Familija…
Nikakva pravila ni recepti ne postoje. Neke pjesme pišem s lakoćom, neke pišem jako teško, kaže Gibonni
– Svaka ti čast. Bravo, brate. Malo sam šokiran. Kako si ti ovo čuvao u tajnosti? Zašto ovo ne znam? Što su moji špijuni radili (smijeh)? – rekao je Gibonni kojem ovo nije prva nagrada Music puba.
Ona mu je prvi puta dodijeljena davne 1992. godine, tijekom prve dodjele te nagrade, i to za pjesmu ‘Tebe nisam bio vrijedan’.
-Sjećam se toga, nagrada Music Pub je prvo veliko glazbeno priznanje za moj autorski rad – rekao je na HR2 vidno uzbuđeni Gibonni.
Album Familija Olivera Dragojevića i Gibonnija osvojio je glazbenu nagradu Music pub za najbolji album 2016. godine. Nagradu je Gibonniju uručio autor i voditelj emisije Music pub Drugoga programa Hrvatskoga radija, Zlatko Turkalj Turki.
Kad su jednom odlučili napraviti zajednički album, pomno su se posvetili snimanju, uključivši u cijeli proces drage ljude i suradnike, čime je naslov albuma, ‘Familija’, još više dobio na značaju.
– Snimili smo bubanj i bas u Parizu. Tamo su bili moji stari prijatelji Manu Katche i Pino Palladino. Oni znaju Oliverov rad, tako da smo sve lako dogovorili. Gitaru je svirao Steve Stevens, gitarist iz Los Angelesa. Tamo smo isto išli, premda ga nismo na kraju tamo snimili. Mailom mi je na kraju poslao to. Malo smo i bez veze putovali, ali malo smo i s razlogom – kaže Gibonni.
Album Familija objavljen je prošle godine bez velike pompe, bez velikih najava, no vrlo brzo su pjesme s toga albuma postale dijelom redovitih radijskih programa i dospjele do vrhova top ljestvica. Svidjele su se i glazbenim urednicima, a u kratkome vremenu ih je zavoljela i publika.
– Kad smo počeli raditi, bilo je to bez nekoga plana, malo neambiciozno. Željeli smo sebi nešto napraviti za dušu i to ustvari uvijek nekako bude najbolje. Kada stojiš iza toga sto posto, obično nađeš jedan široki krug ljudi koji to osjete i prihvate i vide da je to napravljeno od srca. Album je baš rađen za dušu. Neobičan je, naš je. Nije da smo pisali neki program i plan. Čak i sada, kada smo na koncertima, ne držimo se nikakvih planova. Posebno Oliver kad počne svirati, niti njegov bend ne zna što je sljedeće (smijeh). Ideš na neku spontanost i to je, mislim, najprirodnije. Ipak si tu da ponudiš ljudima svoje emocije – objasnio je Gibonni.
Album je nastao u siječnju, na otoku Korčula, kamo su se Gibonni i Oliver povukli da bi pisali i skladali. Premda je kazao kako album nije bio planiran, Gibonni smatra da je zajednički album s Oliverom bio samo pitanje vremena.
– Ja se teško snalazim u ovim vremenima singlova. Malo jesam čovjek koji pripada onom vremenu kada je akcent bio na albumu. Ustvari, album je idealan format gdje se nas dvojica možemo susresti – dodao je Gibonni.
Gibonni je otkrio Turkiju i nešto o svome kreativnome procesu.
– Nikakva pravila ni recepti ne postoje. Neke pjesme pišem s lakoćom, neke pišem jako teško. Teško im je čak odrediti datum. Možda znaš datum kada si je završio. Mislim da pjesma mora malo odležati, da ne bi ispala ljubav na prvi pogled, a za pet dana vidiš da nije dobra. Tekst sam odredi kako će ta pjesma na kraju zvučati. Zna se dogoditi da prije napišeš muziku, pa muzika sama napiše taj tekst – rekao je i objasnio zašto cijelo vrijeme istražuje neke svoje granice.
– Kad si solo izvođač, to ti je dužnost. Kad je čovjek član benda, onda bend ima svoj zvuk i tu se ne možeš puno pomicati, ali ako izabereš to da budeš sam, to i je tvoj zadatak da tvoja bude zadnja. Ima neki razlog zašto si skrenuo u to, osim ako su razlozi kao kod naših kolega zabavnjaka – obično financijski – da bude uspješan što dulje na istim šinama, istom receptu. Ne želim da, kada čuješ moju pjesmu, ne znaš s kojeg je albuma, iz koje je faze. Kad bi sve zvučalo isto, čini mi se da to nije baš neki kompliment – dodao je Gibonni te istaknuo kako je Oliver najhrabriji umjetnik svoje generacije.
– Vidiš što se on sve usudi u životu, od nekih šlagera do jazza – objasnio je.
Gibonni se prisjetio i rada s Dinom Dvornikom.
– On je radio muziku na koju treba plesati i takvi su ti slogovi bili. Nisi unutar tih kratkih rečenica mogao biti puno pametan. Zamisli da smo, na primjer, u pjesmi kao što je ‘Ja bi’ preživio’ ili ‘Zašto praviš slona od mene’ na taj funky groove išli biti pametni. Mislim da bi se sve raspalo. Moraš vidjeti što je u pjesmi prioritet. Ti nisi taj koji odlučuje, nego je ona ta koja odlučuje. U jednom momentu stvarno shvatiš da kao autor smetaš pjesmi. Ako to ne vidiš i ne shvaćaš, onda ti pjesme obično budu loše. Radiš u njenom interesu, a ne u interesu nekog svog ego tripa. Ne služi pjesma tome. Nije pjesma naš kontejner za smeće, nego je to više neko otvoreno pismo koje bi trebalo ostati čisto i čitko da bi vrijedilo.
Gibonni radio kao medij smatra svojim najvećim saveznikom.
– Toliko se sve ostalo promijenilo u zadnjih desetak godina, da je jedino ustvari radio ostao tu, da ti ljudi puste pjesmu i da to dođe do onih ljudi koji to mogu osjetiti i razumjeti. Meni je to puno bliže nego da sam na nekoj naslovnici bilo čega – zaključio je Gibonni.
Foto: Press