Jedino u umjetnosti ljudski život ima smisao, kaže lijepa glumica i glazbenica Vanda Winter. Zanimaju je uloge žena koje su drugačije od nje. I na taj način glumica istražuje točke, koje ljude unatoč razlikama, povezuju. I razotkrivaju nas, nastavlja, kao obične ljude koji su ipak svi jednako ‘krvavi ispod kože’. Na sceni glumimo, ističe, ali treba znati da se pod maskama krijumčari upravo najveća iskrenost i istina. A na pozornici bilo je i iznenadnih situacija. U HNK- u Vanda je igrala Polly u Operi za tri groša, od udarca nogom u pod pukla joj je peta na čizmi. No predstavu je odradila do kraja, ali na prstima. Nije ‘luda’ za šopingom, društvene mreže su joj nužno zlo, a pivo nikad nije probala. Vanda voli slatko i miris kave. Voli red i obožava mačke. Dobro crta i raspetljava čvorove. Rado bi bila majka, ali ovaj dio o braku joj je, kaže, ‘još malo mutan’. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr Vanda je razotkrila sebe, a nas je apsolutno razoružala moćnim glasom i izvedbom Ave Marie na svečanoj proslavi ulaska Hrvatske u EU u Zagrebu. A ekskluzivno doznajemo i da je u pripremi Vandin ‘Fijasko‘ – pop-balada s elementima rocka i gospela.
Scena: Da krenemo od vaše izvedbe Ave Marie na svečanoj priredbi ulaska Hrvatske u EU. Kako ste se vi osjećali?
Rekla bih kako je to ponajprije bilo pitanje sinergije između svih nas zajedno prisutnih te večeri. Svi smo se povezali u istom osjećaju i otvorili se jedni prema drugima. Taj ću nastup pamtiti, prije svega po predivnim ljudima koji su me okruživali.
Scena: Iako imate iskustva na nastupima, koliko se ovaj nastup razlikuje od ostalih?
U količini pozornosti. Nisam je očekivala, niti sam uopće mislila o tome. Možda bi to netko nazvao naivnim, ne znam. Navikla sam biti dio predstave ‘Gubec- beg‘, što znači biti jedan kotačić u cjelini.
Scena: Jeste li imali tremu, strah?
Jesam, ali manju nego na premijeri predstave u studenom prošle godine. Istu sam ulogu, naime igrala kad mi je bilo 19 godina i oslanjajući se isključivo na prirodne predispozicije bila sam potpuno neopterećena, skoro ‘blažena u neznanju‘. Nakon što sam diplomirala glumu na ADU i stekla određeno iskustvo, pojavio se osjećaj velike odgovornosti i svijesti koliko toga ustvari može krenuti krivo pa sam odjednom umirala od treme. Dakle, sve u usporedbi s tim osjećajem, samo je pozitivno uzbuđenje.
Scena: Nastupom ste ušli u povijest jer ste bili dio slavlja, kakav je to osjećaj?
Istina je da sam nastupom bila dio jednog povijesnog slavlja, a hoće li za neko vrijeme pamtiti baš mene, drugi je ‘par rukava’. Nastojim biti realna. Prioritet mi je raditi svoj posao i biti kvalitetna. Ni s čim drugim, zapravo ne bi bilo dobro računati.
Scena: Da se vratimo na početak, kako je nastala Vanda Winter, kako je iz vaše perspektive išla vaša karijera?
Budući da unutar svoje branše nemam ‘obiteljski pedigre’, niti sam ikad imala taj luksuz pozivati se na novac, veze i poznanstva, put si krčim sama. Oslanjam se isključivo na svoj talent i rad. Počela sam sa 17 godina, što znači da ništa nisam izgradila preko noći. I na koncu je dobar osjećaj znati da ti ništa nije poklonjeno. Godinama sam se učila poniznosti i profesionalizmu i zahvalna sam na svim iskustvima.
Scena: Kad ste se definitivno odlučili za kazalište? Čini mi se da vam pjevanje nije bilo dovoljno da biste se izrazili? Možemo li ipak od vas očekivati neku novu pjesmu?
Sve se prelomilo u ljeto 2004. godine kad smo u produkciji mojeg danas matičnog kazališta Komedija, pripremali rock-operu ‘Gubec-beg’. Tad sam se silno zaljubila u kazalište i bez pretjerivanja, imala sam osjećaj leptirića u trbuhu kad sam odlazila na probe. Kako sam po završetku srednje škole prirodno željela nastaviti formalno obrazovanje, okušala sam se na prijemnom ispitu ADU i sjećam se da sam, dok sam čekala svoj red za izlazak pred komisiju, imala neobičan osjećaj kao da sam došla doma. Primili su me od prve i studij sam završila u roku. Paralelno sam glumila u predstavama, a do diplome u siječnju 2009. iza sebe sam, između ostalog, imala po jednu glavnu ulogu u tri zagrebačka teatra i Nagradu hrvatskog glumišta. Iako sam kao tinejdžerica zavedena lijepim pretpostavkama sanjala o estradnoj karijeri, ubrzo sam shvatila da je moj način razmišljanja i funkcioniranja prvenstveno kazališni i glumački. Danas čak i glazbi pristupam kao glumica. Volim glazbu, radim na albumu s ljudima koji misle slično kao i ja, ali pod našim uvjetima, bez potrebe za dodvoravanjem širokim masama. Tako je, vjerujem, najiskrenije i najpoštenije.
Scena: Koje su vam uloge najdraže?
Teško mi je reći. Svaku volim na svoj način jer je u svaku utkan određeni dio mene. Koliko im kao glumica dajem, toliko opet kroz njih i učim o sebi. Na sceni glumimo, ali treba znati da se pod maskama krijumčari upravo najveća iskrenost i istina.
Scena: Kako ide transformacija iz Vande u ulogu?
S vremenom prestanem osjećati razliku. Kad je proces pripreme pri kraju i kad više nemam osjećaj da glumim, znam da sam napravila posao. S vremenom, međutim, uloga dalje raste i nakon većeg broja izvedbi obično doživim ‘heureku’ jer se stvari nanovo i još dublje iskristaliziraju.
Scena: Koji lik žene vam je bio posebno zanimljivo glumiti? Koja je uloga na vas ostavila posebno jak dojam? Je li vas neka uloga potakla da razmišljate o sebi?
Sklona sam uvijek tražiti logiku, razloge i objašnjenja za ljudske postupke, osjećaje i ponašanja. A stvarnost je najčešće neuhvatljiva, neobjašnjiva i ljudi nisu ‘na kalup’. Umjetnost je po meni jedina platforma na kojoj ljudski životi ne teku stihijski, nego imaju strukturu po kojoj su vođeni. Grubo rečeno – jedino u umjetnosti ljudski život ima smisao. U skladu s tim, zanimaju me uloge žena koje su drugačije od mene, koje rade sve ono što ja nikad ne bih, kako bih mogla istraživati točke koje nas unatoč tome povezuju. Makar kroz samilost i razumijevanje. I razotkrivaju nas kao obične ljude koji su svi jednako ‘krvavi ispod kože’.
Scena: Je li vam se kad dogodilo da na predstavi ostanete bez glasa ili neka nespretnost?
Znalo mi se dogoditi da promuknem, posrnem, padnem, udarim se ili ogrebem do krvi. Da mi se podere kostim, da pukne scenografija, da mi zataji mikrofon, da zaboravim tekst ili se razleti staklo dok bosa hodam po sceni. Da zakasnim na ulaz ili mi fali rekvizita ili nas jednostavno ulovi histerija smijanja… Radi se o tome da publika uistinu rijetko može primijetiti da je nešto pošlo krivo. A kad me pitaju kako mi je svaku večer igrati istu predstavu, odgovor glasi – NIKAD ne bude ista.
Scena: Jeste li ikad imali problema s kostimom?
Kad sam u HNK- u igrala Polly u Operi za tri groša, od udarca nogom u pod pukla mi je peta na čizmi. Svejedno bih nastavila igrati na prstima, sve do prvog odlaska sa scene. Kad si u temperaturi, ništa ti ne smeta.
Scena: Što vam je najljepše na kazališnim daskama?
To što povezuje ljude i čini da se u istom osjećaju sa scene prepoznaju i potpuni stranci.
Scena: Jeste li od svojih obožavatelja dobili neki dar?
Dar mi je kad god osjetim da me netko iz publike doživio srcem ili ga je izvedba u kojoj sam sudjelovala potaknula da misli svojom glavom.
Scena: Kakva je Vanda privatno? Neki hobi, šoping, ovisnost o internetu, društvenim mrežama, volite li toplo ili hladno pivo…
Nisam ‘luda’ za šopingom, internet mi je nužda, društvene mreže nužno zlo, a pivo nikad nisam probala.
Volim slatko i miris kave. Volim red, Dylan Doga i obožavam mačke. Dobro crtam i raspetljavam čvorove. Mislim da privatno nisam teatralna, niti da bih van scene trebala privlačiti pozornost i biti zanimljiva. Nastojim biti normalna cura.
Scena: Ljubav, brak, majčinstvo… Je li od vas netko tražio da se zbog ljubavi odreknete karijere? Da vas je tražio, što biste mu rekli?
U nekoj budućnosti sanjam o majčinstvu, ali ovaj dio o ljubavi i braku mi je još ‘malo mutan’. Nadam se da će sve doći na svoje kad se pošteno zaljubim. Ako ne, spremna sam i na to. Život nema pravila i ne možemo uvijek imati sve. Odricanje od posla ne bi dolazilo u obzir. Onaj tko me voli, mora me poštovati i u okvirima mojih profesionalnih odabira. Budući da se dugo oslanjam na sebe i da partneru nikad ne bih htjela biti na teret, teško bih mu dopustila da mi zadire u egzistenciju.
Scena: Jeste li razmišljali o karijeri u inozemstvu?
Ne ozbiljno.
Scena: Koji su planovi u karijeri, a koji u privatnom životu? Što niste još učinili, a voljeli biste…
Voljela bih i dalje što više raditi te rasti i razvijati se kao glumica.
Scena: Novost u glazbi je…?
Uskoro u radijski eter izlazi moj novi glazbeni singl pod imenom ‘Fijasko’. Radi se o čvršćoj pop-baladi s elementima rocka i gospela, a govori o svježem, novom početku s najniže točke u životu. Dizanju sa samog dna s kojeg se može ići samo gore.
Foto: Tomislav Marić
