fbpx

Nešto drugačije: Glumica dala intervju kao konobarica Veronika iz Crne kuće!

veronika intervjuFantastičan mjuzikl ‘Crna kuća’ (Prežigalo/Hajsek) zatvorio je Osječko ljeto kulture. Osim vještica, svojim dekolteom, brzom jeziku u mjuziklu se istaknula konobarica Veronika koju glumi Vesna Ravenšćak. Glumica se ekskluzivno za čitatelje portala Scena.hr uvukla u pretijesni kostim svoje uloge i otkrila nam je sve o kaptolskoj konobarici. Razgovor s konobaricom Veronikom iz mjuzikla ‘Crna kuća’, koji razbija sve predrasude, bio je i više nego šaren, zanimljiv i duhovit. A Scena.hr na ovaj način pokušala vam je dočarati kako je glumica Vesna Ravenšćak doživjela svoju ulogu konobarice Veronike. No sad vas puštamo da uživate u ovom jedinstvenom intervjuu.

Scena: Konobarica ste, recite nam kako vam je raditi u ‘Crnoj kući’?
Joooj, ja sam tak sva nekak uzbuđena i sluđena pa k’o bi rekel da bu Veronika, kaptolska konobarica, postala poznata faca. Da bum na tom kompjutoru izašla kakti carica Marija Terezija, a čujte draga ja vam ne delam v crnoj hiži! ‘Crna kuća’ je naš naguzikul koji mi predstavljamo naciji! Ja delam u bertiji ‘Kod patera’. To vam je jedna jedina pozamašna bertija na Kaptolu. Onak s drvenim stolovima i stolcima sve kak se šika. I šank joj je drveni, a dobro je meni tam. Moja je mama navek govorila kad nemreš nikam drugam, budi tam gde jesi…

Scena: Ljuti li vas netko?
Mene da bi netko ljutil? Joj dete drago baš si me sad nasmijala. Ne usude se oni mene pehati, ja sam kak zmaj… rigam vatru (zaozbiljno vam velim, žgaravica me tak ždere da je to za ponoreti…) Kad ih pogledam ispod obrve, a preko brka i potfrknem rukave svi začkome i pretvaraju se u anđele nebeske!

Scena: Kako se gosti odnose prema vama?
Kakti prema psihijatru… Furt moram slušati nečije probleme. Te je ovoga žena ostavila, te je ovomu coprnica potukla ljetinu, te je ovaj obolel, te je onaj zaključil da se zemlja oko sunca okreće. Kad si malo bolje razmislim, počela bum ja naplaćivati ta svoja vuha kaj svakakve bedastoće po cele dane slušaju!

Scena: A napojnice…?
Kak ne! Direktno u dekolte! Moj je dekolte nadaleko poznat! Ne samo na Kaptolu, nego i na Griču!

veronika intervju 3Scena: Što biste izdvojili kao poseban događaj, a što vam je bilo nezgodno?
Poseban mi je događaj bil kad sam srela izvjesnog Igora na Kaptolu pred ‘Komedijom’ (ta vam se zgrada onak općenarodno zove teatar ako me razmete)!… I kad me je onako izokola priupital, jel bih ja bila tak dobra pa pustila njega i njegovu družinu (to su vam sve sami probisvijeti, komedijaši kaj tancaju i popevaju i sebi i drugima) u Paterovu krčmu jer bi oni tam šteli predstavljati nekakav naguzikul. Bila sam na sto muka. Nisam pojma imala kaj to je naguzikul pa mi je bilo dost nezgodno pustiti tu čeljad u krčmu jer pojma nisam imala kaj me čeka, a i znate kakvi su glumci. A ja sem ipak jedna poštena i fajn ženska pa mi nekak ni išlo u račun da me olajavaju uokolo po Kaptolu kak se s probisvjetima družim! Na koncu se ispostavilo da je naguzikul jedna, ajmo reći, priredba u kojoj se tanca i popevle, a ja jako volim tancati i popevati pa sam rekla spomenutom Igoru da njegova družba može izvoditi svoje pjesme i plesove u mojoj krčmi, ali samo ako i ja mogu nastupati i tak sam postala i ja probisvijet. Tancam i popevam u naguzikulu ‘Crna kuća’! Onak u fušu, ako me razmete!

Scena: Je li konobarici ikad pukla čarapa na poslu?
Kak da ne? Pa to je svakodnevna pojava. Netko te uštipne sim, netko tam, a te čarape s placa su tak jeftine da su rupičaste već kad ih kupiš! Onak cele su na sitne rupice! Viš, sad si baš nekaj razmišljam.. možda da ja to lepo isfuram kao modu?? Rupičaste čarape!

Scena: Kako se konobarica najčešće osjeća?
Najčešće su mi noge natečene od tolikoga tancanja i hopsanja i hodanja i sve to u štiklama.

Scena: A štima li sve u kasi?
Kaj vam je to kasi?? Ahaaaa mislite na blagajnu? Nemamo vam mi tu kutiju. To je buduće vreme. A nofci u mome žepu štimaju kak švicarska vurica. Nikad mi ni lipe nije usfalilo!

Scena: Kako konobarica doživljava ‘Crnu kuću’?
Kao crnu kuću! Ona vam je zaistač ofarbana u crno. To je onaj vrag biskup hudi naredil tak da našemu biskupu stjepanu ofarbaju hižu u crno. Ta vam je hiža skroz onak neugodna na prvi pogled i na drugi.. Onak je, kak da vam velim? Crna!

neka bace nas u crnoScena: Kako izgleda jedan dan vaš dan?
Mislite u naguzikulu? Pa ovak. Dojdem na posel u krčmu ‘Kod patera” pa malo poslužujem pa malo vičem (to vam je za zagrijavanje glasa, ak me razmete), pa si malo gverca popijem. E onda dojde vreme da se idem kovrčati i nabaciti malo bijelila i rumenila i na ćube si isto denem crveno. Kad se tak uredim, onda nam počinju dolaziti gosti. Tak bude ih oko tisuću i onda mi njima predstavljamo naguzikul koji se zove ‘Crna kuća’. I tak mi predstavljamo cirka oko 2 i pol vure i onda si opet svi skup spijemo još koji gverc.

Scena: Opišite neku svoju histeričnu situaciju?
A joooj… bolje da se ni ne setim toga. Mene vam je Pater, a to vam dođe moj gazda, jednom tak jako naljutil jer se fest napil i onda mi je gazil po nogama i furt mi je bil na putu. Ja levo on levo, ja desno on desno ja na stol on pod stol, ja pod stol, on pod stol, ja sam vam skroz na skroz ponorela. I to tak da sam jednostavno začkomila, ali ne zato kaj sam ja to tak htela. Neee, nego glas nije htel iz mene van i onda su me pelali doktoru pa je taj jadnik nekak izvukel glas iz mene nakon 2 dana..

Scena: Štipkanja za guzu i nemoralne ponude…?

Ah, to vam ja svaki dan doživim i proživim. A kaj mogu? Vele da imam baš okruglu guzu za štipanje!

Scena: Modni stil konbarice?
Pa kaj ja znam… Onak nekak renesansno, ak me razmete! Samo s malo kraćom suknjom!

Scena: Koji vam je bio najdirljiviji trenutak?
Meni vam je kraj prvog dijela naguzikula najdirljiviji. Više je razloga za to. Prvo mi vam tak zdušno pjevamo tu pjesmu koja se zove ‘naš dom’ da nam brkovi podrhtavaju. I tak razbacamo sve po bertiji da je to čudo jedno. Onak smo si baš ekipa pa me to nekak tak razgali. A drugi je razlog taj kaj je konačno pauza pa si mogu spiti koji gverc da dojdem k sebi od svih tih napora!

Scena: Hoćete li ići na odmor?
Je, možda skoknem do Griča sad kad su ukinuli vizni režim.Čujem da je tam čist zgodno i zabavno. Možda si i garderobu obnovim tam kod njihovih obrtnika. Ovisi koliko buju poreza ubirali na meni sirotoj kaptolčanki!! Više od 22 posto im ne dam!

Scena: Vaš nedostižan san?
Da vam onak po istini velim moj san je da svi skup prestanu već jedanput piti na veresiju! I to nedostižan san! Nitko nema novfce, a svi bi lokali. Onda kad ja podviknem da to nemre tak svi se nadure kak mrki orlovi! Spuste poglede i gledaju u prazno u jednu točku na drvenome stolu kak da je sav život iz njih iscuril. I kaj ću ja jadna onda kad sam velikog srca, popustim! I dam im piti na veresiju i onda ih moram ganjati i proganjati danima i mjesecima da mi plate ono kaj su popili, ali dobri su to dečki. Uvek oni plate ili onak, kak bi se reklo, u naturi ili z nofcima! A kaj ćete, morate biti tolerantni, teška su vremena stigla, svi teško žive pa kak da im onda ja i to malo veselja zemem i da im ne dam piti na veresiju?!

Redatelj prvog hrvatskog mjuzikla je Igor Barberić, dramaturg Igor Weidlich, a produkcija B Glad.

Foto: Stefano Fiorentin