fbpx

Haris Džinović – sve o zanimljivom životu pjevača!

Ekskluzivni intervju…

Koncertna trilogija Harisa Džinovića sutra u Lisinskom!

Haris DžinovićKralj meraka, kako ga od milja zovu obožavatelji, Haris Džinović vraća se nakon 27 godina na pozornicu koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog sutra, 20. ožujka na koncertu ‘Glazbena trilogija’ na kojem će objediniti romske pjesme, sevdalinke i svoje najveće hitove.
U njegovom raskošnom domu u Beogradu, gdje živi sa suprugom Melinom i njihovo dvoje djece, razgovarali smo s jednim od najtraženijih i najpopularnijih pjevača naših prostora.

Scena: Kako se pripremate za koncert u Lisinskom i je li unatoč  brojnim nastupima koje održite svake godine ovo za vas poseban koncert?
Prije puno godina, u Lisinskom sam nastupio na koncertima koje je organizirala tadašnja Koncertna direkcija u Zagrebu i navala je bila tolika da sam pjevao točno sedam večeri za redom. Osobito mi je drago da ću ponovno nastupiti ovdje i to s programom koji je jedinstven presjek moje duge karijere i svih raznolikih glazbenih utjecaja koji se osjete u mojim pjesmama. Tu je uvijek prednjačila sevdalinka koja je i glazbeno naslijeđe moga rodnog Sarajeva.

Scena: Uoči koncerta u Lisinskom, u nekim se hrvatskim medijima pojavila teza je li narodnoj glazbi mjesto u Lisinskom i pri tom se pisalo i o vašem koncertu. Mnogi, vjerujem, ni ne znaju sve detalje vaše zanimljive, a i svjetske karijere pa bi bilo zgodno da vi prokomentirate.
Ja nisam narodnjak. Ja sam čovjek koji je svoj život posvetio glazbi. Pjevam na 11 svjetskih jezika, u mojim pjesmama ćete naći elemente i utjecaje španjolske glazbe, pa sve do afričkih ritmova. Pjevao sam s Montserrat Caballe. Imao dogovoren duet s Georgeom Michaelom, ali se na kraju nismo uspjeli dogovoriti oko izbora pjesme. Pa imao sam i ugovor s jednom od najjačih europskih diskografskih kuća, s Poligramom. Zvuči li to narodnjački?

Scena: Tko vam je idol među pjevačima?
Tom Jones je za mene najveći pjevač svih vremena. Nadam se da ćemo jednom podijeliti pozornicu.

Haris DžinovićScena: Kako odabirete koncertni repertoar?
Koncert sam osmislio s producentom Tomislavom Kašljevićem. On je predložio ovakvu trilogiju. A svaki moj koncert je koncert za publiku. Znači nema neke detaljističke pripreme. Ja radim atmosferu za publiku, pratim njihov bilo. Kako publika diše, tako im ja slažem program. I dozvoljavam reći da sam poprilično uspješan u tome. Dugo ja to već radim.

Scena: Postigli ste veliki uspjeh s grupom Sarr e Roma. Kako je došlo do toga da se tako snažno vežete uz romsku glazbu?
Na mene je jak dojam ostavio film ‘Cigani lete u nebo’. I tu je sve započelo. Zainteresirala me ta glazba i počeo sam je proučavati. I nekako se sve posložilo da je tada upravo ta romska, ciganska glazba bila u trendu i sa Sarr e Roma smo zaista žarili i palili.

Scena: Sudjeluje li supruga u vašoj karijeri? Potpuno je već nezanimljivo spominjati tu vašu razliku u godinama, ali činjenica je da je Melina 30 godina mlađa od vas je u vašem braku očito veliki plus. Negdje ste se jako dobro pronašli...
Točno tako, razlika u godinama je ogromna, ali je kod nas potpuno nebitna. Mi se u svemu nadopunjujemo podržavamo jedno drugo u životu u svemu, a u poslu svatko ima svoju karijeru. I tako najbolje funkcioniramo. Melina ima svoj posao, ona je modna kreatorica i ima suviše svoga posla da bi se bavila i mojim.

Scena: Živite li sada stalno u Beogradu?
Mi živimo na relaciji Beograd – Pariz, ja se Francuske nisam odrekao pa sam odlučio i djecu školovati u Beogradu u francuskoj školi, da im francuski jezik također bude poput materinjeg jezika. Inače jako volimo činjenicu da putujemo, da možemo mijenjati dom i pomalo smo nomadski tip obitelji. I Melina i ja uživamo u tome.

Haris DžinovićScena: Upravo ste se vratili s velike turneje u SAD-u, ali ste ovoga puta poveli i suprugu i obitelj. Je li to bila kombinacija obiteljskog odmora i turneje i kako je sve proteklo?
Bilo je zamišljeno kao obiteljski odmor, ipak smo se skoro mjesec dana zadržali u SAD-u, ali neplanski, zbog odličnih reakcije publike, turneja se produžila! Dodali su mi još nekoliko koncerata, a gdje god da sam pjevao, od New Yorka, Miamija, Bostona, Chicaga, New Jerseyja, publika je bila nezasitna. Tako da sam umjesto dogovorenih i uobičajenih termina petkom i subotom pjevao i tijekom tjedna. Bila je takva navala da su organizatori turneje morali ubacivati dodatne termine za moje koncerte.

Scena: Koncert u Zagrebu je odavno rasprodan, mogli ste i dvije večeri nastupati...
Jesam, ali ovo je poseban koncert, intimniji. Možda ćemo ponoviti ovu zagrebačku priču u nekom drugom gradu, a moda i opet u Zagrebu.

Scena: Priča se da ste 80-ih godina prošlog stoljeća često tulumarili u Francuskoj s pripadnicima svjetskog jet-seta, kako je do toga došlo?
Imao sam grupu Sar e Roma koja je dospjela u sam vrh popularnosti, a sevdalinke koje sam pjevao zamijenio ciganskim melosom i rearanžirao ciganske hitove kojima smo osvojili publiku širom prostora nekadašnje države, ali i cijele Europe, SAD-a, Kanade i drugdje. Moj proboj na inozemno glazbeno tržište dogodio se s romskom verzijom pjesme ‘My Way’ koju je proslavio Frank Sinatra. Pjesmu sam snimio po prijedlogu Isabelle Forêt, supruge poznatog francuskog kompozitora i autora ovog evergreena, Claudea Françoisa. S obzirom da je hit ‘My Way’ već bio otpjevan u 999 verzija, pripala mi je čast otpjevati jubilarnu tisućitu verziju, na romskom jeziku, nakon čega mu je uslijedio i ugovor s poznatom Europskom diskografskom kućom Poligram.
Tada sam boravio stalno u Saint Tropezu gdje sam upoznao slikara Pericu Županovića. U njegovoj vili stalno su bili tulumi na koje su dolazili George Michael, Sting, Gypsy Kingsi, Elton John, Sylvester Stallone, Helena Christensen. Jednom prilikom, na zabavi koju je organizirao puštao je moju muziku, a Jack Nicholsona je muzika toliko ponijela da se popeo na stol i slomio ga.

Scena: Vi i danas imate kuću u Francuskoj, živite na dvije adrese, planirate li se negdje skrasiti?
Imam kuću u Cannesu i u Francuskoj plaćam porez. Malo smo tu malo tamo, ne planiramo se skrasiti. Dobro nam je ovako. Djeca Đina i Kan pohađaju francusku školu u Beogradu pa gdje god dođu mogu je nastaviti. No moram reći da djeca imaju svoj red i disciplinu, putuju kad mogu. Tako su i u SAD išli s nama jer su imali školske praznike.

Piše: Kora Dilić
Foto: Press