fbpx

Ekskluzivno: Vanja Sviličić snima novi film!

Intervju…

Vanja SviličićRedateljica Vanja Sviličić radi novi projekt pod nazivom Ana Kolović. Za portal Scena.hr kaže da je film nešto ambiciozniji od njezinog debitantskog filma Zagreb Cappuccino.

Scena: Trenutno radite na novom filmu.
Novi projekt se zove Ana Kolović, koji je podržan sredstvima HAVC-a za razvoj scenarija. Još uvijek radim na scenariju. Film je nešto ambiciozniji od mog debitantskog filma Zagreb Cappuccino.

Scena: Žena kao redatelj…
Krenula sam kao snimateljica. Tada, druga polovica devedesetih, sam znala čuti razne komentare, ne samo da kako žena može biti snimateljica, nego i kako se uopće kao žena mogu ‘kužit’ u tehniku. Uvijek će biti ljudi koji imaju potrebu za rodnom podijeljenošću, iako danas ih je manje nego prije. Važno je kako se mi kao žene postavimo prema tome i ne dozvolimo da osobe koje su nerealizirane i nezadovoljne sobom utječu na naše snove. Biti žena redatelj ima svoje mane i prednosti, ali mislim da je tako u svakom poslu. Žene jednostavno još niti danas nisu ravnopravne s muškarcima. To nije samo slučaj u Hrvatskoj, zapravo trenutno kod nas ima više žena nego muškaraca koje rade film i ponekad mi se čini da smo mi u puno boljoj situaciji nego kolegice u drugim zemljama.

Scena: Odakle crpite ideje i inspiraciju?
Ideje i inspiracija dolaze mi iz svakodnevnog života. Iz mog odnosa prema svijetu u kojem živim i interakcije s drugim ljudima. Također, ono što me inspirira je slikarstvo, vizualna umjetnost i putovanja.

Scena: Kako prenosite ideje i promišljanja u svoj rad?
Da bi kroz medij filma rekla ono što želim ponekad ide lakše, a ponekad teže, ali to je valjda dio tog procesa. Bitno je ustrajati i vjerovati u to što radiš.

Scena: Kakav je bio vaš put od prvih koraka stvaralaštva do danas ?
Put do prvog dugometražnog filma bio je dug. Kao klinka sam puno ‘fotkala’, na filmu, mislim na filmskoj traci. Kroz fotografiju sam zavoljela video kameru, da bi me počela zanimati i montaža. Neko vrijeme sam radila kao snimateljica i montažerka na raznim kratkim formama. Ubrzo sam počela režirati kratke namjenske filmove kojima sam pristupila kroz dokumentarnu formu i tu sam se potpuno zaljubila u režiju. Uslijedio je dugometražni dokumentarni film ‘Jesam li sretna?’, a zatim i prvi igrani Zagreb Cappuccino. Uglavnom, prošla sam sve faze produkcije i razne radionice, što mi je puno pomoglo da naučim kako se stvara film jer ipak nemam formalno filmsko obrazovanje.

Scena: Imate li uzor?
Pa zapravo i ne. Ima puno autora čiji rad cijenim i koji su mi inspiracija, ali ne mogu reći da bih voljela režirati kao netko određeni.

Scena: Vaš suprug je također redatelj, kako izgleda vaša svakodnevica?
Još uvijek nam se filmovi prikazuju po festivalima, svaki dan je drugačiji, dosta intenzivan i vrlo često putujemo. Ali kad toga nema, uglavnom smo doma, radimo i svaki je zadubljen u svoj kompjuter. Jedva da prozborimo nekoliko riječi, ako si i imamo nešto za reći, komuniciramo preko maila, iako smo svega nekoliko metara udaljeni. Predvečer, kad zgotovimo svoje poslove, ručamo i ‘pretumbavamo’ po svojim projektima, filmovima i umjetnosti općenito.

Scena: Tko je kome veći kritičar?
Mislim da smo negdje podjednako veliki kritičari jedan drugome. Ponekad to i nije baš dobro, naročito kad se uhvatiš nekog projekta i misliš da je najbolji na svijetu, a onaj koji bi ti trebao biti najveća podrška upravo ti popljuje ideju. Ali to je možda i dobro s druge strane, propitkivanje i kritičko mišljenje većinom vodi do dobrih i svježih projekata.

Scena: Koliko je teško danas u Hrvatskoj  napraviti jedan dobar film?
Dobar film je uvijek teško napraviti, bez obzira gdje ga radili. Sve veća konkurencija i zahtjevnost publike ne olakšava okolnost, ali to je dobro. Zdrava konkurencija te uvijek tjera da budeš bolji. Olakšavajuća okolnost kod nas je i institucija kao što je Hrvatski audiovizualni centar koji nudi natječaje i za razvoj scenarija i za razvoj projekata. Na taj način filmašima je omogućeno bolje istraživanje teme i temeljitije pripreme.

Scena: Jeste li zadovoljni interesom za vas dugometražni film ‘Zagreb Cappuccino’?
Da, jesam. Film je imao međunarodnu premijeru na Göteborg Film Festivalu, najvećem skandinavskom festivalu. Švedsku umjetnost volim, naročito njihove redatelje i filmove koji imaju dugu tradiciju, tako da je meni to bila velika čast i veselje, da mi se kao debitantici tamo prikaže film. Na Pulskom festivalu smo dobili nagradu za kameru, direktor fotografije je bio Danko Vučinović i dobili smo nagradu za glazbu koju je radio Luka Zima. U kinima film nije imao neku ogromnu gledanost, ali se tješim da danas u hrvatskim kinima prolazi američki blockbuster ili naša komedija. Zagreb Cappuccino je humorna drama, tako da teško mogu konkurirati velikim produkcijama, a i cijena ulaznica u našim kinima nije zanemariv faktor. Hrvatski film i američki blockbusteri ne bi trebali imati istu cijenu kino ulaznice.

Scena: Planovi ?
Voljela bih što prije početi snimati novi film. Pripremam još neke druge, TV projekte, ali ono što me najviše veseli je da ideje dolaze i da se otvaraju nove suradnje.

Foto: Press