Slagalica…
Ja animiram glavu i lijevu ruku, pa me nekad boljela ruka od težine lutke, kaže glumica
Petra Cicvarić je animator u lutkarskoj predstavi ‘Slagalica‘. Premijera predstave će biti 3. listopada u Muzeju suvremene umjetnosti. Glumici je to prva lutkarska predstava. Za portal Scena.hr Petra je otkrila najzanimljivije trenutke s proba.
Scena: Igrate u ‘Slagalici’, ovo je vaša prva lutkarska predstava…
Nakon tri godine studiranja počela sam raditi u dramskom kazalištu, a ‘uletjelo’ mi je i snimanje serija tako da jednostavno nisam imala priliku raditi na lutkarskim predstavama. Nije da nisam htjela, nego jednostavno sam bila u drugim projektima. Kako sam se vratila na Akademiju, tako sam se vratila lutkarstvu i otvorila se prilika da radim na ovom projektu.
Scena: Koliko se lutkarska predstava razlikuje od glume u kazalištu, sapunici?
Snimanje sapunica je brz posao, tu nema puno proba, za razliku od kazališta. A probe su upravo te koje najviše volim. Na probama otkrivamo detalje koji čine predstavu zanimljivijom, koji čine glumce i lutke živima.
Scena: Što vam je bilo najteže u ‘Slagalici’?
U ovoj predstavi tri osobe animiraju istu lutku. Možda je najteže, ali i najzanimljivije bilo pronaći zajednički ritam s kolegama. Vanja Gvozdić i Nenad Pavlović su moji partneri na lutki i vrlo brzo smo se ‘pronašli’ . Pratimo jedni druge u radu i jako lijepo funkcioniramo. Ja animiram glavu i lijevu ruku, tako da me nekad boljela desna ruka od težine lutke. No s vremenom se i to izgubilo.
Scena: Hoćete li ostati u lutkarstvu?
Moj posao je gluma i lutkarstvo. Nisam nikada ni ‘izašla’ iz lutkarstva.
Scena: Kako je izgledao vaš prvi susret s lutkom?
Ne mogu reći da se točno sjećam svog prvog susreta s lutkom. Vjerojatno nije bio jako zanimljiv. Ali u lijepom sjećanju mi je animacija dijelova tijela s prve godine, gdje oživimo trbuh, stopalo, ruku, koljeno… Nastale su odlične scene, jako duhovite jer počnete gledati neki dio svog tijela kao živo biće, još kad mu dodate neki zanimljivi glas i rekvizitu…
Scena: Neke zanimljive anegdote s proba...
Nenad, Vanja i ja animiramo stražara u muzeju. To je osoba koja ima poprilično jednoličan posao, ali on od toga napravi svoju zabavu, svoju malu avanturu. I kad to najmanje očekuje, zaljubi se u ženu koja provali u muzej. Nas troje smo zajedno s redateljem istraživali kako se taj lik zabavlja, pronalazili smo sitne detalje koji će što više opisati karakter, tražili smo najbolje pokrete za tu lutku, istraživali zajedno i pri tom se stvarno dobro zabavljali. Predstava je bez teksta, ali smo mi na probama govorili u ime našeg lika i najbolji su trenuci bili kad smo spontano svi troje govorili u isti glas. To znači da smo stvorili prepoznatljiv karakter, da ga razumijemo, a i da smo nas troje jako dobro ‘uštimani’.
Foto: Privatni album