Intervju…
Dok je odgovarala na pitanja za portal Scena.hr, Nina je jako ogladnila
Nina Slišković iz Splita u radio se zaljubila još u djetinjstvu. Preko dana je sa slušalicama na ušima, a navečer na plesnom podiju. Nina je neprestano u potrazi za zabavom. Scena.hr vam donosi zanimljiv razgovor s ovom mladom i talentiranom radijskom voditeljicom.
Scena: Voditeljica ste na ENTER radiju, pišete pjesme, priče, kolumne, što vam je od toga najdraže?
Ima toga još, ali teško mi je reći što mi je najdraže. Sve to volim, sve to radim sa srcem, ni jedna od tih stvari nije nešto što bi se moglo “odrađivati”. Ili si u tome, ili nisi. Pa recimo da sam preko dana u radijskom i televizijskom svijetu, a u noćnim satima, kad ostanem sama sa sobom, uhvatim se pisanja… Ne mogu se zamisliti bez nečega od toga. Sve to sam ja.
Scena: Kad ste se zaljubili u radio, zašto ENTER?
Kad sam bila mala, ja sam uvijek bila voditeljica, a sestra moj gost. Nekako me taj radio nastavio slijediti kroz život, uvijek je bio tu negdje, ako ništa drugo onda je svirao u pozadini kod nas doma. A kad sam prije tri godine na Radio Rivi otkrila i što se krije s druge strane radija – nije više bilo povratka. Enter je odličan jer je prvi medij kod nas koji direktno komunicira s mladima, ljudima sličnima meni. Nije pretenciozan, ne gnjavimo nekom velikom pričom, imamo super glazbu, pratimo trendove, nije se teško zaljubiti u nas, ne držimo se visoko, mi smo jedaki među jednakima. Preko dana sa slušalicama na ušima, navečer na plesnom podiju, neprestano u potrazi za zabavom… to smo mi.
Scena: Plačete kad…?
Uh, imate li vi dovoljno prostora za ovo? Puno se smijem, ali i puno plačem, i jedno i drugo na dnevnoj bazi. Rasplakati se mogu na sve – od pjesme, filma, neke scene na ulici, do plakanja pred ormarom, plakanja zbog kukca u stanu, plakanja jer mi je nokat napuknuo… Neugodno mi je to uopće pričati, ali svi koji me znaju, znaju da je tako. Ja plačem, oni se smiju, tako to ide. Brzo se rasplačem, brzo se smirim, još brže zaboravim…
Scena: Ljubav je za vas…?
Ovo je teško… Ma sve. Ljubav je za mene sve. Detalji, mali znakovi pažnje, osmjesi, pogledi, ma sve je to ljubav. Ja sam jedna od onih koji ljubav nalaze u svemu, ali baš svemu. Toga najviše ima u mojim pjesmama i pričama. Detalji koji su za mene ljubav.
Scena: Je li vas ikad znatiželja ‘koštala’?
Prvo sam htjela reći da nisam baš neka znatiželjnica, ali onda kad promislim… nekad sam kao dijete ispitivala onih sto ‘zašto’ pitanja dnevno. Volim sve znati. Iako nemam neki pretjerano avanturistički duh, na putovanjima redovito predlažem da isprobamo neku novu trasu jer me zanima može li se tuda, pa to zna završiti veselo. Jednom smo umjesto u Splitu završili bez goriva na granici s Bosnom. Ali osim tih lutanja po putovanjima znatiželja me još nije pretjerano koštala. Da se ne bih urekla sada…
Scena: Jesu li roditelji zadovoljni odabirom zanimanja?
Moja mama kaže da bi ona bila sretna i kad bih ja čistila ulice, ako me to ispunjava. Žao im je što nemam posao, s normalnim radnim vremenom, najviše zbog nemogućnosti da se vidimo blagdanima i slično, ali sve ostalo im je super.
Scena: Malo o modi, koliko imate traperica u ormaru?
Zapravo nemam puno traperica. Kupujem ih redovito pa ih proslijedim sestri. Nisam tip od traperica, volim pokazivati noge, tako da je tih 7-8 pari koje imam u ormaru rezervirano za one dane kad mi se ne da sređivati, i one kad je toliko hladno da su moje suknjice i hlačice čak i meni neprihvatljive. Znači, od -5 na niže…
Scena: Biste li mogli izdržati tjedan dana bez Facebooka?
Ajme, ne bih. Hiperaktivna sam na Facebooku. Nekim prijateljima doslovno zamjenjujem jutarnje novine. Evo, sad sam bila tri dana na putovanju i nisam ni pogledala na Facebook ni mobitel, samo zato što sam po cijele dane bila u pogonu i u dobrom društvu. Ali u ovim normalnim uvjetima, nema šanse da bih izdržala.
Scena: Traže li od vas prijatelji da ih ugostite na ENTERU?
A kao neugodno im je otvoreno žicati, ali tu i tamo natuknu “radijska voditeljice, kad ćeš nas zvati u goste”. Nemamo dovoljno prostora baš za sve, ali razumiju oni. Tako da je ovo više u polu šali.
Scena: Omiljen izlazak?
Kućno druženje, ili ljeti čak i zagrijavanje vani, pa dalje u klub. Obično se ne uspijemo usuglasiti oko toga gdje da odemo, pa se razbježimo svatko na svoju stranu, tako da se uvijek sutra komentira kako je najbolji dio večeri bio dok smo bili svi skupa. Ali dobro, treba se malo i iskakati, isplesati, potrošiti energiju, obići konobare, popratiti što se događa, tko je gdje i slično.
Scena: Što je još važno…?
Što još… Ogladnila sam pa ne mogu više razmišljati. U glavi mi je samo “hrana, hrana, hrana”. Jako volim jesti i imam sreće da mi se baš ne prima, a hranom me se može uvijek kupiti.
