fbpx

Ekskluzivno: Potresna priča Vojka Šterka

Vojko ŠterkŽivotna priča Vojka Šterka, hrvatskog Židova s izraelskom adresom, ne viđa se često. Vojko je sin poznatog zagrebačkog arhitekta Vladimira Šterka, rođen na Britancu 1929., no sudbina ga je nakon Drugog svjetskog rata odnijela daleko od doma i domovine, u Izrael. Hrvatskoj javnosti Vojko je poznat i kao čovjek bez državljanstva jer mu je tek 2009., nakon osam godina i tek iz trećeg pokušaja, napokon priznato hrvatsko državljanstvo. Svoju priču Vojko je ovih dana ispričao mladima okupljenima na nedavno otvorenoj izložbi Anne Frank – povijest za sadašnjost, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Među brojnim panelima, koji govore o stradavanju djece i mladih u ratnom užasu, našao se i jedan s pričom upravo o Vojku Šterku. U ekskluzivnom razgovoru za portal Scena.hr Šterk se prisjetio bezbrižnih dana djetinjstva u starom Zagrebu, ali i horora koji je uslijedio nakon 1941. koji mu je ukrao djetinjstvo.

Kojim povodom ste došli u Zagreb?
Došli smo jer je moja kolijevka ovdje. Geni te vrste su prešli na moga sina, kćerku i indirektno i na moju snahu. Odluka je bila sažeti kratki dopust i kako tako u roku od 7 dana doći na jedan koncentriran posjet Zagrebu, apsolutno sentimenta radi. Stari zagreb, za razliku od novog Zagreba ima u svojim temeljima preko 200 projekata koji krase grad, a djela su mog pokojnog oca koji leži na Mirogoju. Jedan od njegovih najljepših projekata koji kiti Jelačićev trg je Gradska štedionica i kavana, s internim uređenjem kavane, zatim Radnički dom na Krešimirovom trgu, u Zvonimirovoj javna burza rada, na Jabukovcu super elitna zgrada, gdje je donedavno bila austrijska ambasada. Pripadala je za vrijeme 2. svjetskog rata jednoj jevrejskoj obitelji.

Možete li se prisjetiti svog djetinjstva u Zagrebu?

Vojko SterkRodio sam se 1929. u aprilu, na Pejačević, a danas Britanskom trgu u velikoj trokatnici. A tu je bio i studio mog tate, kasnije smo prešli na Pantovčak. I to nas dovodi do 1941. Do ’41. sam bio dijete sa zlatnom kašikicom u ustima, razmažen do zla boga. Sport, učenje, igranje, veselje života. ’41. presjeklo je tu cijelu sudbinu u jednom mahu, jednim nožnim zarezom i dovelu nas u depresiju. S jedne strane, otac umire od leukemije, a mjesec dana kasnije dolaze zakoni protiv Židova, osjećali smo se jevrejske vjeroispovijesti, ali hrvatske nacionalnosti. Srodili smo se s Hrvatima, moja pokojna majka je bila prava Ličanka, Otočac. Konac rata nas dovodi da smo ostali troje od 30 članova raznih grana familije. Jasenovac, Jadovo, to su bila čvorišta u kojima je to sve nestalo bez traga. Došla je ’48., oslobođenje. Dobili smo građanska prava dalje se školovati unutar partizanske gimnazije, ali bila je izvjesna depresija s naše strane, jer se nismo mogli izražavati slobodno. Tek kasnije je krenuo masovni pokret u pravcu Izraela.

Danas ste ovdje da mlade poučite kako se stradanja poput onih u Drugom svjetskom ratu, ali i novija, više ne smiju ponoviti. Kakvu poruku imate za njih?

Vojko SterkMoja poruka je da bi svijet trebao uvidjeti, ne zaboraviti što je bilo, i boriti se zajedničkim snagama da do takve nesreće više ne dođe. Ali moje razočaranje leži u tome da živim na Srednjem istoku i kud god se okrenem se kolje i ubija, i djecu, a, s druge strane, u školama se predaje o ljudskim pravima. Gube li ovi učitelji vrijeme? Djeca rado uče, ali hoće li ta djeca biti u stanju raditi što su naučili? Ponosan sam da sam imao priliku uzeti učešća u ovoj izložbi, sjećam se rado veze s Hrvatskom. Kad bi došli u moj dom u Jeruzalemu, vidjeli bi hrvatske narodne pjesme, bez kojih ne idem ni u auto. A moja djeca koja su se tamo rodila i ne razumiju jezik, uzbuđena su kad slušaju tu vrstu glazbe, a i sin, kćerka i unuci, svi su rođeni u Izraelu.

I sami možete doznati više o ratnim stradanjima u Hrvatskoj i svijetu, posjetite li izložbu Anne Frank – povijest za sadašnjost. Izložba je od 19. rujna 2013. do 6. listopada 2013. dostupna na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 10.10.2013. do 30.11.2013. u Muzeju suvremene umjetnosti

Inače, izložba je već obišla četrdesetak zemalja, a nakon Zagreba gostovat će i u Osijeku, Rijeci i Splitu. U Hrvatskoj se odvija u sklopu 750 000 kuna vrijednog projekta Povijest za svijest koji financira Europska unija, a koji je podržao i predsjednik Ivo Josipović.
Organizatori izložbe, ostvarene u sklopu projekta Povijest za svijest, su Hrvatska edukacijska i razvojna mreža za evoluciju sporazumijevanja (HERMES) i Kuća Anne Frank iz Amsterdama.