fbpx

Nikolina Pinko – pogled iza scene lijepe sopranistice!

Intervju…

Otkrivanje čarobnog svijeta opere

Nikolina PinkoOpera priča i o ljudskoj svakodnevici, sudbini, obitelji i ljubavi, govori sopranistica. Nikolina Pinko u ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr otkrila je zašto se zaljubila u operu, kako izgledaju njezini nastupi, ispričala je poneku anegdotu s pozornice, a saznali smo i od koga je naslijedila divan glas.

Scena: Kad ste se zaljubili u operu?
Zbog ovog pitanja sam morala odmah na početku našeg intervjua dobro razmisliti. Pričali su mi da sam kao mala prije pjevala nego govorila, cupkala i plesala pridržavajući se na kuhinjskoj klupici, prije nego hodala. Moji roditelji, koji su uvijek pažljivo osluškivali želje svoje djece, kupili su mi igračke instrumente i kako sam pokazala veliku zainteresiranost, a sami nisu dolazili iz umjetničkog svijeta, iako su veliki ljubitelji glazbe, odveli su me prijateljima. Zlatko Capan me uveo u magični svijet nota i zaintrigirao svojom predivnom svirkom, umjetnošću da transponira gotovo sve što ga se traži na licu mjesta. Do danas mi postaje misterij ta njegova nevjerojatna sposobnost. Zanimljivo je da je za prvi naš sat odabrao da me otprati dok pjevam tada u ratno vrijeme ponovno popularnu ‘Lili Marlen’ i tu snimku još čuvam kod kuće u sjećanje na njega. Kao da je znao da moj put ipak neće biti klavir kojeg sam dugo godina učila i usavršavala. Na pianinu obitelji Capan sam i svirala prve četveroručne izvatke partiture Don Giovannija, obrade poznatih arija za klavir solo i sl.
Kasnije sam počela svirati pa i voditi župni zbor u kapeli Sv. Ane do moje obiteljske kuće te otkrivati čari akustike, na koji način koristiti glas da bude čujniji i ugodniji te se diviti prvim učincima muzikoterapije koje sam uočavala kod ljudi s kojima sam pjevala, ali i kod onih koji su slušali.
Ljudi iz glazbenih krugova su me poticali na pjevanje i uz podršku obitelji, krenula sam na prve satove te otkrivanje svijeta opere.

Scena: Gdje nastupate te nam ispričajte kako izgledaju pripreme za nastup?
S vremenom i radom se može mnogo toga postići, tako sam i ja kao mlada osoba veoma sretna što imam priliku nastupati u prekrasnim akustičnim prostorima s nekim od naših najboljih orkestara, kazališnim kućama, ali i otkrivati kako taj isti glazbeni svijet funkcionira u inozemstvu. Osim sjajnih opernih predstava s kazališnim orkestrima (Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Rijeci i Osijeku) i lijepih koncerata s našom Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovački simfonijskim orkestrom te mnogim drugima. Dosad sam imala prilike i nastupati sa Philadelphia Symphony Orchestra kao solistica na turneji u Kini koja je trajala čak mjesec dana, potom s orkestrom Baradello Teatra Sociale u Comu s kojim i ove godine imam novogodišnji koncert u izravnom prijenosu na talijanskoj televiziji itd.
Nikolina PinkoVolim nastupati i u projektima komornog karaktera sa ansamblima, kolegama pijanistima kao duo muzicirati lied, odnosno popijevku (moja vječna ljubav spram klavira), a veoma sam naklonjena pjevati i sakralnu glazbu.
Pripreme su dugotrajne i potreban je neprestan rad na sebi. Kako se tijelo i duh mijenjaju, mijenja se i glas koji je odraz našeg bića. Međutim, pjevač sebe ne može objektivno čuti jer do nas zvuk koji proizvodimo dolazi i preko naših kostiju i mišića, a ne samo ušiju. Zato nam je potreban stalno nadgledanje i usmjeravanje vokalnog pedagoga, korepetitora, dirigenta, a važno je i slušati snimke te s mudrom dozom samokritike znati se korigirati, ali i osluškivati i osjet vlastitog tijela koje nam možda najviše od sveg pomaže osjetiti što je našem glasu prirodno i prema tome najugodnije. Kao i u sportu, potreban je neprekidan trening i disciplina kako bi naši mišići bili u formi, kako bi tijelo u potrebnom trenutku samo znalo reagirati. Ako glumiš na sceni ne ostaje ti mnogo vremena za razmišljanje o tehničkim pojedinostima ili o izgovoru već mnogo stvari moraju biti uvježbane, poneke čak automatske. Naravno, disciplina se odnosi i na način postupanja sa svojim tijelom i duhom. Sa tjelesne strane osim zdrave prehrane, neke vrste tjelovježbe (gibljivost na sceni je naročito nužna kod modernih režija), mnogo vježbanja, ali i odmora glasa, potrebno je i dovoljno sna. S druge strane, potrebna je i duhovnost; velika podrška obitelji, mir duše, poznavanje samog sebe, neprestan rad na sebi, samokontrola jer je posao zahtjevan kao i svaki na mnogo načina te nas ‘osuđuje’ ili blagoslivlja stalnim učenjem. Osobno smatram i da je potrebno održati čisto srce jer smo ogoljeni kad stanemo pred publiku i htjeli to ili ne, kao medij kroz koji dopire glazba, prenosimo publici sadržaj naše duše. Ako je ona čista, baš kao i kroz prozor, kroz nju možemo zaviriti u divne pejzaže srca kao i propustiti kroz nju svjetlost da obasja sve oko nas. Iako zvuči poetično, utjecaj glazbe i njenih frekvencija je znanstveno sve zanimljiviji i iznenađuju nas nova intenzivna istraživanja muzikoterapije.

Scena: Imate li neki ritual prije nastupa?
Ritual je biti spremna, koncentrirana, odmorna, upjevana i izaći pred publiku s radošću.

Scena: Što je najzanimljivije u operi – glas, priča, pozornica, atmosfera…?
Nikolina PinkoSve! Dodala bih još i kostimi, ali prije svega glazba i tekst u kojima je skriveno mnogo više značenja i zanimljivosti nego što se na prvi pogled čini. Opera je kompleksna i progovarala je neizravno o političkim problemima vremena u kojem je nastajala (sjetimo se samo Verdija i njegovog političkog aktivizma), društvenom poretku (kao jedan od stotina sjajnih primjera možemo spomenuti Mozartovu proslavljenu operu ‘Don Giovanni’) ili kritizira društvo kao takvo i njegove nesavršenosti. Međutim, opera priča i o ljudskoj svakodnevici, sudbini i onim najvažnijim, obitelji i ljubavi. Ako se dovoljno potrudimo pripremiti za dolazak na predstavu jer znati sadržaj opere nije dovoljno i potrebno je imati uvid u pozadinu nastanka, možemo se opasno zaraziti prelijepom ‘operomanijom’ i taj svijet osim što nas zabavlja, može nam pomoći u pronalaženju inspiracije pa čak i u pronalasku odgovora za svoja životna pitanja.

Scena: Koliko vježbate na dan, koliko ste vježbali u mladosti?
Kažu da pjevač mora štedjeti glas i ne pretjerivati s vježbanjem. Naglašavaju i važnost odmora, umjerenost u svemu. Sa svime se slažem, ali osobno sam se uvjerila da kod mene osobno funkcionira da čim više pjevam i radim, u boljoj sam formi, a ujedno i sretnija i zadovoljnija sobom. U životu nisam birala lagan put i sve što sam dosad postigla, dosegnula sam malo-pomalo, uz puno truda, postojanosti i upornosti. Sada više vježbam nego ikada i moj dan je ispunjen radom, moglo bi se reći da glazbu živim 24 sata dnevno.

Scena: Ispričajte nam neku zgodnu anegdotu s nastupa?
Hm, toliko ih je! Možda ‘najgore’ i je bilo u Dubrovniku, ali na opće veselje publike. Nastupala sam u ulozi Fiordiligi ‘Così fan tutte’ W. A. Mozarta za koju sam kasnije dobila Nagradu hrvatskog glumišta 2013. Opera je bila izvedena u krasnom prostoru na otvorenom, a u trećem činu kolegica i ja imamo duet tijekom kojeg je bilo zamišljeno da se presvlačimo na sceni zaklonjene ručnicima uz pomoć kolegica iz zbora. Naravno kako to već biva, vjetar je počeo puhati točno u momentu kad je naš duet krenuo…Srećom imale smo barem hlačice boje kože na sebi. Uf!

Scena: Od koga ste naslijedili lijepi glas?
Kažu na baku Klaru i pradjeda Josipa. Baka oduvijek pjeva svojim životinjama dok brine za njih, a pradjed je uvijek jahao na bijelom konju kroz mjesto i pjevao. Naravno, prabaka nije mogla ostati ravnodušna.

Scena: Što radite kad ne radite?
Uživam u obitelji, kuham, šećem prirodom i čitam.

Scena: Kako se rješavate stresa?
Pričam s dragim ljudima i obično se uvjerim da se bezrazložno brinem pa stres prođe. A ako nisu u blizini, zastanem i promotrim prirodu, pomolim se zahvalno za sve lijepo u mom životu ili jednostavno pojedem čokoladu.

Scena: Što vam je najvažnije u životu?
Definitivno moja obitelj (imala sam najljepše djetinjstvo) koja se povećala s mojim zaručnikom. Imam potrebu da su ljudi koje volim uvijek uz mene. Oni me ispunjavaju entuzijazmom i djeluju na mene veoma pozitivno. Potom glazba koja je sve u svemu. Glazba nema definiciju jer ju svako od nas doživljava i definira na sebi svojstven način. Zato i jest nešto nezamjenjivo i posebno.

Scena: Imate li neku želju?
Naravno, mnogo njih. Bilo bi otrcano reći mir u svijetu, ali ja zaista vjerujem u dobro u ljudima i možda najviše od svega želim vjerovati da ovaj svijet kreće u dobrom smjeru. Moje osobne želje uvijek su vezane uz dobro mojih najdražih jer ako su oni sretni, tek tada i ja istinski mogu biti sretna. Što se posla tiče, ima toliko divnih stvari koje želim još naučiti, a kako zaista volim glazbu, upijam kao spužva i spremna sam za rad. Važno mi je samo da pjevam odnosno radim svoj posao.

Scena: Što biste još voljeli ostvariti u karijeri?
Nikolina PinkoUočavam da dobivam novu kvalitetu glasa, nove boje, sada potpuno vladam njime. Baš sam nedavno pjevala u prekrasnoj Palazzo di Wagner u Veneciji, to je jedna od najpoznatijih svjetskih dvorana u kojima se izvode recitali, pjevala sam Straussove pjesme. Uživala sam pjevajući, iskreno prepuštena glazbi osjećajući da sam jedno s publikom, kao medij glazbe i bilo je divno. Teško je riječima opisati uzvišen muzički doživljaj.
Mnogo je skladbi, cijelih opera koje maštam izvoditi zajedno sa sjajnim glazbenicima, ali najveća mi je želja ostati vjerna sebi u glazbenom izričaju jer upravo ‘ono nešto’ što svatko od nas ima i različitosti karizme daju čar glazbi i osvaja. U isto vrijeme svaku ulogu pjevati njezinim glasom, dočarati lik u operi je cilj. Dosad sam nastupila i izradila deset većih uloga, trenutno se naročito dobro osjećam  u Mozartovoj glazbi i Pucciniju, ali toliko je još divne glazbe i uživam istražujući…

Scena: Nastupali ste u inozemstvu, pa malo o tome?
Bilo je mnogo nezaboravnih iskustava: Cipar, Kanarski otoci, Francuska, Njemačka, Austrija, Švedska, Španjolska, Kini itd. Uvijek posebno uživam u nastupima u Italiji i već se sada unaprijed veselim novogodišnjem koncertu opernih arija s orkestrom u Comu (Lago di Como) koji je u izravnom prijenosu na njihovoj televiziji. Kako sam prije dvije godine već imala ovu čast, moram dobro razmisliti o novim odjevnim kombinacijama. Slatke ženske brige.
Ali pjevati za svoju publiku u Hrvatskoj, to je uvijek najljepši doživljaj, ali i izazov.

Scena: Što je još važno reći za opernu scenu?
Neizostavno je reći da je opera zaista postala dostupna svima (cijene karata su svakako mnogo povoljnije) i to je izravna pozivnica da ljudi dođu u kazalište i dopuste da im uljepša život. Zaista je potrebno dati djeci glazbeno obrazovanje – ne nužno zbog karijere, već radi općeg razvoja.
Zbog istinskih emocija koje umjetnici daju svojoj publici u nastupu u živo, ljudi uvijek radije biraju koncerte odnosno predstave. Tu su i prijenosi uživo i sjajne ekranizacije i upravo zato se opera vratila u velikom stilu kao jedna od najpopularnijih umjetnosti. Kazališta i koncertne dvorane su pune i to nešto govori. Na umjetnicima je odgovornost da tako bude i u budućnosti, da zaintrigiraju, prenesu poruku, a ljudi svih sfera društva bez obzira na znanje o glazbi, uvijek će prepoznati iskrenu emociju.

Foto: Press, Privatni album