Leonora Surian ravnateljica Talijanske drame riječkog HNK
By Gordana Malašić Lazić On 8 ruj., 2014 At 05:08 PM | Categorized As Intervju, Kazalište, Kultura | With 0 Comments

Ekskluzivni intervju…

Kazalište nema smisla ako nema publike. Kazalište je živa stvar, koju rade živi ljudi, koji prenose stvarne emocije. Zato dođite u kazalište, pozvala je Leonora

Leonora SurianLeonora Surian se izuzetno raduje suradnji s novim intendantom Oliverom Frljićem. Nedavno je preuzela dužnost ravnateljice Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Portal Scena.hr donosi ekskluzivni razgovor s Leonorom.

Scena: Preuzeli ste dužnost ravnateljice Talijanske drame, kako prolaze prvi dani na novoj dužnosti?
Kao prvo željela bih reći da sam zaista počašćena što mi je dodijeljena dužnost ravnateljice Talijanske drame, HNK Ivana pl. Zajca. Svakim danom sam sve svjesnija velike odgovornosti koju nosi ta pozicija. Odgovornosti prema kazalištu i našoj vjernoj publici i samoj Talijanskoj drami, koja već 68 godina opstaje i niže uspjehe i u čijim predstavama su sudjelovala velika svjetska imena. Prvi dani su naravno oni najteži jer treba sve postaviti na noge, ali ekipa ‘novog i odgovornog’ Ivana pl. Zajca je neustrašiva i puna novih ideja. Srećom, okružena sam sjajnim suradnicima, tako da već 28. listopada izlazimo s prvom premijerom ‘Le fatiche di Pseudolus’.

Scena: Jeste li dugo razmišljali o odluci da prihvatite tu dužnost?
Kao sve bitne stvari koje se dogode u mom životu, tako se i ovo desilo u vrlo kratkom roku. Uz podršku ansambla Talijanske drame i moje naravi koja voli izazove, prihvatila sam s oduševljenjem dužnost ravnateljice ansambla čija sam i dugogodišnja članica.

Scena: Što vam je najveći izazov na novoj dužnosti?
Talijanska drama je jedini profesionalni ansambl na talijanskom jeziku izvan Italije i ima jednu važnu misiju, a to je promovirati talijansku kulturu i talijanski jezik u Hrvatskoj, Sloveniji, a i diljem Europe. Za početak bih se koncentrirala na odabir programa koji bi nam vratio publiku, koju smo kroz ove godine malo izgubili. Voljela bih se posvetiti i našoj najmlađoj publici, koju bih željela motivirati da zavoli kazalište, organizirajući, osim naravno prigodnih predstava, i glumačke radionice. Naravno, velika mi je želja i da osim publike talijanske manjine, naše predstave budu zanimljive i publici u Hrvatskoj, baš zato će svaka predstava imati prijevod. Ali najveći izazov u svemu tome će biti kako uskladiti moje zvanje glumice, posao ravnateljice s time da budem dobra majka. Ali mislim da je uz dobru organizaciju sve moguće!

Scena: Iza vas je puno uloga na kazališnim daskama, koliko se gluma razlikuje od dužnosti ravnateljice?
Obzirom da sam tek došla na dužnost ravnateljice, na taj ću vam odgovor bolje odgovoriti za godinu dana. Ali svakako mogu reći da biti ravnatelj zahtijeva puno organizacijskih i menadžerskih vještina. Ali naravno, ako uz to ima i umjetničku viziju, mislim da je to onda pun pogodak. Gluma je divan posao, i bas zato ću se truditi da ga ne zapostavim nimalo.

Scena: Zašto se radujete suradnji s Oliverom Frljićem i Marinom Blaževićem?
Jer su prije svega umjetnici, i po tom pitanju se jako dobro razumijemo i slažemo. Naravno pred nama je puno novih izazova, a i ponekih prepreka, ali mislim da zajedno možemo puno toga napraviti i promijeniti.

Scena: Odrasli ste u umjetničkoj obitelji, otac operni pjevač, a majka pijanistica i slikarica, a baletnu školu završili ste u Italiji, koliko će vam to iskustvo iz roditeljskog doma pomoći u novom poslu?
To je veliko nasljedstvo koje su mi moji prenijeli. Smatram da kad je netko umjetnik, možda se opredijeli za neku specifičnu sferu, ali u njemu postoji potreba da leprša i kroz ostale sfere umjetnosti. Iako sam glumica, slikarstvo, muzika, književnost, arhitektura, ples… sve me to upotpunjuje, i sve mi je to potrebno kao zrak koji udišem… Mislim da će mi to bogatstvo biti vrlo bitno u ovom novom poslu.

Scena: Poruka čitateljima i publici?
Kazalište nema smisla ako nema publike. Kazalište je živa stvar, koju rade živi ljudi, i koji prenose prave i stvarne emocije. Naravno danas je teško ući u kompeticiju sa specijalnim efektima iz filmova ili vrhunskim kompjuterskim igricama,  ali koliko kazalište može obogatiti dušu, ništa ne može… Zato dođite u kazalište. Mi smo spremni. A vi?

Foto: Privatni album

comment closed