Radoslava Mrkšić: Bez gledatelja ne bi bilo ni nas!
By Snježana Županović On 15 pro., 2016 At 07:24 AM | Categorized As Intervju, Kazalište, Kultura | With 0 Comments

HNK Osijek…

Bilo je i suza, smijeha, lijepoga i ružnoga, ali sve bih rado ponovila, kaže Radoslava Mrkšić

Radoslava Mrkšić– Postoji jedna osoba koja, ne samo u ‘Unterstadtu’ nego i u drugim predstavama, ulazi u Vaša srca i tamo ostaje, osoba koja je više od 40 godina uz HNK u Osijeku i uz vas, a koja ovoga prosinca odlazi u zasluženu mirovinu. Radoslava Mrkšić. Naša Rada. Mirovina ne znači nužno i umirovljenje, tako da ćemo još dugo u našem kazalištu, sve dok ona to bude željela, gledati našu Radu. Stoga, prosinački ‘Unterstadt’ posvećujemo njoj. Velikoj umjetnici, velikoj ženi! – ovom emotivnom porukom djelatnici HNK u Osijeku poslali su posebnu poruku i pozvali sve ljubitelje kazališta dana 16. prosinca 2016. godine u 18.00 sati da svoju dragu Radu kako je od milja svi zovu svečano isprate u njenu zasluženu mirovinu. U razgovoru za portal Scena.hr, Rada nam je otkrila poneku crticu iz svoje duge umjetničke karijere, a predstavom Ivane Šojat ‘Unterstadt‘, Radoslava Mrkšić – Rada će zakoračiti u svoje umirovljeničke dane i ujedno proslaviti 40 godina rada na sceni, ali će i dalje biti dio postave te drago viđeni gost na daskama koji život znače HNK u Osijeku.

Scena: Dočekali ste i taj dan, dan kada idete u svoju zasluženu mirovinu. Kako se osjećate?
Osjećam se isto kao jučer, kao i svakog drugog dana. Ne znam što će biti 31. prosinca ove godine kad i službeno postajem umirovljenica.
Scena: Što ćete raditi?
Što ću raditi; odmarati, putovati i igrati predstave! Ima toliko nepročitanih knjiga, neotkrivenih krajeva i izazova svih vrsta.
Scena: Puno godina rada je iza vas na kazališnim daskama. Sjećate li se nekih zanimljivih anegdota?
Radoslava MrkšićJednom prilikom me kolega (nažalost pokojni) Brkić u ‘Ukroćenoj goropadnica’, u žaru igre dignuo u zrak i bacio, pala sam izvan scene, i na trenutak sam ostala bez daha te se odmah vratila na scenu. Svi su se uplašili, ali kad su vidjeli da sam došla do svijesti i daha, rekli su da to ubuduće fiksiramo! Anegdota je puno, ali nisu drugima tako duhovite kao nama. Recimo, umjesto: gdje su puške i pištolji, kolega Bunčić uzvikne: gdje su piške i puštolji; pa ti ostani ozbiljan.
Scena: Jeste li ikada morali nešto učiniti,a da vam nije bilo po volji?
Svi mi ponekad moramo učiniti nešto što nam se ne sviđa, ali ako to shvatio kao obvezu ili sastavni dio posla, tada to postane izazov.
Scena: Kako biste opisali svoj sveukupni rad u kazalištu?
Bilo je i suza, bilo je i smijeha, lijepoga i ružnoga, ali sve bih rado ponovila. Odlazim uzdignute glave i zahvalna za priliku da cijeli život radim ono što volim.
Scena: Postoji li nešto što će vam najviše ostati u sjećanju?
Radoslava MrkšićPuno toga ću pamtiti, puno lijepih i ružnih stvari. Najsretnija sam kad je predstava uspjela, što znači da su gledatelji zadovoljni. Konačno, bez njih nema nas. Zahvala mojim kolegama, zahvala svim suradnicima kroz sve ove godine, zahvala svim ljudima moga kazališta što su me podržavali i trpjeli ovako dugo. Hvala mojoj dragoj obitelji koja je uvijek bila uz mene. Leluska, Ema, Marijane i Ivane, volim vas! Publikom, vama se klanjam do poda. HVALA SVIMA!!!

Foto: Press – HNK u Osijeku

comment closed