Ekskluzivno…
Sodoma, Gomora, oganj, sumpor, Lot i Tanja
Prema Bibliji, drevni gradovi Sodoma i Gomora davno su izbrisani s lica Zemlje. Stanovnike, izopačene perverznjake, Bog je odlučio uništiti sumporom i ognjem, ali ne prije nego spasi jedinog poštenog među njima, dobrog Lota pa je poslao anđele da ga upozore. A kad tamo hrpa macho perverznjaka odlučila da bi bilo zgodno silovati njegove anđele. I tko zna kakvih bi se tu sodomija izdešavalo da nije bilo dobrog Lota, koji je to spriječio, da nije bilo anđela koji su oslijepili perverzne homiće, kako drugačije nazvati frajere koji žele silovati anđele ako znamo da su anđeli, prema Bibliji, bili muškarci pošto žene nisu imale dušu – duša nam je, zamislite, priznata teku 16. stoljeću na koncilu u Trentu i to s većinom od tri glasa.
Moja frendica svingerica
Tanju, sigurno je, Bog tada ne bi poštedio. Jer je perverzna – voli seks, žene i muškarce! Srećom pa se rodila u ne tako dalekoj prošlosti, a kako se On u međuvremenu nagledao puno većih zala, odlučio je, bit će, da seks i nije najgore zlo.
Upoznala sam je prije nešto manje od tri godine, brzo nakon doseljenja u Pariz. Srele smo se na ulici, obje s kolicima i podočnjacima u potrazi za mirom kojeg jedino nađeš na grbavim trotoarima na kojima se kolica taman toliko ljuljuškaju koliko je potrebno da beba zaspi. Tako smo nekako i započele komunikaciju – pričom o djeci. Znate ono: moja ne spava, njenom rastu zubi, kakica mu je žuta i slične ‘idilične’ anegdote iz života majki. Kad negdje tamo između kakice i gulaša koji joj je jučer baš fino uspio, Tanja ispali:
– Jesi bila u Les Chandelles?
– Ne – odgovorim i upitam je: ‘Što je to?’
– O pa Mici – postala je Tanja prisnija i nastavi: “Dragi te mora odvest u Les Chandelles! To je kultno mjesto. To ti je najpoznatiji svingerski klub u gradu.”
Taman kad sam pomislila kako sam se svega nagledala i naslušala, eto ti tema o kojoj sam čula samo u filmovima (sjećamo se “Eyes wide shut” s Tome Cruiseom i Nicole Kidman). Zanimljiva tema za nekog tko je friško stigao iz zemlje u kojoj je to Tabu tema (s velikim T), iz konzervativne zemlje u kojoj se ponosno kunu u obitelj bez ikakvih odstupanja od njenog idealnog modela: tata, mama, braco i seka! Čak i to što mama dovede nekog stričeka u tatin krevet dok je ovaj na putu te što tata ponosno prošeće mladu ljubavnicu gradom dok ga mama čeka s punjenim paprikama u toplini njihovog idealnog doma, sve to ne može pokvariti sliku te idealne obitelji! Jer, nakon što se photoshopom obrisu teta ljubavnica, striček iz maminog kreveta, dječje suze kad shvate da ih tata napušta zbog susjede s trećeg kata, zaista preostane ona idilična slika s koje mama, tata, braco i seka kliču: “U ime obitelji!”!
Život bez photoshopa
Photoshop, recimo, Tanji ne treba. Ona nikog ni ne uvjerava da je idealna. Žena živi svoj život onako kako joj to paše i u zemlji koja joj to dopušta. Ne samo da dopušta, već nudi niz mjesta koja joj pružaju užitak svinganja! Jer Tanja i Philippe, njen suprug, to vole. Štoviše, kunu se da im je to poboljšalo seksualni pa čak i emotivni život!
Premda se često svingerski partiji organiziraju privatno, Pariz nudi mnogo javnih mjesta na kojima možete udovoljiti svojim seksualnim fantazijama jer se tematika tijekom tjedna mijenja: od gang bang ili sado mazo večeri, večeri za amatere u koje ih iskusniji svingeri uvode u ovaj neotkriven svijet, fetiš večeri, večeri pokera u skidanje i sve što tome slijedi… Klijenti su uglavnom parovi, često bračni parovi, koji ovdje u stvarnost pretvaraju zajedničke seksualne fantazije. Dress code: elegancija! Nema šanse da uđete u trapericama. Često je obvezan minjak za žene, a za muškarce odijelo. Ne kužim baš taj strogi dress code kad je poanta večeri skinuti se, ali eto, važna informacija za sve zainteresirane jer ne isplati se doći do Pariza u potrazi za ‘poštenim’ gang bangom pa da vas s vrata pošalju nazad napaljene, a nezadovoljene!
Pored Tanjinog omiljenog Les Chandellesa, koji i među boljim poznavateljima ove scene drži prvo mjesto u pariškoj ponudi svingerskih adresa (les addresses du libertinage), tu su još: Le Full Moon, Le Mask, Overside, Le 2 plus 2 te mnoga druga mjesta koja će svojom erotičnom atmosferom potaknuti već uzavrelu želju da se rasplešete na podiju kluba!
Ako vam nije do toga da vas skidaju, pipkaju i uvlače u strane vam hedonističke užitke, a znatiželjni ste da vidite kakav je to život seksualnih ekshibicionista, možete svratiti samo na večeru ili piće i škicati parove koji svingaju. Doduše, riskirate da vas ne ušpijaju pohotni parovi i ne otrljaju se o vas, nimalo suptilno vam dajući do znanja da bi se s vama kresnuli!
Upravo to se dogodilo Tanjinoj frendici Lindi! Jednom je iz znatiželje odlučila praviti društvo Tanji i Philippeu u Les Chandellesu. Iznenadila se vidjevši elegantnu klijentelu koja ugodno čavrlja uz večeru i ničim ne ostavlja dojam da će za koji sat biti gola i međusobno isprepletenih udova. Nakon večere je sjela za bar da popije piće. U životu nije pomislila da će se na šanku desiti njezin trenutak spoznaje. Osjetivši da je u očima svingerskog para, koji joj se mazno približavao, postala potencijalna seksualna poslastica, Lindu je oprao val vrućine i ideja da im se priključi više joj i nije djelovala tako strana.
“Ja… Ja sam tu samo na piću!“, nespretno se izvlačila Linda. Činilo joj se da govori nešto što govore svi svingerski početnici, a što zapravo, još više napali pohotne predatore. Dok se dvojac ljubio trljajući se o njeno bedro, uzbuđenje u njoj je sve više raslo. Na kraju se ‘predala’. Tada je shvatila da je ona njezina znatiželja zapravo bila želja za takvim iskustvom koja je u njoj tinjala već neko vrijeme i da se ovdje nije slučajno zatekla, tek kao Tanjina pratnja, u što je sama sebe uvjeravala. Ne znam je li u međuvremenu Linda postala profi svingerica ili joj je to bilo jedino iskustvo, ali joj čestitam na slobodi koju si je priuštila, a koju je dugo potiho priželjkivala!
Luca u zemlji čudesa…
Znatiželja je dovela i mog poznanika Lucu na privatan svingerski party u jedan francuski dvorac. Tamo se našlo puno poznatih lica iz francuskog javnog, naročito političkog, života. Scena iz filma: muškarci u skupim smokinzima, žene u toaletama, raskošni ambijent dvorca ispunjen svijećama i prostranim stolovima. Gosti su imali rezervirana mjesta i uglavnom su bili s ekipom koju nisu poznavali od ranije. Tako su Lucu i njegovog frenda Pierrea smjestili za stol domaćina.
Luca je bio razočaran jer je vrijeme odmicalo, a ljudi su i dalje samo pristojno sjedili i, uz neobavezan razgovor, uživali u vrhunskoj hrani i vinu, kad (klišea li) za vrijeme deserta, svijetla su se ‘stišala’, domaćin je ustao, rukom naredio supruzi da učini isto, odveo je do kamina koji je dominirao salom, razderao joj skupocjenu toaletu, uzeo bič i teatralno uzviknuo: “Počasni goste Luca, pozivam Vas da otvorite ovaj bal!“
Luca se uzmeškoljio. Zabezeknuto je buljio u suprugu ovog uglednog francuskog građanina, kako raskoračenih, golih nogu, razodjenuta u minijaturni korzet, stoji leđima okrenuta gostima i nikako mu nije išlo u glavu kako bi to on s njom trebao započeti bal! Uočivši da bi njegovo nesnalaženje moglo upropastiti uzbudljivu predstavu u njegovoj vlastitoj režiji, domaćin poštedi Lucu muke i bičem raspali suprugu po guzi glasno uzviknuvši: “Neka bal započne!“
Nakon toga, prema Lucinom svjedočenju, krenuo je show koji bi posramio i najperverznije sodomiste. Iskrižalo se tu političara, sportaša, njihovih žena, anonimnih i javnih! Ako mu je vjerovati, vratio se kući ne iskusivši čar svinganja! Tvrdi da mu je želja za seksom pala onog trenutka kad je javno trebao pljesnuti suprugu domaćina po guzi, em zato što mu se njena guza nije učinila primamljivom ni da ju pljusne, a kamo li išta drugo, em zato što nije čovjek od javnih nastupa.
U strahu od vlastite perverzije
Da sam se kojim slučajem našla na Lucinom mjestu, i ja bih, kao Luca, napustila zabavu zbunjena, ali bogatija za iskustvo pasivnog promatrača razuzdanih svingera. Vjerojatno ne bih, poput Linde, našla oslobođenje u tom impresivnom dvorcu jer me svinganje ne privlači. Ni potiho. Ne vidim ništa erotično u tome da me napaljeni mužjaci prebacuju iz ruke u ruku i s uda na ud, no istovremeno ne osuđujem one koji u tome uživaju! Neka žive svoju seksualnu slobodu dok god njome nikome ne nanose štetu, osim eventualno pokojoj razderanoj dizajnerskoj haljini!
Ne osuđujem ni one koji ih ne razumiju jer ljudi su takvi, skloni nerazumijevanju različitog. Zato ih ne osuđujem, ali ih žalim. Žalim ih jer su svakog drugačijeg od njih samih skloni etiketirati kao nenormalnog i nemoralnog, osuditi ga i, još gore, presuditi mu: spaliti na lomači, kamenovati, ugušiti plinom, referendumom zabraniti prava. Da, stvarno ih žalim jer su zaboravili da je Onaj u kojeg se pri tom kunu jedini koji može osuditi i baciti oganj po grešnicima.
Najviše ipak žalim obmanjenu djecu onih koji glasno skandiraju parolu ‘u ime obitelji’ dok istovremeno upravo tu djecu, njihove osjećaje i sreću, jeftino prodaju po tuđim krevetima i hotelskim sobama. Baš takvi će, kakve li ironije, najglasnije osuditi homoseksualce, lezbijke ili svingere! Jer glasni moraju biti. Jedino tako mogu nadglasati vlastiti strah od onog što je najperverznije u njihovom životu, a to su upravo oni sami!
Piše: Jelena Orešković
Foto: Privatni album
