Kolumna: Iva Leko: Pripreme za bebu!
By redakcija On 16 ožu., 2014 At 05:22 PM | Categorized As Iva Leko, Kolumne, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Ekskluzivno…

Ljubav majke i djeteta: Nitko na svijetu ne može tu ljubav opisati i dočarati, toliko je iskrena, neiskvarena i nježna…

Nesanica

Pola pet je, naravno ujutro, aIva Leko ja sam budna, kao i prethodnih par noći u ovo doba. Jednostavno, ne mogu pronaći pozu u kojoj mogu ugodno zaspati. Već sad se budim po prilici svaka dva do tri sata, a to me očito moja beba priprema na vesele dane koji dolaze uskoro s njenim dolaskom u našu malu družinu.
Uvjerena sam da su sve mame, kao i ja negdje daleko u svom sjećanju potisnule neispavanost, iscrpljenost i sve te ‘prekrasne trenutke’ vezane za početak majčinstva. Ja sam to sve taman zaboravila, i napokon počela spavati u komadu do osam sati, a sada me opet sve to čeka ispočetka.
To je trenutno moja najveća muka. Nesanica. Uz to, novi dan nam počinje od sedam sati i od devet sati smo u obližnjem parku. A ja? Ja već u podne padam s nogu.

Mogu li ja to?

Često mi pogled odluta, pa oko sebe tražim mame koje uspješno barataju s dvoje, troje ili čak više djece. Divim im se. Stalno se tješim da sve to dolazi prirodno i spontano, ali već sam se par puta uhvatila kako samu sebe pitam – Kako ću ja to moći?
Isto tako bilo je i s dolaskom moga prvoga sina, ali tada je sve teklo glatko i prirodno, s njegovim osmjehom i zagrljajem sve moje poteškoće pale su ne samo u drugi nego u onaj  zadnji plan. Njegov osmijeh na vagi bio je jednak desecima neprospavanih noći.
Tješim se činjenicom i mišlju koja mi je uvijek u životu i bila vodilja ‘što više posla to bolja organizacija’ ili prevedeno na trenutnu situaciju ‘što više djece, to bolja organizacija’. Zaista, to je ono u što trenutno čvrsto vjerujem.
Inače sam po prirodi pozitivac i trudim se u svakoj situaciji gledati samo onaj pozitivni dio priče. Pa sam tako zaključila da bez obzira koliko god možda i bude u samom startu teško, kasnije će biti znatno lakše. Oni će se igrati, voljeti, bit će jedno drugom podrška, oslonac i sve ono što sam i ja imala u svome bratu. Na kraju krajeva, on će dobiti i najiskrenijeg prijatelja za cijeli život.

Jesmo li spremne na majčinstvo?
Prije nekoliko dana srela sam jednu poznanicu koja me uporno uvjeravala kako ona još nije spremna za ulogu majke, bez obzira na to što je u stalnoj vezi, sa stalnim prihodima i poprilično sređenim životom. Moram priznati kako me navela na razmišljanje da se zapitam – je li ikada ijedna žena bila u punom smislu te riječi spremna na majčinstvo. Mislim da je odgovor negativan. Zapravo zasigurno sam uvjerena da je negativan. Kad nađemo osobu s kojom želimo provesti ostatak života, svi naravno želimo i potomke, ali jednostavno je nemoguće sve ovo predvidjeti i očekivati dok ne osjetiš na vlastitoj koži. Krenuvši od toga da je nekada zaista teško i bolno pa sve do onih  predivnih trenutaka i ljubavi koje nikada ne bismo osjetili osim uz voljeno dijete. Nitko na svijetu ne može tu ljubav opisati i dočarati, toliko iskrena, neiskvarena i nježna…

Djeca su smisao života!
Sve su to slatke čari koje nam majčinstvo pruža. I definitivno su smisao života.
A kako samo mijenja ljude… Na bolje naravno. Ja mogu potvrditi na svom primjeru – od kad imam dijete, puno zdravije razmišljam, razgovaram, sagledam situaciju i naravno zdravije živim. Jako čudno zvuči, ali ponekad mislim da je život s djecom potpuno drugačija sfera života. Oni postaju centar svijeta, a mi padamo u drugi plan. Krenuvši od banalnih svakodnevnih potreba do onih velikih životnih odluka koje donosimo sukladno s njima. Ali sve je to prirodno, čovjek se promijeni, htio on to ili ne, utjecao na to ili ne…. Oni nas samom svojom pojavom potiču da budemo još bolji i daju nam vjetar u leđa što god u životu radili. Oni su smisao našeg postojanja!

Vaša Iva!

Piše: Iva Leko
Foto: Privatni album

comment closed