Darovao 100 kilograma kobasica
Dražen Tonkovac je poljoprivrednik iz Čepina koji, kaže, da ulazi u politiku zbog općeg dobra. Kandidirao se za načelnika Čepina, a 1. svibanj proslavio je sa svojim sugrađanima.
Posjetio je Udrugu umirovljenika Čepin i darovao im 100 kilograma mesa. Tonkovac je u razgovoru za Scenu ispričao kako žive mještani Čepina i okolice. Osvrnuo se na političku scenu u Hrvatskoj te kaže da su pojedini političari izgubili pojam o tome gdje žive, zbog koga su političari i koja je svrha politike.
Scena: Uoči Međunarodnog praznika rada darovali ste umirovljenike, kako su reagirali kad ste im došli?
Svjestan sam kako ljudi žive i povodom praznika rada odlučili smo upoznati i posjetiti one kojima je potrebna pomoć. U Udrugu umirovljenika Čepin došli smo iznenada i kad smo im na odboru rekli da smo donijeli 100 kilograma kobasica, prvo su ostali iznenađeni. Pitali su nas kako to da ste se nas sjetili?
Kako ćemo ravnopravno to podijeliti? Mi smo im odgovorili da smo svjesni njihove situacije i da bi bilo najbolje da sami odluče kome je to najpotrebnije!
U razgovoru sa svećenikom i nekim mještanima shvatili smo da je potrebno da se otvori pučka kuhinja za siromašne i nemoćne. Povodom toga htjeli smo osobno obići i upoznati te ljude!
Scena: Što vas je ponukalo na taj čin?
Ljudi u Čepinu u Osijeku vrlo teško žive! Čepin i Osijek su 1991. godine bili na prvoj liniji bojišnice. Industrija, stambeni objekti, proizvodnja i sve ostalo je nastradalo gotovo jednako kao i okupirana mjesta.
Okupirana mjesta su pod posebnom državnom skrbi i već dvadeset godina uživaju posebne uvjete gospodarenja zbog kojih su se razvila, a mi smo ostali tamo gdje smo bili devedesetih.
Scena: Kakvo je stanje u Čepinu i Osijeku, kako ljudi žive?
Čepin je mjesto sa 11.000 stanovnika. Dio stanovništva nema komunalnu infrastrukturu, posao, osnovne stvari za život! To su neke od stvari koje su me ponukale da se počnem baviti politikom jer pojedinci gledaju samo svoje interese, a ne gledaju na politiku kao rad za dobrobit društva i zajednice u kojoj živimo i u kojoj bi trebala živjeti i raditi naša djeca.
Scena: Mislite li da nešto možete promijeniti?
S radom, zalaganjem, upornošću i vjerom možemo promijeniti svijet, a ne jedan Čepin.
Scena: Kakvo je vaše mišljenje o političkoj sceni u Hrvatskoj?
Moje mišljenje o političkoj sceni u Hrvatskoj je da su pojedini političari izgubili pojam o tome gdje žive, zbog koga su političari i koja je svrha politike.
Scena: Na što vam se ljudi žale kad razgovarate s njima?
Ljudi se žale na situaciju u državi. Apsurd je da smo mi jedna od bogatijih država po vlasništvu nekretnina po stanovniku, a većina jedva spaja kraj s krajem.
Scena: Mislite da političari u Hrvatskoj dovoljno brinu o socijalno ugroženim ljudima i o svojim građanima?
Da političari brinu o socijalno ugroženima i građanima, ne bi bilo toliko socijalno ugroženih, nezaposlenih i nezadovoljnih ljudi. Od cijele Europe imamo najviše nacionalnog blaga.
More, šume, zemlja, voda, a ljudi hodaju kao ‘zombiji’, uplašeni hoće li sutra izgubiti posao ako nisu u odgovarajućoj političkoj stranci, hoće li sutra imati što jesti, hoće li moći platiti režije, poreze i prireze što promjenom vlasti sljedeća vlast povećava iz godine u godinu.
Scena: Kakvo je stanje u poljoprivredi u Slavoniji?
Na početku pretpristupnih pregovora Hrvatska je Europi obećala da će broj poljoprivrednih proizvođača biti do pet posto stanovništva! Takvo je stanje u poljoprivredi, ali Europa vidi da je pogriješila i ponovo pokušava oživjeti mala gospodarstva jer ona sebe hrane i nisu na teret države.
Scena: Bi li se u Hrvatskoj trebala biti praksa, da političarima briga o ugroženim skupinama bude jedan od glavnih prioriteta?
Glavni prioritet je zaposliti ljude, dati im kruh u ruke, a oni koji nisu radno sposobni njima treba pomagati.
Scena: Ako ne uspijete u obećanom, hoćete li dati ostavku na funkciji?
Još uvijek vjerujem ljudima, u uspjeh, u Boga, a u politiku sam ušao radi općeg dobra
Scena: Mislite li da će vašu gestu netko protumačiti kao dio predizborne kampanje i što im poručujete?
Poručujem im: Moje ime je Dražen Tonkovac , oni koji me znaju poznaju znaju kakva sam ja osoba.
Scena: Na što ste posebno ponosni u Čepinu i vaša vizija?
Na tradiciju, kulturnu baštinu, običaje, ljude našu uljaru i naš kupus. Moja vizija je napraviti da u našem mjestu ljudi žive dostojanstveno.
Scena: Na koji način mislite smanjiti nezaposlenost i povećati proizvodnju?
Nezaposlenost mislimo smanjiti tako da subvencioniramo doškolovanja, povrtlarstvo, voćarstvo, ratarstvo, stočarstvo. Svi oni koji budu pravili proizvodne i industrijske pogone, njima će komunalni doprinos biti jednu kunu po metru kvadratnom. U gospodarstvo se mora uložiti.
Foto: Privatan album
