Intervju…
“Pojam ‘sex simbol’ svodi te na stvar, a ja mrzim biti stvar. No moram li već biti simbolom ičega, radije bih bila simbol seksa, nego drugih stvari za koje imamo simbole.“
To je rekla Marilyn Monroe, ali to je i misao koja se provlači Vandi dok glumi jednu od najpoznatijih žena. Lijepa Vanda glumi u duodrami ‘Ella i Marilyn‘ u Zagrebačkom gradskom kazalištu Komedija u režiji Nine Kleflin. Vanda Winter portretira Marilyn Monroe, a Zdenka Kovačiček Ellu Fitzgerald u doba njihovog poznanstva tijekom jednog posebnog tjedna 1955. godine u Americi. U razgovoru za portal Scena.hr Vanda nam je otkrila kako se pripremala za ulogu, ali nam je ispričala kako je ona doživjela Marilyn Monroe.
Scena: Kako ste doživjeli svoju ulogu u predstavi ‘Ella i Marilyn’?
Marilyn Monroe bila je jedna od najpoznatijih i najfotografiranijh žena na svijetu. Ikona je američkog sna, Hollywooda i čitave tzv. pop-kulture te posljedično svatko od nas ima o njoj jasno definiranu predodžbu. Ona pripada svima. Svi znamo kako je izgledala, kako se ponašala, s kim se družila… Naslućujemo čak i to da je, unatoč
popratnom glamuru, neizmjerno patila jer je malo ljudi željelo vidjeti njezinu stvarnu osobnost, stvarnu vrijednost – izvan stereotipa koji ju je proslavio. Kako je predstava ‘Ella i Marilyn’, prema zamisli redateljice Nine Kleflin koncipirana kao hommage, a ne kao doslovni prikaz dviju umjetnica, imala sam potrebu zauzeti se za nju, progovoriti o toj drugoj, ‘sjenovitoj’ strani glasovite plavuše i predstaviti je kao punokrvno ljudsko biće sa svim svojim čežnjama, bolima, neprilagođenostima, nadama, strahovima, ali i velikim, neporecivo plemenitim osjećajem za ljudsku nepravdu. Budući da su za života, ali i nakon njezine smrti, lik i djelo Marilyn Monroe toliko eksploatirali, a iz čega, da se razumijemo, potencijalno ne izuzimam ni ovu predstavu, otvaranjem pozornosti za njezinu dušu pokušala sam joj vratiti taj dug. Makar samo u svoje, skromno, ime.
Scena: Kako ste se pripremali za ulogu?
Marljivo sam pročešljala sve dostupne izvore, prvenstveno jer se nisam htjela zadovoljiti onime što je o njoj općepoznato. Nisam htjela ‘serviranu Marilyn Monroe’, nego sam željela razviti svoj vlastiti osjećaj o tome tko je ona bila. Vjerujem da se ono što jesmo duboko u sebi, zapravo nikad ne može do kraja ispričati. To su naime te nijanse koje se isključivo osjete, nepogrešivo, čak i onda kad sve materijalne činjenice upućuju na nešto drugo. Zato i u životu nerijetko zaključimo kako nas prvi dojam o nekome na koncu nije prevario.
Scena: Po vašem mišljenju kakva je ona bila žena, kakav je vaš dojam kroz ovu ulogu o njoj?
Mislim da je bila čista, bez trunke zloće i bez obrambenih mehanizama… Zato i jest završila tako nesretno. U djetinjstvu je bila zanemarena, nije imala roditelje i svoju je ružnu realnost nadilazila maštajući, štujući ideje, snove i gradeći svijet iluzija kojima je uporište nalazila na filmu, koji je u ono doba doživljavao svoj procvat. Najviše od svega težila je da bude voljena. Takva kakva jest i zbog onoga što jest. Čeznula je za pripadnošću jer nikada nikome nije pripadala. Svi koji su joj trebali pružiti utjehu, od skrbnika do muškaraca, oduvijek su se ‘loptali’ njome sukladno isključivo svojim potrebama, a ona, očajna za potvrdom kod drugih, pritom nikada nije naučila što znači donijeti vlastitu odluku o sebi i odgovarati za nju. Bila je krhka i s toliko neutaženih potreba u životu, da je u svim svojim nastojanjima bivala – ili lakomislena ili previše grčevita. Bezglavo, djetinje i naivno, lebdjela je u eteru. Nije bila svjesna cijene koju je pritom plaćala, sve dok u jednom trenutku nije postalo prekasno.
Scena: Ima li sličnosti vas i uloge?
Nadam se da nema previše… Pritom ovo ne govorim iz omalovažavajuće pozicije, nego naprotiv – iz strahopoštovanja prema njoj i njezinoj sudbini.
Scena: Što vam se sviđa u ulozi Marilyn?
Njezina dječja iskrenost i neposrednost. Čak je i svoju senzualnost uspjela utemeljiti u tome te njezin seksipil stoga nikada nije bio vulgaran.
Scena: Kako je glumiti sa Zdenkom Kovačiček?
Odlično je biti na sceni s nekim toliko punim života i energije kao što je Zdenka. Ona naime ni ne mora glumiti, ne mora ništa ‘praviti’ jer je svojim neprikosnovenim životnim iskustvom jazz glazbenice već sama po sebi puna autentičnog sadržaja, toliko točnog za ovaj komad. Mislim da joj ljudi vjeruju već samim time što biva na sceni i u tom kontekstu, a to je ogromna stvar. Gesta kojom me izabrala za svoju partnericu, učinila mi je veliku čast i izuzetno sam ponosna na našu zajedničku scensku pustolovinu.
Scena: U svojoj ulozi ste u 1955. godini, kako ste doživjeli to vrijeme?
Bilo je to mjesto i vrijeme kada su crnci, kao i žene, naoko bili jednaki sa svima drugima, ali ipak je među populacijom bilo i ‘jednakijih’. Žestoki sam protivnik šovinizma svake vrste i žalosti me kad se u društvu, po bilo kojoj osnovi, stvaraju građani drugog reda. Potreba i praksa da se vlastita dobrobit gradi i vlastita važnost demonstrira na omalovažavanju i obespravljenju drugih, zauvijek će mi ostati potpuna nepoznanica.
Scena: Koja misao vam se provlačila dok ste radili na ulozi?
Marilynin citat “Pojam ‘sex simbol’ svodi te na stvar, a ja mrzim biti stvar. No moram li već biti simbolom ičega, radije bih bila simbol seksa, nego drugih stvari za koje imamo simbole.“ Bila je indikator za ljudsko licemjerje i zbog toga je, među ostalim, cijenim.
Scena: Što biste poručili čitateljima portala Scena.hr?
Dođite na predstavu ‘Ella i Marilyn’ i družite se s nama kroz istinitu priču o slavi, ljubavi, prepoznavanju i prijateljstvu!
Foto: Ines Novković
