Intervju…
GLAZBA, TENIS, SREBRO I DJETINJSTVO: U videu pogledajte njezin prvi javni nastup kad je imala pet godina
Nakon što je sedam godina pjevala u bendu ‘Teška industrija’, Lea Mijatović je krenula u samostalnu karijeru. Lea već priprema novu pjesmu, a počeli su i njezini prvi koncerti. Prije glazbe, pjevačica je igrala tenis. No kaže da je ljubav prema glazbi bila jača. Iako je ta odluka zamalo slomila srce njezinom ocu, obitelj joj je najveća podrška i na glazbenom putu. Uz pjevanje, Lea ima još jednu veliku ljubav, a to je ljubav prema nakitu i srebru, pa se upustila i u poduzetništvo. Lea je tako suvlasnica srebrnarnice. Uživa u ljubavi, obožava putovanja, a ima fetiš na Irsku. Portal Scena.hr donosi i snimku prvog javnog nastupa pjevačice kad je imala pet godina. Pogledajte na linku.
Scena: Nakon razlaza s Teškom industrijom, krenuli ste u samostalnu karijeru.
Kroz život sam imala nekoliko glazbenih faza. Prva je bila ona dječja u kojoj sam otkrila ljubav prema glazbi. Na moju sreću tu ljubav su primijetili i moji roditelji pa sam eto, uz njihovu 
bezuvjetnu podršku krenula na svoj glazbeni put. Sljedeći korak je bilo glazbeno obrazovanje, pa prva studijska, festivalska i televizijska iskustva, suradnje s brojnim renomiranim hrvatskim autorima i producentima… Mojim dolaskom u Zagreb doživljavam nekako svoju drugu glazbenu fazu. Zagreb mi je pružio prva koncertna iskustva, suradnje s divnim glazbenicima među kojima su moji prijatelji iz grupe Buđenje, Marjan Brkić BRK (gitarist Parnog Valjka) i u konačnici mjesto pjevačice ‘Teške industrije’ zadnjih sedam godina. Ovo što se trenutno događa želim vjerovati da je treća sreća – novi glazbeni trenutak. Naravno ni jedan rastanak u životu nije jednostavan, ali ono što mi ostaje je veliko životno iskustvo i glazba što me beskrajno veseli. Što se tiče osjećaja moram priznati da nisam stigla ni osvijestiti svoje emotivno stanje po pitanju te tranzicije iz jednog dugogodišnjeg funkcioniranja u bendu do samostalnog djelovanja jer sam odmah krenula s poslom. Novi prateći bend, producentski tim, nova pjesma, novi spot… Puno toga se trenutno priprema i jako se veselim trenutku kad ću to sve predstaviti publici.
Scena: Snimate novu pjesmu.
2016. godina je za mene godina u kojoj su se dogodila zatvaranja određenih životnih poglavlja, tako da će s dolaskom 2017. godine na scenu doći i nova Lea s novom pjesmom i novom energijom. S obzirom na to da mi je i rođendan u prvom mjesecu, odlučila sam tada ljudima koji prate moj rad, darovati ono što se trenutno kuha na laganoj vatri.
Scena: Tko je autor pjesme i o čemu govori?
Autori su moji dragi prijatelji od kojih je jedan moj dugogodišnji suradnik. Radi se o producentskom timu Decibel studija Igoru Ivanoviću i Marku Vojvodiću. Igor Ivanović je ljudima poznatiji kao član grupe Buđenje i producent mnogih renomiranih glazbenika, dok je Marka Vojvodića publika sigurno primijetila na koncertima Tonyja Cetinskog u čijem je bendu dugogodišnji gitarist. Kako smo Igor, Marko i ja generacijski blizu i kako se ono kaže “kliknuli smo na prvu”, nakon samo jednog druženja i razgovora o novoj pjesmi dobila sam na e-mail točno ono sto sam poželjela. Pjesmu ne bih puno objašnjavala, nego ću samo reći da se radi o neiscrpnoj tematici, a to je ljubav. Sve ostale doživljaje želim ostaviti publici kad je čuju.
Scena: Jeste li promijenili glazbeni žanr i imidž?
Kako sazrijevam ja, tako vjerojatno sazrijeva i moja glazba. Ne volim se vezati žanrovski jer i privatno slušam raznoliku glazbu, pa bih tako i profesionalno htjela imati tu slobodu. Mislim da je u konačnici najbitnija pjesma. Zato volim popularnu glazbu. Hoće li pjesma biti obojena električnom gitarom ili nekim nježnijim instrumentom, stvar je atmosfere koju poželimo stvoriti. Kamo sreće da moje pjesme imaju u budućnosti taj predznak pop, a kojem žanru će pripadati moja glazba, to ću pustiti kritičarima da odluče. Naravno da će se primijetiti glazbeni, ali i vizualni odmak koji mogu zahvaliti mojim prijateljima i suradnicima.
Scena: Počele su i prve samostalne svirke. Imate li tremu?
Trema je riječ koja se rijetko nalazi u mom rječniku, kod mene je to više onako – dajte mi mikrofon da pjevam! Naravno, uvijek postoji ona doza odgovornosti prema publici da sve prođe najbolje. To ne bih nazvala tremom, nego osjećajem koji te gura naprijed da budeš sve bolji i bolji. Dečki iz mog pratećeg benda koji se zove ASHA na isti način doživljavaju glazbu kao i ja, stoga sam jako sretna da smo se našli u ovom trenutku. Puno smo vježbali zadnja dva mjeseca i prvi koncert smo imali u klubu Žabac. U tom sam klubu i prvi put zapjevala kad sam došla u Zagreb prije deset godina. I onda neka netko kaže da u životu postoje slučajnosti.
Scena: U javnosti se malo zna o vama. Gdje ste proveli djetinjstvo?
Moj prvi dom je Split. Odrasla sam u centru grada i najljepše što pamtim iz djetinjstva je moja ekipa iz Manđerove. Imala sam veliku ekipu i nikad nam nije bilo dosadno. To vam je ono vrijeme prije pametnih telefona, čak i prije kompjutera hahaha… Svaki slobodan trenutak smo provodili u kvartu, igrali smo nogomet, košarku, tenis… Naravno bilo je tu i izbora ljepote i festivala na kojima bih, gle čuda, uvijek pobijedila. S veseljem se sjećam djetinjstva, a ono što je najljepše od svega je to što s većinom ekipe i danas imam kontakt i kad god odem u Split bude neko druženje.
Scena: Tko vas je odveo na put glazbe?
Moja mama je nedavno u razgovoru sa mnom izgovorila jednu rečenicu koja će vam vjerujem dati odgovor na ovo pitanje, a glasila je otprilike ovako :“Moja si, ali si totalno svoja”. Tako vam je nekako bilo i s glazbom. Ja bih rekla da me nisu mogli zaustaviti.
Scena: Bavili ste se sportom. Zašto ste odlučili sportsku karijeru zamijeniti glazbom?
Trenirala sam tenis jako dugo i mislim da sam tati slomila srce onog dana kad je shvatio da će tenis ostati samo lijepa uspomena na djetinjstvo. No kako je moj tata najbolji tata na svijetu, zanemario je svoje želje i odlučio meni pomoći da ispunim svoje i pratiti me na mom glazbenom putu. Ljubav je nešto što me pokreće u životu, tako me je i ljubav prema glazbi otela iz ruku sporta. Ipak, priuštim mu tu i tamo neki rekreativni ‘tata-kći’ meč.
Scena: Kad se dogodila ljubav prema glazbi?
Kad sam imala pet godina tadašnji splitski ‘Mozaik’ je održavao dječji festival na koji me mama vodila. Ne, nisam bila sudionik, išla sam gledati festival iz publike, ali eto nekako na kraju festivala Lea je završila na pozornici. Samoinicijativno sam otišla do voditeljice i molila da me pusti da pjevam. Ne znam ni dan danas je li to bilo zbog mog osebujnog stylinga ili se žena naprosto smilovala petogodišnjakinji, ali nekoliko minuta nakon toga bila sam na pozornici i uz pratnju festivalskog benda pjevala najveći hit svog djetinjstva ‘Hajde da ludujemo’. Ako mi ne vjerujete provjerite na YouTubeu, imam dokaze.
Scena: Kako je vaša obitelj reagirala na odluku da napustite tenis i posvetite se glazbi?
Mislim da su bili svjesni da nemaju puno izbora haha… Još uvijek nisam roditelj, pa ne znam koje su to bitke koje roditelji prolaze unutar sebe dok djeci pružaju bezuvjetnu podršku i ispunjavaju im želje koje se ponekad možda i kose s njihovim željama i viđenjima života. No sa svojih 30 godina života čini mi se da nije baš lako krenuti u nešto što ti je potpuna nepoznanica jer tvoje dijete to voli i želi. Ja tu nekakvu težinu od strane svojih roditelja nikad nisam osjetila. Uvijek su bili uz mene, oslonac, pratnja, zaštita, prijatelji i roditelji. Tako je i danas i jako sam zahvalna na tome.
Scena: Imate još jednu strast, a to je prema srebru. Suvlasnica ste srebrnarnice.
Žene i nakit! Trebam li još sto reći? Uvijek sam bila svestrana, pored redovne škole tu je bila i glazbena, pa sport, a to se nekako preslikalo i na odraslu Leu. Pružila mi se prilika da se pored glazbe ostvarim i kroz drugi posao, a i roditelji dugo godina imaju svoj privatni posao, pa to valjda dođe nekako prirodno.
Scena: Volite putovanja.
Jako volim putovati. To je isto jedna od stvari koju volim u svom poslu. Jedino što mi je slađe od putovanja na koncertne destinacije su ona 
putovanja s mojim najbližima. Ovo ljeto sam s dečkom obišla Prag, Amsterdam i Dublin te zapadnu obalu Irske. Svako od tih mjesta ima svoje čari i svoj šarm, ali moram priznat da imam fetiš na Irsku jer sam bila veliki obožavatelj grupe Kelly Family kao djevojčica. Koliko god je klima zeznuta i uglavnom je oblačno i kišno, toliko je predivna priroda, ljudi su jako topli, a o ovom gastronomskom dijelu turizma mogu pisati samo hvalospjeve. Ono što me posebno oduševilo je kampiranje uz ocean u luksuznim šatorima i spavanje uz šum drveća i oceana je nešto što definitivno treba ponoviti! Prvo što nam je sljedeće u planu je skijanje u Francuskoj kojem se Andrej veseli nešto više od mene. Dalmatinka sam pa su šetnje po snijegu i saune moj smisao skijanja, ali po njegovim riječima sam dobar ‘potencijal za skijanje’, tako da zelena stazo vidimo se!
Scena: Uživate u ljubavi. Razmišljate li o braku?
U razgovorima mnogih curica, djevojaka, žena uvijek se u nekom trenutku dođe do te teme. Iskreno ja nisam jedna od onih koja je od djetinjstva sebe vidjela u bijeloj haljini i planirala cijeli život taj događaj. U ovom trenutku sam sretna, uživam u svakom danu, imam pored sebe divnu osobu, a sve ostalo što nam život donese ćemo prihvatiti, pogotovo ako je lijepo.
Foto: Lea Mijatović priv. album, Screenshot YouTube
Video:
[embedyt] http://www.youtube.com/watch?v=JO3CykRLSH0[/embedyt]
