fbpx

Natalija Đorđević: Potrošeni snovi su i moja priča!

Monodrama osvojila publiku…

Natalija ĐorđevićNatalija Đorđević kroz katarzu emocija proživljava duševnu dramu jer se sve ono čemu pripada raspada pred njezinim očima. Potpuno nemoćna suočava se s utvarama prošlosti koje je poput Čehovljevog duha opsjedaju u njegovom dnevnom boravku. I traži izlaz i bori se protiv novog svijeta koji dolazi, a kojem ne želi pripadati. To je njezina monodrama ‘Potrošeni snovi’, koja je u petak 24. siječnja 2014. godine bila izvedena 50. put u Galeriji Lav u Zagrebu, a sljedeća izvedba je 16. veljače u 19.30 sati.
– Osjećam veliko olakšanje jer sam ‘Potrošene snove‘ obnovila nakon pauze od šest godina i trebalo se ponovno vratiti u to vrelo emocija koje u trenutku variraju od agonije do ekstaze. Imala sam veliku podršku u svojoj redateljici Natalija DordevicNataši Hržić, Dragici Lončarić, vlasnici Galerije Lav te mom kolegi Ljubi Zečeviću i Kazališnoj Družini Bastien koji su me uzeli pod svoje (u produkcijskom smislu). Monodrama se temelji na fragmentima Čehovljevog ‘Višnjika’, ali ne bih rekla da igram klasičnu Ranjevsku. Prije pokušavam proživjeti besanu noć jedne žene koja zna da ujutro gubi sve što joj je važno,  a prodaja Višnjika tek je simbol nestanka svijeta kojem ona pripada. A jutro donosi neki novi svijet, nove ljude kojima ona niti može niti želi pripadati. To bdijenje za unaprijed izgubljenim rajem, suočavanje s utvarama prošlosti  te više nego neizvjesna budućnost vrlo su zanimljivi publici tako da mi se više puta dogodilo da mi ljudi nakon predstave kažu da sam upravo odigrala njihov život Natalija Dordevic– ispričala je lijepa glumica za portal Scena.hr. Monodrama se temelji na fragmentima Čehovljevog ‘Višnjika’ te je već osvojila nagradu na Međunarodnom festivalu monodrame te povelju ‘Faina Ranjevska ‘ u Taganrogu u Rusiji. Tamo je monodrama odigrana u sklopu Međunarodnog festivala u Čehovljevoj rodnoj kući. Talentiranoj glumici predstavljanje svoje monodrame u rodnom gradu Čehova, kaže, bilo je najzanimljivije iskustvo u životu. Dok je trajala njezina izvedba, tišina u prostoriji je bila tako snažna da je Natalija imala dojam da je promatra Čehovljev duh.
– Znamo što Čehov znači Rusima, ali doći u njegov rodni grad pa ga igrati u njegovoj dnevnoj sobi, koja je danas muzej, velika je čast i moram priznati da nikad u životu nisam imala takvu tremu. U publici je bilo samo dvadesetak ljudi, mahom novinara jer ih više nije stalo dok je masa ljudi ostala pred kućom. Došlo je i nekoliko televizija. U sat vremena izvedbe nitko se nije pomaknuo, ni jedan stolac nije zaškripao. Iznad mene bio je veliki kristalni luster i bila sam uvjerena da će mi ga Čehovljev duh, bude li nezadovoljan, sigurno baciti u glavu. No umjesto lustera, dobila sam poljupce i zagrljaj predsjednika žirija, poznatog ruskog glumca Jevgenija Steblova. A najdirljiviji trenutak bio je kad mi je nakon predstave prišla ruska glumica, koja je glumila nekoliko puta Ranjevsku, te mi rekla da sam ju rasplakala – prisjetila se Natalija gostovanja u Rusiji. Natalija nam je otkrila i nekoliko zanimljivih anegdota s tog putovanja.
Natalija Dordevic– Najprije se moj avion jedva spustio u Moskvu zbog lošeg vremena, a zatim su me obavijestili da mi je izgubljena prtljaga s rekvizitom bez koje ne mogu, no nakon dva sata prtljagu su pronašli. Imala sam još dvije anegdote vezane za već spomenutog predsjednika žirija. Vidjevši moju redateljicu i mene u minici i starkama bez šminke (bilo je ljeto),  upitao ju je – a kad dolazi vaša Ranjevska. Mislio je da sam tinejdžerica – ispričala je kroz smijeh. Natalija se iz Rusije vratila puno sigurnija u sebe.
– Mislila sam, ako sam igrala Čehova s uspjehom u Rusiji, to ću moći i ovdje – rekla je. Ispričala nam je kako je monodrama nastala.
– Dugo sam htjela igrati Čehova i napunila sam 30 godina te odlučila uzeti stvar u svoje ruke. Čini mi se da su njegove misli danas nekako aktualnije nego u njegovo vrijeme, što je svojevrsni paradoks, naravno. Budući da u ‘Višnjiku’ Ranjevska malo govori, uzela sam nekoliko njegovih djela i ta sjajna razmišljanja, ushite, razočaranja sublimirala u ovoj jednostavno po svemu posebnoj i drugačijoj ženi – objasnila je.

Natalija DordevicBez straha se, kaže, upustila u stvaranje monodrame jer je na neki način to i njezina priča. Vrlo mlada je doznala što znači izgubiti, biti ranjen, a opet krenuti dalje. Natalija je naučila da je život poput vožnje biciklom, ako staneš i okreneš se – padaš. Natalija nam je opisala i najsnažniju emociju u predstavi.
– Najsnažnija mi je emocija koja je nekako lajtmotiv predstave, gubitak koji boli, ali duboko unutra i nikako se ne pokazuje što je postalo, nažalost danas je to nepisano pravilo. Zaista mislim da nema drugih rajeva do izgubljenih, a kad se snovi potroše o čemu snivati jedno je od pitanja koje se postavlja u predstavi – istaknula je glumica. Natalija je postala nova članica u ansamblu DK Gavella. Tu je glumila još za vrijeme studija na ADU pa nema osjećaj da je nova. Za kraj ove priče Natalija je pozvala čitatelje na predstavu 16. veljače u Galeriju Lav u Zagrebu.

Foto: Ilustracija Sunčana Sešić Alvarado, Press