Iva Leko: Prvi dani u vrtiću majke i sina!
By redakcija On 8 lis., 2014 At 11:24 AM | Categorized As Iva Leko, Kolumne, Naslovnica, Vijesti | With 0 Comments

Dirljiva kolumna…

Piše: Iva Leko

Iva LekoBila sam u nedoumici – trebam li starijeg sina od dvije godine i sedam mjeseci upisati u vrtić ove godine. Jako me veselilo to što će sa svojim vršnjacima pričati dječje priče i pjevati vesele pjesmice, no nikada nisam znala kad će biti pravo vrijeme za taj trenutak, odnosno kad ćemo i mi i on biti spremni na to. Realno da sam čekala pravo vrijeme, vjerojatno ga ne bih ni dočekala jer je naš sin u mojoj glavi još uvijek jedna velika beba koja se nikada ne odvaja od svojih roditelja. Zaista mislim da je to veliki korak u njihovom djetinjstvu, isto tako i jako bitan za njegov razvoj. Kako nam je prije nekoliko mjeseci još jedna bebica uveselila dom, i ja i on smo shvatili da bi mu jako dobro došlo druženje s vršnjacima i pažnja druge djece.

Svi smo u suzama
Nakon što sam sve vrtiće u kvartu i okolici osobno obišla, nalazim onaj pravi. I da, uvjerena sam da je – to to, čak sam i ja željela tamo ostati i igrati se s djecom, koliko je bilo ugodno i lijepo. Upisala sam ga i nakon određenog perioda prilagodbe na djecu, tete i ostalo, napokon odlazimo tamo s osmijehom. U početku je bilo zaista teško – ja ga ostavljam – u suzama on, u suzama ja. Dolazim kući depresivna s pitanjem činim li pravu stvar te je li moj postupak ispravan. Sve mi je to novo i meni i njemu. I tako iz dana u dan, ali svaki dan on je sve bolji i polako se privikava…

Više nema suza
Iva LekoNakon mjesec dana, naš sin uživa, igra se, druži, pjeva pjesmice i razvija na jedan poseban način. U zadnje vrijeme jako sam puno razmišljala koliko su vrtić, škola, i ostale aktivnosti bitne za razvoj djeteta. Vrlo je važno da od malih nogu sklapaju prijateljstva, druže se pa čak i da se bore za svoja prava, u njihovom slučaju igračke. I vjerujem da je jako bitno druženje sa svojim vršnjacima, koliko god je u početku to možda bilo nemoguće.
Kad dođe doma, nakon što smo pet sati odvojeni i donese mi nešto što je taj dan u vrtiću izradio za mene, mojoj sreći nema kraja. Sa suzama u očima i najvećim ponosom znam da je to najbolji dar koji sam ikada mogla dobiti.

Vrtić: Odličan korak
Jednostavno je došlo vrijeme kad ja ne mogu cijeli dan provesti na njegovom nivou u igri i zabavi jer mene čeka još jedno dijete, i puna kuća obaveza odakle god kreneš. Zapravo sam shvatila da je ovo bio odličan korak i za njega i za nas. Iako često prije spavanja sa suzama u očima  pita ide li sutra u vrtić jer bi najradije bio s nama i mene gnjavio. Ipak, ja sam sretna jer znam da tamo uživa, igra se i što je najvažnije na sigurnom je. A isto tako sam uvjerena da mu vrijeme jako brzo prolazi i da se rijetko sjeti da nas nema. Vrtić je još uvijek jedna velika zabava, dok već škola predstavlja jednu veliku obavezu i još veći korak u njihovim životima. Zato uživamo još u ovim danima.

Piše: Iva Leko
Foto: Privatni album

comment closed