Kolumnistica: Branka Vučetić-Atletić
– Dolaze nam tri velika modna događanja. Modni dizajneri će pokazati svoje kreacije za nadolazeće sezone. Osim važnosti, koja se pridaje njihovom radu, pažnja je nerijetko usmjerena i na dio publike. Modni glamur povezan je s poznatim osoba koji svojim dolaskom podržavaju modna događanja.
Revije prate i oni koji imaju nešto reći ili napisati o modi. Čitajući kolumne, osvrte, blogove,većinom je izražen osobni stav o tome dopada li se nešto ili netko. Kad je u pitanju modna kritika rijetko pronalazimo onu koja je potkrijepljena činjenicama. Možda je razlog tome što je u modnu kritiku uključen osobni ukus ‘to se meni sviđa’ i recept po kojem većina prosuđuje. Teško je opravdati kritiku koja izražava svoj osobni ukus, a pri tome izostavi osvrt o kvaliteti dizajna.
Ako je kritika pozitivna, puna hvale i hvalospjeva bez opravdanih činjenica, zaljubljenici svojih prikazanih djela će uživati. Tko i ne bi kad se hvali njegovo djelo. Ako je kritika negativna, nastaje zastoj. Svim silama traži se opravdanje. Za greške se ne tako rijetko optužuju kritičari, organizator, sudionici…
Teško se nositi s negativnom kritikom, a prirodno je uživati ako je kritički osvrt laskav i pozitivan. Zato bi modni kritičar morao biti svjestan svojih riječi. Bez obzira o kojoj vrsti umjetnosti se radi kritičar bi trebao biti obrazovan, kako bi uputio konstruktivan kritički osvrt.
Postoje i oni kritičari koji su ‘slučajno’ uletjeli u zanimanje modne kritike. Možemo li vjerovati svima koji nisu upoznati s povijesti umjetnosti i kostima, poznavanjem tkanina, pletiva i materijala. Koji su važni elementi forme i boje, konstitucije tijela, konstrukcija odjeće, tehnologija izrade i još puno toga da bi se mogli baviti modnom kritikom.
I na kraju, kad se piše o modnoj kritici u Hrvatskoj, trebalo bi ipak prisjetiti se izreke: ‘Tko prizna pola mu se prašta’. U Hrvatskoj postoje oni koji bi mogli kreirati i proizvoditi interesantnu odjeću. Ako se vratimo na onu polovicu priznate istine o našoj tekstilnoj industriji, istina će biti povezana s nestankom serijske proizvodnje, repromaterijala i uopće nestankom industrije.
Pisati kritiku koja je upućena hrvatskim dizajnerima koji od igle, zatvarača, ukrasnih traka, kopča i tkanina na domaćem tržištu teško mogu kupiti ili nabaviti ono što im je potrebno da izrade i osmisle dizajnersku kolekciju nije nimalo lagano. Tu je i pitanje tržišta koje ne zbog interesa već financijske nemogućnosti teško može priuštiti dizajnersku odjeću.
Svjesni navedenih činjenica treba upozoriti da se umjetnost i kvalitetan dizajna rađao i u najvećim krizama. Kreativnost mora biti ugrađena u modni dizajn. Stručno oko promatrača sa sigurnošću može vidjeti sve vrijedne elemente pa će i kritika biti pozitivna. Ako nema kreativnog duha, novosti u pristupu i uporabi raznih vrsta tkanina i drugih materijala, modna kritika treba stručno ukazati na nedostatke kako bi kritički osvrt imao pozitivan učinak.
