Ekskluzivno…
Manuela priča kako je kostimima dočarala vrijeme urušavanja političkih, moralnih i duhovnih načela, vrijeme Francuske revolucije, egzekucije, krvništva, razvratnog društva aristokracije i fetišizma
Kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović kaže kako je za operu ‘Andrea Chenier‘ realizirano 160 kostima za manje od četiri tjedna. Premijera opere Umberta Giordana, glazbene drame u četiri čina ‘Andrea Chénier‘ bila je izvedena na pozornici HNK Ivana pl. Zajca sredinom studenog, a Manuela potpisuje kostimografiju. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr kostimografkinja otkriva kako je kostimima dočarala vrijeme Francuske revolucije, egzekucije, krvništva, razvratnog društva aristokracije…
Scena: Gdje ste pronašli inspiraciju?
Ideje uvijek nekako stignu kroz istraživanje koje prethodi crtanju skica kao i kroz blisku suradnju s redateljem. U ovom slučaju inspiracija je stizala iz raznih smjerova: povijesnih, vizualnih i literarnih, a negdje su redateljske smjernice trebale samo nadogradnju, kao primjerice u slučaju kostima posluge, koji se referiraju na posadu Qatar Airlinesa. Kao inspiracija dosta je prisutna dekonstrukcija povijesnih elemenata i konceptualno poigravanje simbolima, koje me navelo da po prvi put koristim digitalni tisak u kostimografiji. Oduševila me mogućnost davanja nove sadržajne dimenzije kostimu dizajniranjem motiva za tisak na materijalu.
Scena: Na što ste stavili naglasak?
Redateljsku viziju Nenada Glavana, koji je ujedno i scenograf predstave, nastojala sam slijediti u smjeru višeznačnog eklekticizma bez formalne dosljednosti prema određenom stilu. U tom smislu ideja kostima zasnovana je na naglašavanju značenja koja su konceptualizirana kroz formu. Nismo htjeli da ta značenja budu doslovna, već da gledatelju omoguće slojevitu čitljivost. Nastojala sam preklapanjem suvremenih i stilskih elemenata podcrtati bezvremenost tema kojom se ova opera bavi.
Scena: Ima li fetišizma u kostimima kao i u operi?
Ako pojam fetišizma promatramo kroz današnje površno povezivanje s određenom vrstom estetike koja obiluje crnom kožom, lateksom, štiklama i lancima, onda možemo reći da je prisutan u kostimima aristokracije na zabavi Contesse di Coigny u prvom činu. Htjela sam da uzvanici na zabavi svojom pojavom jasno dočaraju dokono razvratničko društvo, ali da istovremeno na neki način najave zlokobnost svojih budućih sudbina. Cijela ta scena zamišljena kao ples budućih mrtvaca, pa je intencija bila kostimski naglasiti istovremenu tragičnost i bizarnost tih likova.
Scena: Kako ste naglasili krvništvo i egzekucije tog doba kroz kostime?
Krvništvo, obilatim korištenjem crvene boje u kostimografiji, šalim se… Kao što sam već rekla, nisam htjela da kostim sam po sebi sklizne u doslovnost, ali sam primjerice koristila princip dekonstrukcije, koji u prenesenom smislu predstavlja urušavanje, dezintegriranje društvenih, političkih, moralnih i duhovnih načela koja idu pod ruku s Francuskom kao i svakom revolucijom. Krvništvo i egzekucije samo su posljedice tog pomjerenog općeg stanja.
Scena: Na što ste morali paziti?
Kao i uvijek velika pažnja posvećena je funkcionalnosti kostima koji nikako ne smije sputavati pjevače u kretanju na sceni. Morala sam dosta promišljati na koji način uklopiti vrlo različite pristupe kostimu putem, raščlanjivanja, citata, znaka i slike u jednu jezgrovitu cjelinu. Na primjer, u drugom i trećem činu oprezno sam trebala dozirati apstrahiranje stilskog kostima koji je sveden do konceptualnosti kako bi do izražaja došla igra riječi koja se dešava kretanjem zbora po sceni, dok su solistički kostimi razrađeniji u formi, ali pročišćeni kako bi sadržaji uklopljeni u zborske kostime ostali dovoljno čitljivi. Najviše sam pak morala paziti da stanem u budžet koji je bio nezamislivo mali, u rangu manje dramske predstave s nekoliko glumaca.
Scena: Kako se odvija proces od ideje do finalne verzije?
Taj se proces odvija u fazama. Nakon pročitanog teksta i upoznavanja s redateljskom koncepcijom, krenulo je istraživanje povijesnog konteksta, modom i umjetnošću iz doba Francuske revolucije te konstantna razmjena ideja sa Nenadom. Dosta dugo smo se zadržali na istraživanju i raspravljanju o semiotičkom pristupu kostimima u vidu željenog preklapanja stilova i značenja. Želja mi je bila povući paralelu s današnjicom, pa sam istraživala načine kako da indirektno kroz kostim aktualiziram bezvremenske teme. Iz tih razmatranja izrodila se ideja o printanju riječi i slika na kostime, pa sam uz crtanje skica paralelno radila na grafičkoj pripremi za tisak na tekstilu. Moram priznati da je to bio dosta zahtjevan zadatak jer je trebalo predviđati gdje će se određena vizualna informacija pojavljivati na krojnoj slici. Uslijedila je faza realizacije kostima u kazališnim krojačnicama koja je ujedno i najuzbudljivija jer kreće materijalizacija idejnih rješenja sa skica. Uzorci odabranih tkanina prilažu se tehničkim skicama, koje definiraju krojačke detalje, nakon čega zlatne ruke naših krojačica, šilica i modistica pripremaju kostime i oglavlja za probu. Pjevači kostim isprobavaju više puta prije same finalizacije kako bi svaki detalj na kostimu bio savršen i funkcionalan. Potrebno je naglasiti koliko je bitan tim iz naših izvrsnih krojačnica u procesu izrade kostima, koji je uvijek otežan vrlo kratkim rokovima. Za ovaj projekt realizirano je otprilike 160 kostima za manje od četiri tjedna.
Foto: Manuela Paladin Šabanović priv. album, Press arhiva