Ekskluzivno…

Hvaljena balerina Eva Karpilovskaya odrasla je u Ukrajini, a prije pet godina u Splitu je započela potpuno novi život.  Eva je zavoljela Hrvatsku, ali kaže kako je u ovo vrijeme teško planirati budućnost jer još nije na stalnom ugovoru, pa tako ne zna hoće li ostati živjeti u Splitu i tu nastaviti karijeru. Ali ona je optimistična, zaljubljena u balet i ples te otvorena za nove stvari. Lijepa balerina ističe da je sigurna da će biti tamo gdje može plesati. U razgovoru za portal Scena.hr Eva govori o odrastanju u Kijevu, školovanju, baletu, ulogama te o životu u Splitu.

Scena: Jeste li se priviknuli na život u Splitu?
Zaljubila sam se u grad, svaki dan gledati taj lijepi pejzaž, posebno ljeti. Odrasla sam u velikom gradu bez palmi i čistog zraka. Malo sam promijenila način ponašanja, usporila sam tempo, ali ponekad mi nedostaje brzina Kijeva.

Scena: Dio ste ansambla HNK Split. Jeste li zadovoljni?
Naravno da jesam. Veselim se da sam dio ansambla HNK Split, da imam svoj prostor za stvaranje nečeg posebnog, što je vrlo važno za svakog umjetnika. Vrlo sam zahvalna što imam ljude oko sebe, koji mi uvijek pružaju podršku te vjeruju u mene.

Scena: Kako je došlo do angažmana u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu?
Imala sam sreće. Kad sam diplomirala baletnu školu, moj pedagog me upoznao s baletnim majstorom Vladimirom Šuvalovim, koji je zaposlen i sad u HNK-u. Dakle, došla sam na audiciju i dobila ugovor. Imala sam mogućnost ostati u Ukrajini i tamo raditi, ali sam odlučila riskirati te probati nešto novo. Na početku je bilo jako teško, nisam govorila jezik, niti imala prijatelje. Stvarno sam počela novo poglavlje u svom životu.

Scena: Kakvo je stanje u Ukrajini?
Trenutno država manje pozornosti pridaje kulturi, što znači manje sredstava za kazalište, kina… Zbog ratnog stanja život je, nažalost, sve više postao kompliciran. Svakako imamo puno talentiranih ljude, koji znaju svoj posao temeljito, pa se bore da bi Ukrajina bila na razini kulturne zemlje.

Scena: Koje su razlike života i rada u Ukrajini i u Hrvatskoj?
Nigdje sad nije baš idila, ali sam uvjerena da ima posla za one koji žele raditi. Razlike između dvije zemlje nisu velike. Hrvatska i Ukrajina su iste godine postale neovisne, pa su na poseban način rješavale svoje političke, financijske i kulturne probleme. Naravno, u glavnom gradu kao što su Zagreb i Kijev ima više potencijala. Split možemo usporediti s ukrajinskim krasnim gradom Odesom. Pratim sve vijesti iz Ukrajine, ali kad ne živiš tamo, ne možeš osjetit što se zapravo događa.

Scena: Kad ste se zaljubili u balet?
Od malih nogu su me roditelji vodili u kazalište. Prvi balet, kojeg se sjećam, bio je Orašar. Nakon njega sam gledala Labuđe jezero i više nitko nije mogao zaustavit moje plesne pokrete. Sanjala sam da ću jednog dana plesati na pozornici. Ja sam bila vrlo aktivna, uvijek sam privlačila pažnju sa svojom plesnom improvizacijom. Mojim roditeljima su preporučili da me upišu  na balet i već sa sedam godina sam napravila svoje prve baletne korake. U djetinjstvu nisam imala previše slobodnog vremena. Puno sam vježbala, išla u školu, ali nisam se žalila jer sam imala svoj cilj, a to se rijetko dogodi tako rano. Istovremeno, ja sam bila sretno dijete jer sam mogla uskladiti balet i privatni život, lijepe trenutke s obitelji i prijateljima.

Scena: Koje uloge su vam posebno drage?
Smatram da su sve uloge različite. Neke osjećaš više, neke manje, ali naravno za svaku balerinu najveći je izazov je prilagoditi svaku ulogu sebi. Posebno mi je draga uloga Kitri iz baleta ‘DQ’. Sanjala sam da ću tu ulogu jednog dana otplesati i tako, prije tri godine mi se neočekivano ispunio san te sam prvi put u svojoj karijeri izvela glavnu ulogu.
Također volim uloge Klare iz baleta ‘Orašar‘, posebnu čarobnu bajku koja pruža okus Božića. Uloga Aurore iz ‘Trnoružice‘ jako je tehnički zahtjevna. Prije godinu dana izvodili smo predstavu ‘Đavo u selu’ nacionalni hrvatski balet izgrađen na osnovi folklora. Uloga nježne djevojke Jele i borbu za pravu ljubav je totalno bilo nešto novo za mene.
Najvažnije za sve – imati sreće da dobiješ uloge, da netko pruži priliku… puno plesača čeka da se to dogodi, no nažalost mnogi ne dočekaju tu priliku.

Scena: Zašto ste zavoljeli balet?
Obožavam sve što se umjetnosti tiče, ne mogu zamisliti sebe u drugoj profesiji. Odmah sam osjetila da je ova struka za mene, jednostavno volim balet.  Nitko nije savršen, fizički rad je jako težak i naporan. Publika vidi tek konačni rezultat, kad je sve donekle tehnički sređeno i lijepo. U tijeku priprema uloge ima puno uspona i padova. Glavno pravilo – ne odustati i samo napredovati.

Scena: Kojoj ulozi u ovoj godini se posebno radujete?
Baš smo na početku priprema premijere baleta ‘Vragolasta djevojka’ u koreografiji Dinka Bogdanića. Za mene ovaj balet je jako značajan jer sam diplomirala školu s ‘pas de deux’ iz ovog baleta. Jednostavna sentimentalna priča o dvoje mladih zaljubljenih seljana, razdvojenih klasnim razlikama. Sigurna sam da će se cijela ekipa maksimalno potruditi i nadam se da će publika biti oduševljena vedrim i komičnim baletom.

Scena: Kako izgleda prehrana balerine?
Kod svake balerine to je individualno. Neke su mršave i imaju dobar metabolizam te mogu sebi dopustit da jedu što god požele. Neke drže sebe na beskrajnim dijetama. U pubertetu sam imala probleme, organizam se mijenjao i to je sve potpuno prirodno, ali sjećam se da bila sam jako opterećena time. Možda zato što nisam bila dovoljno mršava. Prestala sam biti na dijeti i to već dvije godine. Najsmješnije, kad sam manje počela misliti što i koliko jedem, počela sam mršavjeti.
Moja prehrana varira i ovisi kakav mi je radni dan i koliko proba imam. Primijetila sam da što više imam posla, manje želim jesti. Ponekad se moram prisiliti da uopće jedem.

Scena: Koliko na dan vježbate?
U prosjeku vježbamo šest sati. Ponekad možemo dolaziti dva puta dnevno. Ovisi kakav je raspored: priprema za reprizu ili premijeru. Napornije je kad moramo nešto novo učiti.
Svaki dan moramo raditi vježbe, nakon toga slijedi proba. Ja volim probe, mogu dugo ostati u dvorani ponavljati neke pokrete, koje tijelo još ne prihvaća. Ali naravno, najveće zadovoljstvo je izvoditi predstave. Neopisiv je osjećaj ispunjen tremom i zadovoljstvom.

Scena: Što kažu vaši roditelji na život u Hrvatskoj kad vas posjete?
Raduju se što živim u lijepom turističkom gradu uz more. Jako su zadovoljni te ponosni da sam se uspjela snaći u drugoj zemlji neovisno o njima, postići što sam sada. Uvijek ću biti zahvalna majci koja je dala sve od sebe da mi omogući školovanje.

Scena: Biste li voljeli ostati ovdje i dalje živjeti?
U naše vrijeme teško je planirati budućnost, meni još teže zato što sam stranac. Imam dečka koji mora završiti fakultet za dvije godine, pa ćemo tada vidjeti. Ja sam uvijek otvorena za nešto novo, dakle nisam još na stalnom ugovoru. Sigurna sam u jedno, bit ću tamo gdje mogu plesati, gdje mogu uživati u svom najdražem poslu.

Foto: Eva Karpilovskaya priv. album