fbpx

Jelena Orešković: Čarolija blagdanskog Pariza!

Kolumna Jelena Orešković

Zima je moje najdraže godišnje doba. Vjerojatno zato što sam dijete prosinca, a k tome još i ličkih korijena objašnjava moju ljubav prema zimi i svemu što uz nju ide: zraku koji miriše na snijeg pa i snijegu, sarmi koja krčka dva sata u loncu, kuhanom vinu i kobasama, a naročito prema blagdanskom raspoloženju, božićnim pjesmama i raskoši blagdanske dekoracije.

Celine Dion u Parizu

Ove mi je godine blagdanski ugođaj uranio. Još sam u studenom na koncertu Celine Dion imala osjećaj radosti koji obično vežem uz blagdanske dane. Masa ljudi, koji su u dvorani  ‘Bercy’ pjevali uz Celine, mora da je imala isti osjećaj jer je svako toliko dvorana odjekivala uzdasima oduševljenja. Prvi put sam uživo Jelena Oreskovic, Celine Diongledala Celine i ono što  me fasciniralo, osim glasa kojim sam ostala fascinirana davno, jest njezin stil. Ona ima ono nešto što bi, po meni stil trebao značiti: osobnost potpuno usklađena s onim što je odjenula, a ne obratno.  Iznimno skupi odjevni komadi služe njoj, ne ona njima. ‘C’est la classe!’, kako bi ovdje rekli.
Koncert je započeo tek kad je gospodin Angelil, njezin menadžer i suprug, aplauzom popraćen, sjeo u ložu. U masi vizualno-auditivnih podražaja uspjela sam uočiti jedan interesantan detalj – sićušni mikrofon kojim joj spomenuti gospodin daje sugestije tijekom cijelog koncerta. Sasvim je normalno, kad sam ja u pitanju, da se u dvorani od petnaest tisuća ljudi, u zanosu predivnih pjesama uspijem fiksirati na instrukcije gospodina  Angelila. Djelovao je poput Big brothera: ‘Celine, govori ti Rene, pjevaj ‘Loved me back to life’! I pjevaše Celine tako puna dva sata!

Rođendan

Idući tjedan uslijedila su dva lijepa iznenađenja. Prijateljica Stana došla je iz Zagreba samo zbog mog rođendana, a moj Das me odlučio iznenaditi  rođendanskom proslavom koja je počela u Crazy Horseu na veličanstvenom spektaklu koji bih preporučila svakom tko dolazi u Pariz, a nastavila se u restoranu ‘La maison de la truffe’ i iznimno ukusnim specijalitetima od tartufa.

Čarolija Božića u gradu svjetlosti

Galeries LafayetteOd svih gradova koje sam posjetila, čini mi se da Božić upravo u Parizu dostiže svoju punu bajkovitost. Čuveni ‘grad svjetlosti’, tako u adventsko  doba postaje spektaklom svjetlosti. Od bogato okićenih avenija do izuzetnih dekoracija velikih robnih kuća Galeries Lafayette čiji su izlozi u ovo doba godine prava turistička atrakcija! Izlozi se, naime, pretvaraju u lutkarske igrokaze, a realizaciji te originalne ideje prethodi čitava godina rada.
Miris i okus Božića najbolje se osjeti na božićnim sajmovima kojih ima na svim ključnim turističkim točkama: od Place Saint-Germain-des-Prés  do Place de la Nation preko L’avenue des SajmoviChamps-Elysées. Na ovom zadnjem, meni najbližem sajmu, rutina je sljedeća: hot dog i kuhano vino, a onda hrabro na klizanje! Jer ja klizat moram. To je jedna od prošlogodišnjih novogodišnjih odluka. Čisto da se ne ispostavi da su starci osamdeset i neke bacili pare na školu klizanja.
Odluka o klizanju zapravo je dio šire odluke da ću Pantheu, kad malo ‘ojača’ (kako se u narodu kaže), pratiti u njenim sportskim aktivnostima te konačno imati ispriku da oslobodim dijete u sebi i pustim ga da se ponovo igra.
U skladu s tom odlukom, trebalo bi već negdje krajem ljeta krenuti s fizičkim pripremama za brojne aktivnosti, koje baš u ovo doba, Pariz nudi za svoje izlozbastanovnike i za posjetitelje. Klizanje na Place de l’Hotel de Ville, u ‘Selu  Djeda Božićnjaka’ na Champs Elysees ili Trocadero vrtovima; prostor za rekreaciju i zimske sportove na snijegu organiziranog unutar stadiona Charléty; mnoštvo lunaparka za djecu svih uzrasta u Grand Palais, Big Wheel na Place de la Concorde, vrtuljci instalirani u 20 okruga u Parizu; izložbe božićnih drva dekoriranih od renomiranih dizajnera, arhitekata i drugih umjetnika (tu sudjeluju poznata imena kao Dior, Jean Paul Gaultier, Louis Vuitton, Stella McCartney, Stéphane Rolland, Wooyoungmi, Maxime Simoens, Yiqing Yin, Pierre Hermé, Chantal Thomas itd.  Disneyland Paris i Playmobil zabavni park; Djed Božićnjak koji roni u akvariju u Parizu…

Grinch mi je ukrao bakalar!

Badnjak smo, kao i svake godine, proveli u krugu obitelji i najbližih prijatelja kod nas doma. Kako ja sve moram pomno isplanirati, tako sam već  dva tjedna prije Badnjaka sastavila jelovnik za Badnju noć, a koji je, između ostalog, sadržavao i meni omiljen bakalar na bijelo. Moj bakalar prvijenac oduševio je drage goste koje sam poštedjela surove istine iz kuharice: ‘Za paštetu od bakalara na bijelo, u pravilu, potrebna je oko litra maslinovog ulja na kilu ribe!’
Učinilo mi se nemogućim, no ispostavilo se da je bakalar vrlo suh i da se ulje mora stavljati. Dok te apetit ne izda. Zato, idući Badnjak poslužujem juhu od bakalara.

Fani i kraljica Sauri

Da ova godina završi na najbolji mogući način pobrinule su se moje, po stažu, Jelena Oreskovicstare prijateljice Fani i Megi!
Fani je, na moju veliku radost, dovela i svoju kujicu Sauri što mi je omogućilo malo mira (na što sam kvarno računala danima) budući da je sada Pantheina pažnja većinu vremena bila na ovom nedužnom stvorenju.
Naravno, danima prije dolaska, Fani se hvalila urednošću svoje mezimice što se, naravno, pokazalo potpuno nekritičnim. Otprilike onako kako to biva kad majka hvali svoje dijete. Naime, Sauri je, osim Dasove kupaonice, ‘obilježila’  i božićno drvce pa i tepih dnevnog boravka, a da je malo veća, pretpostavljam da pošteđen ne bi ostao ni Panthein krevetić. No, znate kako kažu, nije pas kriv!
Čistilo se tih dana, što iza Panthee, što iza Sauri, a i izlazilo se.  Moralo se.

U grad je došla Megi!

MegiBilo nas je desetak u popularnom Le Matignonu, kad je ušla ona, svojom je osebujnom pojavom plijenila pažnju svih prisutnih, a posebno stola do nas, za kojem je bila ekipa iz New Yorka. Ekipa je isprva sramežljivo, a potom sve glasnije, pljeskom bodrila Megi, ‘kraljicu svih partyja’, a Megi je, da je citiram, konačno udisala pariški noćni život nakon zagrebačkog, londonskog, istanbulskog…  Mi ostali smo udisali njezinu zaraznu energiju do sitnih jutarnjih sati.
Premda umorni od noći, sutradan smo skupili ono malo snage da udahnemo još ljepote Pariza, da opalimo par stotina fotki i uploadamo ih na društvenim mrežama.
Makar, ako mene pitate, nema tog posta koji može dočarati osjećaj sreće kad blagdane provedeš s prijateljima i obitelji u najljepšem gradu na svijetu!

Foto: Privatni album