fbpx

Glumica Marija Kolb: Voljela bih glumiti Juliju Timošenko!

Mlada glumica Marija Kolb, kaže, da i u današnje vrijeme ima lomača. Pale te, govori, kao mladog čovjeka koji sa završenim fakultetom dane provodi pišući molbe za zaposlenje, a koje završe u nečijem košu za smeće jer je mjesto Marija Kolbunaprijed rezervirano za Nekog Nečijeg. Marija u mjuziklu ‘Crna kuća‘ svojim izuzetnim talentom osvojila je publiku. Glumi vješticu Rosu, koja se bori za pravdu i nema ‘dlake na jeziku’, a takva je i izvan kazališta. Iako je široj javnosti manje poznata, ova glumica je dobitnica i Nagrade hrvatskog glumišta za glavnu ulogu u predstavi ‘Pipi Duga čarapa’ u režiji Zlatka Svibena. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr Marija je otkrila da bi voljela glumiti Ivanu Orleansku, Marlen Dietrich, Kleopatru, Margaret Thatcher, Marilyn Monroe, Evu Braun, Juliju Timošenko, a to je možda i najbolji pokazatelj da se rađa nova zvijezda našeg glumišta. No tu nije kraj, ova fantastična mlada žena je suosnivačica organizacije pod nazivom ‘Kotar teatar’, a u bendu ‘Kom3dija’ je prateći vokal.

Marija KolbScena: U ‘Crnoj kući’ glumite vješticu koja se bori za pravdu, kako ste se pripremali za ulogu?
Pripreme su trajale više od dva mjeseca, a sastojale su se od pjevačkih, plesačkih i glumačkih proba. Tek kad su svi songovi i koreografije sjele na svoje mjesto, ‘bacili’  smo se na kreiranje likova, izrađivanje scena, a onda na glumu i partnersku igru. Koliko smo u tome uspjeli publika će ocijeniti. Nama je najljepše što smo kao ekipa od početka do kraja predstave ‘nafrizirani’ i što na sceni uspijemo stvoriti pravi ‘vatromet’.

Scena: Što vam je najzabavnije u ulozi?
Igrati vješticu Rosu u svakoj sekundi predstave velik mi je gušt jer je ona prvenstveno otkačena heroina i borac za pravdu.  Kao svaka prava junakinja ona je po nečemu drugačija, posebna, nesvakidašnja. U tom smislu, najzabavnije mi je bilo istraživati kako “ona sve to radi”… od najbanalnijih stvari (kako sjedne, ustane, okrene se, pleše, kakvim glasom govori) do složenih (kako prkosi, kako se hrabri, kako zavodi biskupa i tješi Gričanke)

Scena: Postoje li lomače u suvremenom društvu?
U današnje vrijeme lomače su svugdje oko nas. Pale te kao mladog čovjeka koji sa završenim fakultetom dane provodi pišući molbe za zaposlenje, a koje završe u nečijem košu za smeće jer je mjesto unaprijed rezervirano za Nekog Nečijeg. Činjenica da svoj pepeo na vjetru skuplja još 350 000 unesrećenih poput tebe ne može te utješiti. Upravo suprotno, gorenje je zbog toga još nepodnošljivije. Nadalje, spale te svaki put kad u novinama pročitaš da se Svatko Svačiji obogatio tvojim novcem, novcem tvojih roditelja i djece koju te strah pored takvih imati.
Također, rado bi te spalili zato što si drugačiji ili zato što se usudiš govoriti – samo zato jer mogu… i kao opomenu drugima.

Marija Kolb_3Scena: Je li ovo vaša prva veća uloga?
Nije mi prva veća uloga u karijeri, ali je prva u mjuziklu. Nakon što sam 2008. godine završila Umjetničku akademiju, imala sam priliku raditi s istaknutim redateljima koji su mi povjerili zanimljive i zahtjevne uloge i zadatke. Otada sam odigrala preko 20 različitih uloga u kazalištima diljem Hrvatske. Status samostalne umjetnice priznat mi je 2012. godine.

Scena: Koja uloga vam je bila najzahtjevnija?
Svaka uloga zahtjevna je na svoj način. Postoje fizički zahtjevnije i one emotivno zahtjevnije uloge. Svakako najzahtjevnija u oba smisla bila mi je uloga ‘Pipi Duge čarape’ u režiji Zlatka Svibena, za koju sam osvojila Nagradu hrvatskog glumišta. U tu kategoriju spada i uloga mlade folksdojčerice Grete u najnagrađivanijoj predstavi protekle sezone ‘Unterstadt’ koju je također režirao Zlatko Sviben. Svakako mi je fizički i glasovno zahtjevna uloga bila ona u predstavi ‘Matilda’ Olivera Frljića. Takva je i uloga Rose, pojačana još i pjevačkim dionicama. Zahtjevne uloge idu u korak sa odličnim predstavama, ali nagrada je stati na scenu i ‘guštati’ jer znaš da si dao sve od sebe i da je predstava uspješna jer  komunicira s publikom.

Scena: Kako je mladim glumcima koji se probijaju na kazališne daske, možete li živjeti od glume?
Zahvalna sam što mogu živjeti od ‘posla’ bez kojeg ne mogu zamisliti svoj život. Mladim glumcima danas nije lako jer je konkurencija velika. Naime, pred talentom i izvedbom ponekih političara brzo se mogu postidjeti.

Scena: Koje povijesne žene biste voljeli utjeloviti?
Voljela bih utjeloviti snažne žene neobičnih životnih priča koje su pisale povijest, utjecale na živote ljudi, a i danas nastavljaju inspirirati. Ovo je moj popis: Ivana Orleanska, Marlene Dietrich, Kleopatra, Margaret Thatcher, Marilyn Monroe, Eva Braun, Julija Timošenko – popis se stalno nadopunjuje.

Scena: Biste li voljeli glumiti u sapunici?
Kazališne daske moja su najveća ljubav. Disati i biti s publikom tu i sada ne može se s ničim usporediti. Ipak, gluma pred kamerom svakako me zanima. Ako mi se ponudi neobična, specifična uloga, rado bih prihvatila izazov.

Marija KolbScena: Što su vam roditelji rekli kad ste se odlučili baviti glumom?
Kad sam napustila studij Turizma da bih upisala Akademiju brinuli su, no ipak su poštovali želju mog srca. Zahvalna sam im jer su me odmalena poticali na izvanškolske aktivnosti – muzičku školu, baletnu školu, dramsku grupu, a sada se to konačno i isplatilo jer sve te vještine glumcu trebaju i koriste. U predstavama i pjevam i plešem i sviram tako da su se sva ulaganja i odricanja tijekom osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja isplatila.

Scena: Što je mladim glumcima najveći neprijatelj?
Vanjski neprijatelj je nedostatak prilika da kontinuirano igraju, rastu i bruse zanat, a unutarnji neprijatelji su lijenost – glumac mora htjeti probati ponovo i ponovo, inertnost – nedostatak želje da se probijaju vlastite granice, samokritičnost – ne valja kad je nema i poslušnost  – za glumca je poželjno da se usudi i bude hrabar, a ne da slijepo slijedi upute.

Scena: Suosnivačica ste i zamjenica voditelja umjetničke organizacije pod nazivom ‘Kotar teatar’ koja se bavi kazališnim radom i izvedbenim umjetnostima na području Gorskog kotara. Pa kako je počela ta priča?
Kolega s Akademije, Matija Kezele rodom je iz Gorskog kotara i želju da osnuje kazalište u toj regiji vuče još iz djetinjstva. Budući da smo usko surađivali tijekom studija, sjeme te ideje smo posadili, nakon studija brižno zalijevali i uspjeli u namjeri da Gorskom kotaru, stanovnicima i turistima pružimo zanimljiv i adekvatan program tijekom ljetnih mjeseci u obliku kazališno-glazbenog festivala Kotar FEST! Pozivamo sve ljude da uživaju u ljepotama Gorskog kotara, da posjete zanimljive manifestacije, predstave, radionice, koncerte i filmske večeri i tako otkriju svoju prirodnu stranu, krajem srpnja 2014. na području Gorskog kotara.

Scena: U bendu ‘Kom3dija’ ste prateći vokal, imate li ambiciju za estradu?
Upravo s dečkima iz banda pišem scenarij ‘Kako je Kom3dija ukrala estradu’, inspiriran poznatom pričom ‘Kako je Grinch ukrao Božić’. Naša priča nema sretan završetak-po estradu.

Scena: Koji su planovi?
Blagoslovljena sam jer radim što volim, a status samostalne umjetnice omogućava mi da biram projekte i surađujem s divnim redateljima i glumcima. Svakako bih voljela ponovno surađivati sa svojim bivšim profesorom Zlatkom Svibenom, s Igorom Barberićem, zatim s mladim tandemom Tomić-Kovačić i s Oliverom Frljićem. Želja mi je raditi s Tomijem Janežićem, Oljom Lozicom, Ivicom Boban, Krešimirom Dolenčićem, Rene Medvešekom, a također i drugim kvalitetnim redateljima, a posebno s novim mladim redateljima.