema glazbi vodi kroz život i daje mu poticaj i snagu da ustraje. Kedžo ove godine planira puno koncerata i nastupa te snimanje albuma.

Scena: Pjesmu ‘365’ publika još uvijek pamti, no što se promijenilo u vašem životu od te pjesme?
Damir KedžoProšlo je 14 godina. Mislim da se promijenilo sve, osim onoga što me i dovelo u tu situaciju; ljubavi prema pjevanju. Kad sam krenuo, bio sam dijete iz malog mjesta na Krku. Nisam znao ništa, osim što sam imao veliku želju za pjevanjem i dovoljno adolescentske ludosti da krenem u nešto što mi je bilo potpuno nepoznato. U tim godinama jedino ti je bitno da si dio ekipe i da se uklopiš. Ja sam napravio potpuno suprotno i ušao u prvi show takvog tipa kod nas. Život mi se okrenuo naglavačke. Odjednom su svi znali tko sam i nitko se nije libio reći što misli o meni. Bilo negativno ili pozitivno. Sve je to bio velik šok za mene, ali naučio sam kako odrasti brzinski. Nakon toga, uslijedila je borba i rad na sebi koji je trajao više od desetljeća. Prvi nastupi po terasama kafića i hotela, pa nastupi na lokalnim festivalima. A nakon cijele priče i histerije oko boy banda, morao sam dokazivati da ipak imam nešto više za ponuditi od kalupa u koji su me ljudi tako rado zatvorili. Srećom, svakim live nastupom publika se širila. Ljudi su predivno reagirali na to što imam za pružiti i polako sam počeo stvarati svoju publiku. Prvo u Rijeci i okolici, onda preko kazališta i mjuzikla i u Zagrebu. Danas mi je ta cijela situacija i kako sam ju ja proživljavao smiješna. Ali tada mi je sve bilo deset puta veće. Interesantno, iskustvo koje me svakako pripremilo za ono što slijedi i plodove čega polako ubirem sada, 14 godina kasnije. Sada je na redu i ostatak Hrvatske. Veseli me to. Jedva čekam družiti se s ljudima na koncertima.

Scena: Jedna ste od najvećih nada u glazbenom svijetu, imate impresivan vokal, no čini se da to nije dovoljno za pravi probitak u sam glazbeni vrh. Kakvo je vaše mišljenje o tome, kako se osjećate zbog toga…?
Vokal sam po sebi je samo jedna od stavki koje se moraju poklopiti. Za baš pravi uspjeh treba se poklopiti jako puno stvari. Izvođač, autor, pjesma, trenutak… Ne razmišljam previše o tome jer ne želim da me to opterećuje. Sve dođe onda kad treba doći. Meni ovo zbilja nije posao, već strast. Ako se ikada dogodi da strasti nestane, prestat ću se profesionalno baviti glazbom. Ja volim pjevanje samo po sebi, ne treba mi top ljestvica da mi potvrdi koliko je to što ja radim meni vrijedno.

Scena: Koji su razlozi za takvo stanje u glazbenoj industriji?
Damir KedžoHm. Iskreno ne znam. Kao da je u nekom trenutku nestalo ideja. Ljudi su počeli ići linijom manjeg otpora, ali glazba to ne podnosi. Ljudi se glazbi okreću kad traže nešto više. Zabavu, tugu, veselje. Kad glazba postane siva, imamo problem. Mislim da je kao i sve ostalo glazbena industrija odraz stanja u društvu. Ali osjećam da se stvari, ispod površine, mijenjaju i to me veseli.

Scena: S čime ste se suočili tijekom posljednjih godina u svojoj karijeri?
S jako puno stresnih situacija koje te testiraju. Odnosa s ljudima koji su danas narušeni, pa do odnosa zbog kojih se pitam:‘’Gdje su ti ljudi bili cijeli moj život’’. Ovaj je posao jako težak zbog toga što se stalno bore tvoja očekivanja i želje s očekivanjima i željama drugih. Moraš znati jasno postaviti granice. Ako ih ne postaviš, vrlo lako će sve krenuti krivo.

Scena: Jeste li propitkivali sebe, glazbeni smjer i tempo svoje karijere? I do kojeg ste zaključka došli?
Naravno. Da se nastavim na prošlo pitanje. Vrlo često. Jer slušam jako puno različite glazbe. Onda tu još dođu i želje suradnika. Kad se sve to poklopi, dobiješ kaos. Ali mislim da svatko od nas u nutrini zna što zbilja želi. Tako da se često znam zapitati: ‘’Jesi li to ti?’’ i odgovor dođe sam. Zaključak: Ako ne znate tko ste, ne očekujte od ovog posla i okruženja da vam to kaže. Izgubit ćete se.

Scena: Sad ste najavili prekretnicu u karijeri.
Znači neke nove ideje. Neke nove ljude. Ne bih koristio tako težak izraz kao što je prekretnica. Možda prije zavoj na putu. Ne volim ravne autoceste, ni inače. Ako imam vremena, radije se vozim okolnim putovima gdje je zanimljivije. Tako doživljavam i svoj pjevački put.

Scena: Održavat ćete više koncerata…
Damir KedžoTako je. 2018. će biti dosta radna. U planu je album i turneja po kazalištima. Često mi ljudi šalju poruke da dođem u neke gradove. I dugo vremena je odgovori bio: ‘’ Uskoro, i ja bih to jako volio’’. Sada, kad znam da krećemo u tom smjeru, presretan sam. Jer osobno više od svega volim biti na pozornici i komunicirati s ljudima. Gledati ih u oči, pratiti kako reagiraju na to što im pjesmama govorim.

Scena: Koje biste dosadašnje nastupe i koncerte izdvojili kao posebne?
Tvornica u Zagrebu je bila predivno iskustvo. Koncert koji sam dugo čekao. Iskreno sam se bojao kako će to proći. Valentinovo, jako puno izvođača na različitim mjestima u gradu. Doslovno sam na dan koncerta sanjao da će Tvornica biti prazna. Srećom nije bila, bila je prepuna lica koja su do sada bila moja publika virtualno. Naravno da je tu i Trsatska Gradina ove godine kad sam tamo snimio i spot za pjesmu ‘’Ljubavi moja’. Riječka publika prati me od samog početka, to mi je drugi dom i mjesto gdje živim. Osjećam odgovornost prema njima, većini znam lica. I znati da me iznova prate i dolaze, je predivna stvar. Zato sam i htio snimiti spot upravo na tom koncertu. Kao neki spomenar i malo slavlje svega što se dogodilo na mom glazbenom putu.

Scena: Igrali ste u mjuziklima, hoćete li nastaviti i dalje u tom smjeru?
Gluma i mjuzikli su nešto što me svakako interesira. Ali glazba i snimanje albuma će ipak imati moj potpuni fokus ove godine. Generalno me jako puno stvari interesira. Ali nemam neograničene rezerve energije. Često sam znao izgorjeti od silne želje da radim što više stvari. Danas mi je ipak važnije fokusirati energiju na ono što najviše želim.

Scena: Tko je na vas najviše utjecao u glazbenom smislu, a tko u životu?
Zapravo najveći utjecaj su imali ljudi koji su mi rekli da nešto ne mogu, a takvih je bilo dosta na putu. Takvima sam uvijek dokazao da mogu. Za mene ne postoji bolje gorivo od rečenice: “Ti to ne možeš“. Životno, nekoliko ljudi koji su me vidjeli u svim situacijama. Kad sam bio najslabiji i nisam vjerovao u sebe su me dizali, a kad bi me bahatost preuzela, oni bi me spustili na zemlju. To su bliski ljudi koji mi se ne boje u lice reći istinu. Nemam puno ljudi oko sebe. Možda troje ili četvero. Ali sam zahvalan što ih imam.

Scena: Kako na mlade glazbenike i na glazbenu industriju djeluje gospodarska i politička situacija u zemlji?
Damir KedžoJako. Nakon 2008. godine, jako je teško graditi karijeru u pop mainstreamu. Jako puno mladih me pita kako da krenu. Što da rade? Ja ni sam ne znam kako sam ostvario sve što sam ostvario. Jednostavno sam išao. Bilo mi je bitno pjevati. Pa sam tražio mjesta. Tada su to bili hoteli. Šest godina sam imao bukirano ljeto i to skoro po cijeli tjedan. Ne postoji bolji način da ovladaš pjevanjem i publikom od svakodnevnog pjevanja pred ljudima koji te ne znaju. Stvarno mislim da onaj koji zbilja želi raditi, nađe posla. Najgore što možeš napraviti je sjediti doma i čekati da te netko nazove.

Scena: Što biste voljeli da se u zemlji popravi?
Ovo je zbilja opširno pitanje. Živimo u raju na zemlji, koji sami uništavamo. Općenito, cijela poduzetnička klima je otrovna, obrazovanje i znanost su postale sporedne stvari. Kao da se ljude namjerno poglupljuje. I to me rastužuje.

Scena: S kojom predrasudom ste se suočili kao glazbenik?
Vrlo često glazbenike doživljavaju kao glupe. Nikada me ta predrasuda nije opterećivala. Ali često se s njom susrećem, pa me to nekad čak i zabavlja. I još jedna. Često mi ljudi, kad nastupam u nekom gradu kažu: ‘’Bože, kako si ti normalan’’.

Scena: Jeste li razmišljali o karijeri u inozemstvu?
Damir KedžoJa razmišljam o karijeri generalno. Ne opterećujem se granicama. Kad vidim neka vrata i priliku, odem. Tako je i s inozemstvom. Bili su tu festivali, neka snimanja. Snimile su se pjesme na engleskom. I onda je sve malo stalo zbog nesuglasica s menadžmentom u Moskvi. U tom trenutku se nije sve poklopilo kako bih ja htio. Postoje neki planovi za ovu godinu. Ali nisam nikada bio čovjek od velikih riječi. Kad se dogodi, pričat ćemo.

Scena: Najljepša poruka od obožavatelja koju ste dobili bila je…?
Bilo je zbilja lijepih poruka. Ali definitivno se sjećam poruke ovog ljeta kad je jedna djevojka došla iz Vukovara u Rijeku samo radi mog koncerta.

Scena: Najljepše životno razdoblje i možda najteže…
Svako razdoblje nosi svoje. 2017. godina mi je možda bila najteža godina za izdržati. Imao sam jako puno poslovnih uspjeha koje nisam uspio ni doživjeti, koliko se sve brzo odvijalo. Samo sam Damir Kedžoletio s jedne strane na drugu, kao muha bez glave. Od siječnja do rujna napravio sam 50.000 kilometara s automobilom. Potpuno sam se iscrpio. U listopadu sam bio nekako potpuno prazan i nisam znao što bih dalje. A potpuno me poljuljala smrt u obitelji. Počeo sam se kriviti jer sam toliko radio i nisam provodio vremena s bližnjima koliko sam trebao. Doslovno sam imao osjećaj da prolazim kroz oluju iz koje nema izlaza. Stao sam pred zid i shvatio da se moram okrenuti sebi i onome što zbilja ja želim. I tu je sve krenulo u boljem smjeru. Mirniji sam, uživam. Vrijeme provodim s ljudima koji su mi doista bitni. Radim stvari koje doista želim. Sve ostalo mi je nebitno.

Scena: Što možemo očekivati od vas ove godine?
Nemam očekivanja. Zacrtao sam si da ću se posvetiti albumu i sviranju klavira. Mislim da je to dovoljno za 2018. godinu. Sve ostalo se ionako otvori samo od sebe kad si posvećen onome u čemu uživaš.

Foto: Press – Luka Sepčić, Franjo Marković
Video:

comment closed