Izložba…
Izložba fotografija svjetski poznatog fotografa Zvonimira Atletića ‘Atlas mistike svjetla’ će se održati od 17. prosinca do 10. siječnja 2014. godine u Galeriji Modulor Centar za kulturu Trešnjevka. U ovom ciklusu predstaviti će nam vitraje zagrebačke katedrale.
Iz teksta kataloga;
Pogledi posjetitelja u zagrebačkoj katedrali zaustavljaju se instinktivno na najudaljenijim i najvišim točkama katedrale – na prodorima svjetla koje mistično titra kroz vitraje i poigrava se na visokim gotičkim kamenim stupovima. Dinamična izmjena svjetlosnih prodora kroz vitraje, svakog trenutka daje novu živost prostoru i otkriva posjetitelju nove elemente i detalje, koje ni sam arhitekt prigodom oblikovanja prostora nije ni mogao zamisliti. Tako je i u brojnim katedralama diljem svijeta koje su urešene vitrajima – oslikanim staklenim površinama priljubljenima uz skladne kamene otvore i figure unutar britkih rezova zidnih ploha. Mistika svjetla obuzima namjernika u tom prostoru te ga izmiješta iz svakodnevice i prenosi ga, barem na trenutak, u sferu drugačijega i Drugoga.
Puno stoljeća prije iznašašća „camereobscure“ i fotografskog aparata pronađena je igra svjetla i određenih vrsta „svjetlopropusnih“ kamenih materijala. Kao što svjetlo svojim jedinstvenim oblicima piše na zidovima prostora tako je na fotografiji i dan danas „svjetlom zapisana“ stvarnost trenutka prodora svjetla u aparat. Prozori s alabastrenim ispunama, poznati od ranokršćanskih bazilika do naših dana, svojom prozirnošću i različitim šarama od prozirnobijele do boje slonovače i žute, od crvenkaste do tamnosmeđe i od sivozelene do crne boje, dale su građevinama novu životnost, a ljudskom oku novu doživljajnost. Kršćanska povijest umjetnosti poznata je i po mozaicima, koji su postavljani na čvrstim neprozirnim podlogama, te su svojim bogatstvom boja dočaravali transcendentalnu stvarnost na koju su upućivali. Iznašašće stakla itekako je potaknulo povezivanje šarolikosti mozaika i prozirnost svjetla koje postaje novo sredstvo stvaranja u staklu.
Francuski benediktinski opat Suger von Saint Denis unio je tijekom 12. stoljeća slikanje staklom u gotičku arhitekturu, osmišljenu da svjetlom usmjerava i upozorava na izvorište liturgijskog središta crkve – oltar. Težeći prema visinama, vertikali koja simbolički usmjerava čovjeka prema nebesima, zapravo prema Bogu, ukazujući na ljudsku malenost u odnosu na svoga Stvoritelja, prozori su u sakralnoj arhitekturi postajali sve vitkiji. U toj arhitekturi uski otvori u zidovima, natkriveni nadvojnimkamenovima s polukružnim lukovima zajedno s doprozornicima i potprozornicima oblikuju okvir u zidnom plaštu sa svojim bogatstvom simbolike te postaju tumači govora o nadnaravnoj ljepoti i skladu Božanskoga. Velebne rozete na pročeljima te bifore i trifore u svetištima crkava gotovo omeđuju dva različita prostora – onaj izvanjski, odakle dolazi izvor svjetlosti, i onaj zatvoreni prostor, u koji se reflektiraju zadani motivi i potiču raspoloženje duše u čežnji prema Bogu – izvoru svega svjetlai života. Procvat umjetnosti slikanja sa stak¬lom u gotičkom razdoblju zastaje u baroku, ali ponovno oži-vljava u vrijeme historicizma i kasnije, posebice pojavom građevinskog stakla.
Zagrebačka je katedrala urešena vitrajima u svim svojim dijelovima – od svetišta do rozete na pročelju te u južnoj i sjevernoj lađi. Radovi su izvođeni u više navrata. Prvi polovicom 19. stoljeća za vrijeme biskupa Jurja Haulika, a drugi nakon potresa 1880. godine, za vrijeme nadbiskupa i kardinala Josipa Mihalovića. Vitraji u svetištu zagrebačke katedrale izrađeni su od 1845. do 1849. godine u Kra¬ljev¬skom zavodu Kralj Ludvig I. u Münchenu, a vitraji u pokrajnim lađama u Beču i Innsbrucku četrdesetak godina kasnije.
Središnja trifora u svetištu prikazuje nebesku zaštitnicu za¬grebačke katedrale, Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, tumači s. Lina Slavica Plukavec u svom članku o vitrajima u zagrebačkoj katedrali (Naša katedrala, 8(2004), str. 31-39). Pokrajni pro¬zori su dvodjelni (bifore) s likovima svetaca u donjem dijelu te ponad svetaca po dva medaljona s prizorima iz Isusova i Marijina života. Lijevo od sre¬dišnjeg prozora je lik sv. Stjepana kralja, suzaštitnika zagrebačke katedrale.Ponad nje¬gova lika u medaljonima su prizori: Zaruke BDM i Navještenje. Do njega je prozor s likovima sv. Marka Evan¬đe¬liste i sv. Demetrija, zaštitnici Đakovačke i Srijemske biskupije te Dalmacije. U medaljonima ponad tih likova prikazi su Rođenja Blažene Djevice Marije i evanđeoske zgode u kojoj Anđeo javlja pastirima Rođenje Isusovo.
Desno od središnjeg prozora lik je sv. Ladislava Kralja, suzaštitnika katedrale i utemeljitelja Zagrebačke nad/biskupije. Na medaljonima u gornjem dijelu prozora prikazano je Rođenje Isusovo i Prikazanje u hramu. Do njega je prozor s likovima sv. Kvirina, biskupa i mučenika sisačkog, i bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa na glasu svetosti s početka 14. st. Ponad njihovih likova nalaze se medaljoni s prizorima Dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu i Marijino preminuće.
Kako su se krajem 19. stoljeća vršile pripreme za 800. obljetnicu Zagrebačke nad/biskupije, kanilo se temeljito obnoviti zagre¬bačku katedralu. Bečki arhitekt Friedrich Schmidt istražio je i proučio temelje i konstruk¬ciju katedrale te je 1878. godine izradio nacrte kojima bi se obnovila u njenom prvotnom, gotičkom stilu. Program obnove obuhvatio je i uređenje prozora u pokrajnim lađama, budući da su oni bili do polovice zazidani. Kako su nacrti bili prihvaćeni, Schmidt je izvedbu povjerio svom najvrlijem učeniku, arhitektu Hermanu Bolléu, koji tada otvara Obrtnu školu u Zagrebu.
Slikani prozori iz svetišta, uništeni u potresu, obnavljali su se u Münchenu, a novih osam prozora u južnoj lađi i šest u sjevernoj lađi izrađivalo se u “Carl Geyling’sErben” u Beču i u “TirolerGlasmalereiundCathedralglas-Hüte” u Innsbrucku. Odbor za obnovu katedrale poz-vao je i hrvatsko plemstvo da se uključi u obnovu, što se vidi i po prikazima plemičkih grbova i grbova donatora u podnožjima prozora koji su dovršeni 1885. godine, kad je katedrala osposobljena za bogoslužje.
Prozori smješteni u kvadrifore, trifore i bifore te mnoštvo mrežištaprespajanih manjim i većim rozetama, oslikani su bogatim lisnatim i geometrijskim dekoracijama te obogaćeni mnoštvom motiva: motivima crvenih i modrih rombičnih cvjetića, motivima tulipana s čaškom, zelenih listova bršljana, žuta irisa i crvenih i žutih cvjetova u geometrijskim oblicima različitih boja, motivima stiliziranih modrih i žutih romboida sa žutim crtama povezanih u svežnjić crvenom vezicom, motivima križeva, kugli, krugova, tulipana, narcisa, simbolima Muke Kristove – čekić, kocke, spužva, križ, kliješta, trstika, bičevi, stup za bičevanje, čavli, trnov vijenac, Veronikin rubac, kalež, pijetao, uže, tablica s natpisom i vrh koplja; motivima listova platana na žutoj podlozi, rombova sa cvjetnim vjenčićima, suncokreta u vazi, heraldičkih prikaza grbova… I još mnogo detalja, dovoljno govori o velikoj inventivnosti majstora staklarskog slikanja koji su na prozore katedrale – hrvatskog nacionalnog simbola, stavili mnoštvo narodnih detalja koji su trajni spomen hrvatske i europske prošlosti, ali i poticaj za budućnost.
Stoga se nije potrebno čuditi da je poznati i cijenjeni fotograf Zvonimir Atletić pronašao inspiraciju za svoje mistično bilježenje trenutaka svjetla u zagrebačkoj katedrali. Zahvaljujući njegovom radu, zumiranje pojedinih kadrova omogućuje nam izravniju komunikaciju s posredovanim detaljem koji nam se predaje u zaustavljenom, ali izravnom pogledu. Iz visina svodova katedrale dolazi k nama, u nizinu. To je i Božja logika. Vjera traži izravni pogled, susret, trajanje. Motivi iz Isusova i Marijina života, preslikani s katedralnih vitraja, mogu pokrenuti svjetlo razmišljanja i traganja za istinom o smislu ljudske egzistencije i njezinom kvalitetnom trajanju. I jedan nas običan vitraj može potaknuti na ljudsko zajedništvo i solidarnost. Kao što vitraj ne bi mogao opstati da staklo nije umreženo olovnim okvirićima, tako ni naš ljudski život bez bližnjih ne bi bio dovoljno osvijetljen, transparentan ni mističan nama samima. Tako nebesko i zemaljsko, svjetlo i zatamnjeno dobiva novu, mističnu dimenziju. Mistikapomaže da se dogodi susret koji je moguć samo izmeđuosoba. Mistik doživljava živoga Boga, Boga punog mogućnosti. Mistik se »ne nalazi samo pred Bogom i ne samo u Bogu, ne samo prema Bogu i ne nalazi samo Boga u sebi samome,nego on nalazi sebe uvučenoga u zajedništvo s Bogom, u ljubav koja je uvijek bila u Bogu i koja se dijeli. To je atlas naše vjere!
Mons. Nedjeljko Pintarić
ZVONIMIR ATLETIĆ rođen je 23. listopada 1953. Živi i radi u Zagrebu. Član je Foto kluba Zagreb, Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Fotografijom se profesionalno bavi od 1975. godine te objavljuje fotografije u mnogim časopisima (Vjesnik, Večernji list, Tina, Studio, Svijet, Danas, Glas Koncila, Mali koncil). U suradnji s Glasom Koncila i Kršćanskom sadašnjosti umjetničkim je fotografijama obogatio izdanja knjiga Phila Bosmansa, jednog od najprevođenijih kršćanskih duhovnih pisaca današnjice. Snima za prospekte, kataloge, plakate, razglednice, kalendare … Od 1975. godine izlaže na domaćim i međunarodnim izložbama.
Samostalne izložbe:
1985. Zagreb, FK Zagreb, Galerija Spot
1990. Zagreb, Kapela sv. Dizme: ‘Misionar Ante Gabrić’
1997. Zagreb, FK Zagreb, Galerija Spot: ‘Majka Terezija’ Rovinj, Galerija Batana: ‘Majka Terezija’
1998. Zagreb, Galerija Za Te Plus: ‘To je dar – o. Ante Gabrić’
1999. Zagreb, Galerija Za Te Plus: ‘Srušene i oštećene crkve Zagrebačke nadbiskupije’ Blato na Korčuli: ‘Blatske Gospe’
ZAGREBAČKA KATEDRALA
vitraji
2000. Blato na Korčuli: ‘Srednjovjekovne crkve župe Blato’
2004. Zagreb, Galerija K. Stanković: ‘Majka Terezija – Žedan sam’
2006. Zagreb, Muzej bl. Alojzija Stepinca: ‘Strijeljani Krist’
2007. Zagreb, Župa sv. Blaža: ‘Majka Terezija – Žedan sam’
2009. Split, Galerija konzervatorskog zavoda: ‘Majka Terezija – Budi moje svjetlo’
2010. Šibenik, Gradska knjižnica ‘Juraj Šižgorić’: ‘Majka Terezija – Budi moje svjetlo’
2010. Calcuta (IN), Skopje, Spomen kuća Majke Terezije: ‘Majka Terezija – Budi moje svjetlo’
2011. Split, Dubrovnik, Blato, Solin, Omiš, Gospić, Metković, Sinj, Vukovar, Kaštel Štafilić, Zadar, Osijek, Slavonski Brod, Zagreb: ‘Sveti Ante Neretvanski’
2012. Osijek, ‘Majka Terezija – Žedan sam’
Skupne izložbe
1982. Jau (BR)
1985. Jau (BR) – brončana medalja, Beograd (RS) – Svjetski bienale fotografije
1986. Graz (AT), Pescara (IT), Dettwiller (FR), Krakow (PL), Venus 86 – zlatna medalja
Zagreb (HR) Svjetska izložba fotografije pod pokroviteljstvom UN-a
1987. Dettwiller (FR) – treća nagrada, Krakow (PL) Venus 87 – zlatna medalja
1988. Strakovice (PL), Krakow (PL) Venus 88
1999. Tg. Mures (RO), Zagreb (HR) Galerija Za Te Plus: “Bit ćete mi svjedoci”
2000. Maribor (SI) ‘Zagrebačka fotografija’, Zagreb (HR) Galerija Kristofor Stanković
2001. Jakarta (ID) ‘The Croatian Perspective’
Foto: Zvonimir Atletić