Ekskluzivno…
Iva Leko – nova kolumna lijepe majke
Danas će biti lijep i sunčan dan! To je ono prvo što sam pomislila kad sam kroz rolete prozora u spavaćoj sobi u cik zore vidjela prve zrake sunca. Budim se i vapim za prvom jutarnjom kavom. Kava se još nije ni skuhala, a moji mališani su već budni. Opet! Zadnjih godina uporno se pokušavam probuditi bar 10 minuta prije djece, ali nekako mi to ne polazi za rukom. I ništa, opet po običaju skidam lonac sa štednjaka i krećem raditi doručak, prvo jednom pa drugom. Sljedeći put kad sam pogledala na sat već je bilo 12 sati. Okej, shvaćam, ništa od moje jutarnje kave. Spremam sebe pa njih i idemo iskoristiti sunčan dan. Naravno,
kava u kafiću ne dolazi u obzir uz njih, a mislim da sve mame vrlo dobro razumiju zašto. I na kraju se vraćam doma oko 19 sati i već je prekasno za ispijanje kave. I tako manje više svaki dan. Ova me situacija inspirirala za moju novu kolumnu. Jutarnja kava jedan je od mojih rituala koji će morati pričekati još neko vrijeme da bih mogla kao nekada istinski uživati u njoj. Koliko nam se život s dolaskom malih anđela na svijet promijenio? Nekada zaista nismo ni svjesni jer smo im predani maksimalno, ali kad malo bolje razmislimo od onih sitnih banalnih stvari do onih bitnih životnih, sve se potpuno promijenilo. Ja uvijek volim reći na bolje jer kad pogledate njih, svaki dan taj osmjeh,veselje i sreću koju nam pružaju, ona jednostavno nije mjerljiva s ničime na ovom svijetu. A koliko je zapravo bitno za dobrobit nas i naše okoline da se ipak s vremena na vrijeme posvetimo isključivo sebi? Po mom mišljenju je jako bitno. Kad napunim baterije, nakon što odradim jedan krug biciklom na Jarunu, popijem kavu s prijateljicom ili odem sama do trgovine, već mislim da sam to slobodno vrijeme za tjedan dana ispunila. Mislim da je jako zdravo odvojiti vrijeme za sebe pa makar na sat vremena. No vrlo često tempo života, kompletnog našeg
društva nam to ne dozvoljava. Često se znam uhvatiti kako nazovem mamu i molim ju da dođe bar na kratko i zaista se nakon toga puno bolje osjećam. Sve je na kraju stvar dobre organizacije. Dok pišem kolumnu trenutno se nalazim na depilaciji, u pripremi za more, naravno u zadnji trenutak i cijeli dan mi se u glavi vrti film kako je to izgledalo prije nekih pet godina. Što manja prtljaga, da mi sve frendice stanu u auto, spremljena u pet minuta, a u torbama samo haljinice, štiklice i ulje za plažu. A danas, cijeli jedan dan da razmislim i zapišem što sve ponijeti, zatim odlazak u trgovinu po sve što nam treba i onda jedan cijeli dan za pakiranje. Zaista dobra organizacija zlata vrijedi.
Piše: Iva Leko
Foto: Privatni album