Kolumna…
Ekskluzivno: Jelena Leko za portal Scena.hr – Drugo lice luksuznog grada
Vozeći rutom od stana do omiljenog Spinneys supermarketa i to ponekad više puta dnevno, svaki put zaustavila bih se na najdužem crvenom svjetlu ikada, a slika koju bih vidjela na tom semaforu nije me mogla ostaviti ravnodušnom. S teškom nevjericom još bih dugo razmišljala o viđenom te razmišljala kako tim ljudima pomoći da bar na trenutak lakše nose svoj križ. Upravo zbog toga i pišem o ovoj temi. Želim da javnost dobije i tu sliku tamne strane i teškog života radnika koji grade Dubai. Pričam ono što sam vidjela i saznala u razgovoru s njima.
Umorno i iscrpljeno lice radnika
Način rada nije ni približno sličan načinu rada u Europi i ostalim razvijenim zemljama. Postoje propisani zakoni o zaštiti radnika, ali ih se poslodavci ne pridržavaju. Tisuće radnika u radnim odijelima na +45 stupnjeva padaju s nogu od rada. Ispod kaciga vidi im se samo umorno lice i tužan iscrpljen pogled. Sve što vide i znaju je rupa koju kopaju, beton i zadaci koje moraju obaviti. Često ne znaju ni ime projekta koji grade. Luksuzni Dubai su izgradili upravo radnici poput ovih koje svaki dan susrećem i još ga uvijek grade. Ti ljudi su većinom Indijci, Pakistanci te mladi radnici iz Bangladeša koje nikada nitko ne spomene i na koje nitko ne obraća pažnju, a najčešće žive u katastrofalnim uvjetima te radničkim kampovima izvan grada. Uvjeti u kojima žive u tim kampovima su jako loši. Po 11 ljudi živi u sobama bez klime i često bez kreveta, pa su primorani spavati i po podu. Za loše uvjete života i rada ne mogu se nikome požaliti. Nemaju drugog izlaza, nego šutjeti i podnositi takav život jer su im putovnice oduzete ulaskom u zemlju. Tako su prisiljeni ostati i raditi kao robovi. Rade od 10 -17 sati dnevno za plaću oko 245 dolara na mjesec, bez osigurane hrane, a veći dio tog novca šalju svojim obiteljima. Zbog užasnih uvjeta života i rada često su bolesni, ali im bolovanje nije plaćeno. A u danu imaju najviše sat vremena odmora.
Kako ostati ravnodušan kao mnogi moćnici i mirno spavati u zlatu?
Mnogi gledaju Dubai kao oazu usred pustinje, središte arapskog svijeta, grad koji je prihvatio zapadni kapitalizam. No iza tog blještavila, luksuza, noćnog života, moderne arhitekture, najboljih automobila na svijetu, skupih hotela i zlata, krije se mnogo toga. Nisam došla u Dubai s ciljem izležavati se po skupim hotelima i ispijati koktele na bazenima. Moj cilj je upoznati kulturu mjesta u kojem se nalazim te sagledati i dobre i loše strane grada te podijeliti s ljudima koji su to voljni čuti od mene. Pravo bogatstvo nije samo u materijalnim dobrima. Nažalost, često je prisutan mentalitet kako su moć i bogatstvo ideal koji svaki čovjek treba postići, ali mislim da je ovim spomenutim radnicima jako malo potrebno za sreću. Njima je sreća prehraniti obitelj i preživjeti. Kako nakon svega ne pomisliti na njih i okrenuti im glavu? Kako ostati ravnodušan kao mnogi moćnici i mirno spavati u zlatu?
Piše: Jelena Leko
Foto: Jelena Leko priv. album