fbpx

Humano lice Vanje Mamić!

Vanja Mamic

Donosimo vam drugi dio razgovora s poduzetnicom Vanjom Mamić.

Scena: Je li vam konjički sport pomogao u teškim razdobljima? I na koji način?

Konji su moj život i najveća strast od malih nogu. Oni su moj mir, moja radost. Svaki, ali svaki dan kad nisam na putu i kad mi obaveze dozvole, s radošću idem na trening.

Scena: Jeste li ikad pali s konja i ozlijedili se? Vaš trener vam je velika podrška u tom sportu…

Naravno da sam pala, ma letjela, ne samo pala! No odmah sam se ustala i nastavila dalje. Taj sport je po statistikama najopasniji sport na svijetu. I čim sjedneš na konja, moraš znati da se nešto može dogoditi. Nije to balet niti pecanje. To je jak adrenalin, zato i jesam tamo svaki dan pod budnim okom mog trenera Renata Levanića. On je moja podrška. Strog je kao trener, ali zato svi imamo veliki ‘respekt’ prema njemu jer znamo da bi nam svima dao srce i da brine za sve nas. On je moja desna ruka i najbliža osoba, ne samo na treningu nego i u životu.

Scena: Osim što trenirate, idete i na turnire, a često i pomažete drugima. Nedavno ste spasili i jednog konja? Može li reći više o tome?

Da, ja sam u preponskom sportu i idem na neke turnire. To je u potpunosti moj svijet. Volim tu atmosferu turnira, manje je bitan ishod. Borbena sam u svemu pa tako i tome. I ljuta sam na sebe kad nešto ‘zeznem’. A što se tiče pomoći, uvijek pomognem kad mogu, ali ne volim previše o tome pričati. No jako sam sretna kad vidim da je moja donacija ili potpora nekome pomogla.

Scena: Angažirani ste i u terapijskom jahanju, koliko to pomaže i na koji način?

Zasad pomažem donacijama jer nemam puno vremena da se tome više posvetim, ali radim i na tome.

Scena: Izuzetno volite životinje, pomažete azilu Dumovec, kako je došlo do suradnje?

O daaaaa! Dumovec mi je jako bitan kao i ja njima. To je obostrana sreća u našoj suradnji. Mislim da su te životinje najiskrenija bića na svijetu. Puno je toga lažnog oko nas pa kad vidim one iskrene poglede tih malenih i nemoćnih životinjica iza rešetaka, srce mi se para. Pomažem im na sve načine. I uvijek ću pomagati jer to što je nama pružio maleni Bono, psić kojeg smo usvojili upravo iz Dumovca je nešto najiskrenije i najdivnije što čovjek može osjetiti i doživjeti.  Meni je najljepši osjećaj kad vidim sreću u tim životinjicama, a znam da sam ja na bilo koji način sudjelovala u svemu tome. Problemi se rješavaju, psići se udomljuju i ja bih zaista svima preporučila da prvo svrate tamo kad se odluče za kućnog ljubimca. Jer tu ljubav i toplinu, koju ćete dobiti od tih psića, nećete nigdje pronaći. Oni su zahvalni dok ih samo i pogledate. Jao, luda sam za njima!

Scena: Na Dreft Fashion Weeku nosili ste kreaciju Kristine Burje noseći štene iz azila Dumovec?

Pristala sam na tu varijantu prošetati pistom. Samo radi njih sam to napravila. Inače me nitko nikada ne bi dobio na taj ‘defile’…

Scena:  Zašto volite njezine kreacije?  Zbog ležernog stila?

Kristina i ja surađujemo od njezinih samih početaka. Vrlo je konstruktivna, maštovita i jednostavna. Takve su i kreacije. Kad mi zatreba neka haljina ili recimo kožne hlače, majica, samo okrenem njezin broj i imam sve što mi treba. Puno toga smo zajedno kreirale, čak i u mojoj garderobi na hipodromu su nastajale najbolje kreacije njezinih haljina… hahaha

Scena: I za kraj, gotovo uvijek ste dobre volje i puni energije. Odakle taj optimizam i na koga ste tako vesela žena?

Puno ljudi mi kaže da zračim optimizmom. Uvijek sam dobre volje i uvijek spremna na ‘zezanciju’. Uvijek samo svoja. Teško mi je kad moram biti preozbiljna. Sreća i mir se vidi na meni jer živim punim plućima. I sretna sam s ljudima koji me okružuju i sa životom koji svakodnevno živim.