fbpx

Goran Jović: Dokumentarna fotografija je moja strast!

Ekskluzivno…

Ponekad mi se čini da mi se teže prilagoditi u mojoj sredini, kaže nagrađivani fotograf

Goran JovićGoran Jović u ekskluzivnom intervjuu za portal Scena.hr otkriva detalje iz svog zanimljivog života, o humanitarnom radu, nagradama, kako je započela njegova karijera te kako vidi život i ljude kroz svoj fotoobjektiv.

Scena: Po zanimanju ste profesor kineziologije, fotograf i istraživač. Odakle ljubav prema fotografiji?
Šest godina unatrag oko tri sata ujutro dobio sam telefonski poziv ”savršena kišna noć…idemo fotografirati grad”, uvijek sam bio spreman za ludosti i naravno odazvao sam se pozivu. Vratio sam se kući potpuno mokar i odmah nazvao prijatelja i upitao ga: “ koliko love trebam dati za taj tvoj fotoaparat”.

Goran JovićScena: Dokumentarna fotografija je vaša ljubav. Zašto baš dokumentarna fotografija i kako gledate na stvarnost kroz svoj fotoobjektiv?
Uvijek se kaže kako ništa nije slučajno, tako valjda nije bio slučajan ni moj prvi odlazak u Afriku i susret s Masai plemenom. Fascinirala me jednostavnost života koju smo mi zapadnjaci negdje putem izgubili te sam imao želju prenijeti poruku mojim ljudima. Bio sam jako sretan što su moje fotografije bile prepoznate i to me usmjerilo. Stvarnost je opet šira jer postoji svijet lijevo i desno od kadra i teško prikazati potpunu sliku i doživljaj, ali kad to uspijete onda ste zaista uspjeli.

Scena: Bavili ste se i modnom fotografijom možete li nam usporediti rad na modnoj fotografiji i rad na dokumentarnoj fotografiji?
Biti spreman na nepredviđene situacije je nešto čemu vas teren školuje, to je strast dokumentarne fotografije koju jednostavno morate voljeti i živjeti je. Modna fotografija je upravo suprotno od toga, predvidljiva je i upravo onakva kakvu ste ju doživjeli u svojim zamislima.

Goran JovićScena: Opišite nam svoje najdraže mjesto na kojem ste bili ?
Najdraže mjesto? Zapravo ga nemam, postoje najdraži trenuci sa svakog putovanja koje je teško staviti na vagu i reći to je bilo najbolje od najboljeg pa ću onda reći da je najbolji trenutak bio pet minuta odmora na 5 000 metara nadmorske visine u Lo Kraljevstvu. U tom trenutku je misao bila ‘svijet je moj’, a onda se okrenem i vidim koliko sam mali ispod vrha koji ide preko 8 000 metara.

Goran JovićScena: Humanitarac ste, molim vas nešto o tome?
Jednom rečenicom ‘pomozi drugima da bi pomogao sebi’, ne vidim se kao poznati humanitarac, jednostavno me veseli izvući osmijeh kod ljudi.

Scena: Koji je način financiranja vaših putovanja?
U početku sam radio dosta dodatnih poslova kako bi osigurao sebi sredstva za putovanja, slijedile su reportaže za koje su bili zainteresirani časopisi i televizija pa se otvorio prostor i za sponzore koji su mi važni jer svaki sljedeći projekt traži logistiku.

Scena: Dobitnik ste međunarodnih priznanja, biste li mogli izdvojiti svoju najdražu nagradu?
Fremantle Portrait Prize u Australiji 2013. Upravo sam se bio vratio iz Lo Kraljevstva u Kathmandu kad sam dobio e-mail s obavijesti o osvojenom prvom mjestu s portretom Masai dječaka među toliko priznatih fotografa. Pozvao sam svog vodiča koji je bio u tom trenutku moj najbliži prijatelj i nazdravio uz pivo.

Goran JovićScena: Uskoro se pripremate na novo putovanje.
Indonezija, no više od toga ne mogu reći jer volim iznenaditi ljude i sebe.

Scena: Jeste li se našli u opasnim situacijama?
U par navrata u Južnoj Americi, gradovi znaju biti opasni, pokušaji pljački su česti.

Scena: Kako se prilagođavate životu kod kuće kad se vratite s putovanja?
Lijepo je doći kući, prvih par dana provedem uglavnom s obitelji jer mi nedostaju nakon dugog putovanja, a onda nakon par dana se budi želja za odlaskom na put. Ponekad mi se čini da mi se teže prilagoditi u mojoj sredini, ne znam što se to dogodi u mentalnom sklopu kad se otisnem u strane vode.

Foto: Goran Jović